Sjeverni Šošoni

Sjeverni Šošoni (Northern Shoshones).- Grana pravih Shoshona nastanjena u području Velikog bazena (Great Basin) u južnom Idahu. Ostale dvije grane su Zapadni ili Western u središnjoj i sjeveroistočnoj Nevadi i Istočni (Eastern) ili Wind River u Wyomingu. Sjeverni Šošoni podijeljeni su na 3 glavna ogranka, to su 1) Fort Hall Šošoni; 2) Sjeverozapadni ili Northwestern koji se dalje dijele na bande Weber Ute, Pangwiduka (zvane i fish eaters ili Pocatello's Šošone) i bezimene bande iz Cache Valleya, prema lokaciji od raznih autora prozvanih imenom Cache Valley Šošoni; 3) opet bezimena grana naseljena uz rijeke Boise i Bruneau, koju su autori prozvali Boise i Bruneau Šošoni.

Plemena i bande

• A) Mountain Shoshoni (Planinski Šošoni)
  • Lemhi Shoshoni
  • Sheep Eater Shoshoni
• B) Fort Hall Shoshoni ili Pohogwe, žive sa Bannockima na Fort Hallu
• C) Northwestern Shoshoni (Sjeverozapadni Šošoni) (od 3 bande)
  • Weber Ute. u dolini Weber Valley pa do u područje jezera Great Salt Lake. Poglavica im je 1860.-tih bio Little Soldier. Predvodio je oko 400 ljudi.
  • Cache Valley Shoshoni ili Pangwiduka (Swanton) u Cache Valley, duž rijeke Logan, Indijanci su je nazivali Kwagunogwai ("river of the cranes"), i donji Bear River. Poglavica im je bio Bear Hunter, glavni vođa Sjeverozapadnih Šošona. 1860.-tih predvodio je oko 450 ljudi.
  • Bannock Creek Shoshoni (Kamdüka Shoshoni, Pocatello's Band), glavno selo Biagamugep, bilo je kod Keltona. Širili su se od Grouse Creeka u sjeverozapadnom Utahu istočno duž sjeverne obale jezera Great Salt Lake do Bear rivera. Brojno stanje iznosilo je kao i kod Weber Uta.
  • Bear Lake Shoshoni (Pengwideka ili “Fisheaters”; Idaho State Historical Society Reference Series)
• D) Western Groups (Zapadne Skupine)
  • Boise Shoshoni,
  • Bruneau Shoshoni, rijeka Bruneau.
  • Weiser Shoshoni (Shewoki)

Etnografija

Sjeverni Šošoni povijesno su saveznici Bannocka, jednog ogranka Sjevernih Pajuta. Kulturno su prilično različiti od svojih mnogo siromašnijih rođaka Zapadnih Šošona. Sami sebe nazivali su imenom Nimi (ljudi) i bavili su se ribolovom na rijekama, posebno lososa. neke njihove bande odlazile su i u dolinu Lemhi Valley i gornjeg Snake Rivera Plaina uz Zmijsku rijeku, te u prerije Montane i Wyominga zbog lova na bizone. Za razliku od siromašnih Zapadnih Šošona, koji su bili sakupljači, Sjeverni Šošoni i saveznici im Bannocki su dolaskom konja na preriju ranih 1700.-tih postali vlasnici konja i vješti jahači. Oni postaju polu-nomadi. od koža bizona prave sebi odjeću koja se sastoji od pregača, 'nogavica' (leggings) i košulja. Noga-Šošoni za razliku sjevernošošonskih lovaca na bizone svoju odjeću izrađivali su od zečje kože. Nastambe Sjevernih Šošona su prenosivi bizonski tepee (tipi)-šatori Religija ima velik utjecaj na svakodnevni život Šošona. on vjeruje u duhove zaštitnike koji ga vode i čuvaju. najpopularniji junaci njihovih priča iz mitologije su vuk i kojot, prvi je dobar a drugi zao. Ples koji je veoma važan Indijancu obiju Amerika veliki značaj ima i za Šošona. U proljeće u čast pojave prvih lososa, priređuju se plesovi Circle Dance. Muškarci uz ovaj ples imaju i ples medvjeda i zeca (Bear Dance i Rabbit Dance). Šošoni potvrđuju tvrdnju koju navodi Eva Lips, kako Montagnais-žene dočekuju povratak ratnika koji se vraćaju kanuima iz ratnog pohoda, i očekuju od njih na dar skalpove, kako bi mogle priredi ples-skalpa ili Scalp Dance. I kod njih je Scalp dance ženski ples, i kao takvog uvijek ćemo ga naći u indijanskim društvima.

Povijest

Dolazak bijelaca u zemlju Šošona donesti će im premalo dobroga a mnogo više zla. Indijanci trguju kožama životinja u zamjenu za robu koju imaju trgovci, uključujući i puške. Odnosi su bili neko vrijeme dobri jer se Indijancima sviđala roba bijelog čovjeka, kućanske potrepštine i napose vatreno oružje. U siječnju (29) 1863. pukovnik Patrick Edward Connor s 200 kalifornijskih dobrovoljaca napao je zimsko naselje Sjeverozapadnih Šošona na Bear Riveru u dolini Cache Valley, na granici Idaha i Utaha, zbog nekih čarki koje su izbile sa bijelim naseljenicima. Ova banda imala je oko 450 članova a predvodio ih je poglavica Bear Hunter. 250 Indijanaca je pobijeno u masakru, uključujući 90 žena i djece. Pokolj je završio tako što su američki vojnici hodajući kroz selo sjekirama ženama i djeci razbijali glave. Zapaljeno je 75 šatora i otuđeno 1,000 bušela pšenice i brašna (1 bušel =35.2 litre) i 175 konja. Rezervat Fort Hall blizu Pocatella, utemeljio se 1867. Prvi na njega iste te godine dolaze Boise i Bruneau Šošoni, a sljedeće, 1868, i Fort Hall Šošoni. Posljednji (1907) na njega pristižu Lemhi i Tukuarika. Potomci četiriju bandi Sjevernih Šošona i Tukuarike ili Sheep-Eater Šošoni, žive i danas sa Bannockima na rezervatu, i svi skupa, kolektivno su prozvani imenom Northern ili Fort Hall Šošoni. Danas su većinom farmeri i rančeri.

Literatura

• Lowie, Robert H. (1909). The Northern Shoshone. American Museum of Natural History, Anthropologial Papers 2(2). New York.
• Madsen, Brigham D. (1980). The Northern Shoshone. Caldwell, Idaho: Caxton Printers.
• Murphy, Robert F., and Yolanda Murphy (1986). "Northern Shoshone and Bannock." In Handbook of North American Indians. Vol. 11, Great Basin, edited by Warren L. d'Azevedo, 284-307. Washington, D.C.: Smithsonian Institution.

Vanjske poveznice

• Shoshoni and Northern Paiute Indians in Idaho
• History of Shoshone Indians
• Northern Shoshone and Bannock
• Bear River Massacre, Utah