Sveti Andrija (Elafiti): razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Suradnik13 (razgovor | doprinosi)
sitno
Redak 2: Redak 2:
|Ime = Sveti Andrija
|Ime = Sveti Andrija
|zemljovid =
|zemljovid =
|smještaj =
|smještaj = Jadransko more
|otočje = [[Elafiti]]
|otočje = [[Elafiti]]
|koordinate = 42° 38' 8 '' N 17° 57' 3'' E
|koordinate = 42° 38' 8 '' N 17° 57' 3'' E
Redak 11: Redak 11:
|slika =
|slika =
}}
}}
'''Sveti Andrija''' je otočić iz skupine [[Elafiti|Elafitskih]] otoka, udaljen od [[Dubrovnik]]a 6 [[Nm]], [[Koločep]]a 3 Nm, [[Lopud]]a 2 Nm, a od [[Šipan]]a 4 Nm. Površina otočićaa je 53757 <math>m^2</math>, dužina 475 m a najveća širina 130 m. Obala mu je 1130 m duga. Centar otočića se nalazi na poziciji '''42° 38' 8 '' N 17° 57' 3'' E'''. Najveća visina otočića je 57 m.



Sveti Andrija je otočić iz skupine [[Elafiti|Elafitskih]] otoka, udaljen od [[Dubrovnik]]a 6 [[Nm]], [[Koločep]]a 3 Nm, [[Lopud]]a 2 Nm, a od [[Šipan]]a 4 Nm. Površina otočićaa je 53757 <math>m^2</math>, dužina 475 m a najveća širina 130 m. Obala mu je 1130 m duga. Centar otočića se nalazi na poziciji '''42° 38' 8 '' N 17° 57' 3'' E'''. Najveća visina otočića je 57 m.
Obala otočića je kamenita, kao i podmorje. Na njegovom zapadnom dijelu raste borova šuma i razno mediteransko raslinje. Ostatak otoka nema šume, nego samo grmoliko bilje, a tu je i stanište raznih vrsta ptica, te je proglašen ornitološkim rezervatom. Prvi stanovnici Svetog Andrije su bili [[benediktinci]], za koje je dubrovačka obitelj Crijević izradila [[samostan]] i [[crkva|crkvu]]. U samostan se dolazilo mahom po kazni Dubrovačke Republike, jer je bio izoliran i nepristupačan. Neko je vrijeme otočić bio [[karantena]] za stanovnike [[Lopud]]a. U [[potres]]u 1667. samostan je uništen i nikada poslije nije obnovljen. O izgledu samostana se zna tek ponešto, jer se originalni nacrti čuvaju u britanskom muzeju. Obnova zgrada na Sv. Andriji započinje 1872. godine kada se po odluci [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] vlade, ovdje počeo graditi svjetionik. Izgrađena je jednokatna zgrada, koja u sredini ima kulu. Sama zgrada je površine 210 <math>m^2</math>, a na kuli je ugrađen svjetionik. Svijetlo je na 69 m iznad mora i vidljivo je na 24 Nm, što je jedno od najjačih na [[Jadran]]u. Gradnja svjetionika je dovršena 1873.
Obala otočića je kamenita, kao i podmorje. Na njegovom zapadnom dijelu raste borova šuma i razno mediteransko raslinje. Ostatak otoka nema šume, nego samo grmoliko bilje, a tu je i stanište raznih vrsta ptica, te je proglašen ornitološkim rezervatom. Prvi stanovnici Svetog Andrije su bili [[benediktinci]], za koje je dubrovačka obitelj Crijević izradila [[samostan]] i [[crkva|crkvu]]. U samostan se dolazilo mahom po kazni Dubrovačke Republike, jer je bio izoliran i nepristupačan. Neko je vrijeme otočić bio [[karantena]] za stanovnike [[Lopud]]a. U [[potres]]u 1667. samostan je uništen i nikada poslije nije obnovljen. O izgledu samostana se zna tek ponešto, jer se originalni nacrti čuvaju u britanskom muzeju. Obnova zgrada na Sv. Andriji započinje 1872. godine kada se po odluci [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] vlade, ovdje počeo graditi svjetionik. Izgrađena je jednokatna zgrada, koja u sredini ima kulu. Sama zgrada je površine 210 <math>m^2</math>, a na kuli je ugrađen svjetionik. Svijetlo je na 69 m iznad mora i vidljivo je na 24 Nm, što je jedno od najjačih na [[Jadran]]u. Gradnja svjetionika je dovršena 1873.



