Naturalizam: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
Junaci naturalističkih romana su robovi strasti, zatočenici vlastite nesretne sudbine, ljudi koju su opterećeni nasljednim osobinama. Zola smatra da pisac mora otkriti sve tamne, crne strane ljudskog života kao liječnik neku bolest ili ranu koju treba izliječiti. |
Junaci naturalističkih romana su robovi strasti, zatočenici vlastite nesretne sudbine, ljudi koju su opterećeni nasljednim osobinama. Zola smatra da pisac mora otkriti sve tamne, crne strane ljudskog života kao liječnik neku bolest ili ranu koju treba izliječiti. |
||
Književni smjer |
|||
Naturalizam se javlja sedamdesetih godina XIX stoljeća i traje do 1890. g. Pojavljuje se u Francuskoj, odakle se širi u druge europske zemlje (Švedsku, Norvešku, Njemačku). Početak naturalizma u Francuskoj povezuje se uz imena braće Goncourt (Julesa i Edmonda) i njihov roman Germinie Lacerteux (1864.). |
|||
Teoriju naturalizma oblikovao je Emile Zola u raspravama Romanopisci naturalisti, Eksperimentalni roman i predgovoru romana Therese Raguin. |
|||
Svoju teoriju Zola utemeljuje na učenju prirodoslovca (fiziologa) Claudea Bernarda i Hippolytea Tainea. Prema njemu, tri temeljne značajke određuju lik u književnom djelu: sredina, naslijeđe i trenutak. Književnost se približuje znanosti, a romanopisac je eksperimentator. |
|||
{{Književnici realizma}} |
{{Književnici realizma}} |
||
Inačica od 21. veljače 2008. u 22:13
Naturalizam - umjetnički, posebice književni pravac koji se nastavlja na realizam. Prikazuje prirodu i čovjeka u najvulgarnijim i najtamnijim trenucima. U članku "Eksperimentalni roman" iz 1880. godine, Emile Zola traži od pisca da postane znanstvenik i da kao takav opiše prirodu čovjeka te kako je čovjekov razvoj određen njegovom okolinom i nasljeđem. Naime, on se nadovezuje na učenje Hippolyta Taina o nasljeđu, trenutku i rasi kao činiteljima koji utječu na ljudsko ponašanje.
Junaci naturalističkih romana su robovi strasti, zatočenici vlastite nesretne sudbine, ljudi koju su opterećeni nasljednim osobinama. Zola smatra da pisac mora otkriti sve tamne, crne strane ljudskog života kao liječnik neku bolest ili ranu koju treba izliječiti.
Književni smjer
Naturalizam se javlja sedamdesetih godina XIX stoljeća i traje do 1890. g. Pojavljuje se u Francuskoj, odakle se širi u druge europske zemlje (Švedsku, Norvešku, Njemačku). Početak naturalizma u Francuskoj povezuje se uz imena braće Goncourt (Julesa i Edmonda) i njihov roman Germinie Lacerteux (1864.). Teoriju naturalizma oblikovao je Emile Zola u raspravama Romanopisci naturalisti, Eksperimentalni roman i predgovoru romana Therese Raguin. Svoju teoriju Zola utemeljuje na učenju prirodoslovca (fiziologa) Claudea Bernarda i Hippolytea Tainea. Prema njemu, tri temeljne značajke određuju lik u književnom djelu: sredina, naslijeđe i trenutak. Književnost se približuje znanosti, a romanopisac je eksperimentator.
| |||||||||||