Inačica od 4. veljače 2008. u 13:44

Sveti Andrija
Otok
Položaj
Koordinate42° 38' 8 N 17° 57' 3 E
SmještajJadransko more
DržavaHrvatska
OtočjeElafiti
Fizikalne osobine
Površina0,036 km2
Stanovništvo
Glavno naseljenenaseljen
Broj stanovnikanema
Lua error in Modul:Interaktivna_karta at line 379: attempt to perform arithmetic on local 'lat_d' (a nil value).

Sveti Andrija je otočić iz skupine Elafitskih otoka, udaljen od Dubrovnika 6 Nm, Koločepa 3 Nm, Lopuda 2 Nm, a od Šipana 4 Nm. Površina otočićaa je 53757 , dužina 475 m a najveća širina 130 m. Obala mu je 1130 m duga. Centar otočića se nalazi na poziciji 42° 38' 8 N 17° 57' 3 E. Najveća visina otočića je 57 m.

Obala otočića je kamenita, kao i podmorje. Na njegovom zapadnom dijelu raste borova šuma i razno mediteransko raslinje. Ostatak otoka nema šume, nego samo grmoliko bilje, a tu je i stanište raznih vrsta ptica, te je proglašen ornitološkim rezervatom. Prvi stanovnici Svetog Andrije su bili benediktinci, za koje je dubrovačka obitelj Crijević izradila samostan i crkvu. U samostan se dolazilo mahom po kazni Dubrovačke Republike, jer je bio izoliran i nepristupačan. Neko je vrijeme otočić bio karantena za stanovnike Lopuda. U potresu 1667. samostan je uništen i nikada poslije nije obnovljen. O izgledu samostana se zna tek ponešto, jer se originalni nacrti čuvaju u britanskom muzeju. Obnova zgrada na Sv. Andriji započinje 1872. godine kada se po odluci Austro-Ugarske vlade, ovdje počeo graditi svjetionik. Izgrađena je jednokatna zgrada, koja u sredini ima kulu. Sama zgrada je površine 210 , a na kuli je ugrađen svjetionik. Svijetlo je na 69 m iznad mora i vidljivo je na 24 Nm, što je jedno od najjačih na Jadranu. Gradnja svjetionika je dovršena 1873.

Zanimljivosti

Kao redovnik-pustinjak na Svetom Andriji je u šesnaestom stoljeću živio dubrovački književnik Mavro Vetranić Čavčić(1482.- 1576.). Svoj boravak je opisao u spjevu Remeta.

Legenda vezana uz Sv. Andriju

Ova legenda ima svoju potvrdu u dokumentu iz 1483. godine, koji se čuva u dubrovačkom arhivu.

To je priča o Mari, koja je živjela na Lopudu s trojicom braće ribara. Mare je imala prijateljicu Cvijetu čiji brat Niko je bio zainteresiran za Maru. Jedne noći su braća iz olujnog mora spasila žrtvu brodoloma, mladoga gospara Ivana, sina jednog od utjecajnijih vlastelina iz Dubrovnika. Mare ga je njegovala i između dvoje mladih se rodila ljubav. međutim, to je bilo nespojivo; on vlastelin i ona – obična seljanka. Kako Ivan nije mogao kod oca isposlovati pristanak, ostavi svjetovni život i ode u samostan na Svetog Andriju. Mare je to saznala i otišla do otočića. Ponavljala je svoje odlaske sve češće, ponekad i plivajući s Lopuda. S izmakom ljeta, dan je postajao sve kraći i Sveti Andrija se nije više dobro vidio. Da bi Mare mogla naći Ivana, dogovore se da će on zapaliti fenjer na stijeni i da će čekati Maru, koja će plivati po signalu. Niko i braća su doznali za sve ovo i odlučili su se na osvetu. Jednog tmurnog dana, Mare je plivala na Sv. Andriju, a Niko i braća su je pratili. Kad je pao mrak, zapalili su u barci fenjer i udaljavali se prema pučini. Mare ih je pratila, sve dalje i dalje,... Ivan ju je čekao tu noć, slijedeću, i slijedeću, i treću noć ju je more izbacilo na stijene. Nakon toga ostane Ivan zauvijek u samostanu.