Livno

Ovo je glavno značenje pojma Livno. Za srednjovjekovnu starohrvatsku županiju pogledajte Livno (županija).

Livno
Entitet	Federacija Bosne i Hercegovine
Županija	Županija br. 10
Sjedište	Livno
Načelnik	Luka Čelan
Površina	994 km²
Stanovništvo  - Ukupno  - Gustoća	40.600 (1991.) 32,64/km²

Datoteka:Duman.jpg

Duman: izvor rijeke Bistrice

Datoteka:Pogled na livno.JPG

Pogled na Livno

Livno

Zemljopis

Livno se nalazi u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i ima preko 10.000 stanovnika u gradu, odnosno 32.450 u općini (prema procjenama Statističkog zavoda iz 2003.). Površina općine je 994 km2. Najznačajnije je mjesto Hercegbosanske županije, čije je kulturno i gospodarsko središte. Grad leži na 730 m iznad mora, i smješten je većim dijelom na obroncima i u podnožju brda Bašajkovac, iz kog izvire i kraška rijeka Bistrica. Livno ima stabilnu klimu, s ravnomjernim strujanjem zraka i najvećim brojem sunčanih dana u zemlji. Klima je uglavnom planinska. Ljeta su mahom duga i sunčana, zime snježne. Livanjsko polje jedno je od najvećih kraških polja u ovom dijelu Europe.

Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Livno imala je 40.600 stanovnika, raspoređenih u 59 naselja.

Nacionalni sastav:

• Hrvati - 29.324 (72,22%)
• Muslimani - Bošnjaci - 5.793 (14,26%)
• Srbi - 3.913 (9,63%)
• Jugoslaveni - 1.125 (2,77%)
• ostali - 445 (1,12%)

Nacionalni sastav 1971. godine, bio je sljedeći:

ukupno: 42.118

• Hrvati - 31.657 (75,16%)
• Muslimani - 5.087 (12,07%)
• Srbi - 4.791 (11,37%)
• Jugoslaveni - 434 (1,03%)
• ostali - 149 (0,37%)

Grad Livno, 1991.

ukupno: 10.080

• Bošnjaci - 3.899 (38,68)
• Hrvati - 3.504 (34,76)
• Srbi - 1.556 (15,43)
• Jugoslaveni - 946 (9,38)
• ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 175 (1,75)

Naseljena mjesta

Bila, Bilo Polje, Bogdaše, Bojmunte, Čaić, Čaprazlije, Čelebić, Čuklić, Čakori,Ćosanlije, Dobro, Donji Rujani, Drinova Međa, Držanlije, Golinjevo, Gornji Rujani, Grborezi, Grgurići, Gubin, Komorani, Kovačić, Lipa, Lištani, Livno, Lopatice, Lusnić, Ljubunčić, Mali Guber, Mali Kablići, Megdan, Miši, Odžak, Orguz, Podgradina, Podgreda, Podhum, Potkraj, Potočani, Potok, Priluka, Prisap, Prolog, Provo, Radanovci, Rapovine, Sajković, Smričani, Srđevići, Strupnić, Suhača, Tribić, Veliki Guber, Veliki Kablići, Vidoši, Vrbica, Vržerala, Zabrišće, Zagoričani, Zastinje, Žabljak i Žirović.

Uprava

• Ured načelnika - Općinski načelnik - Luka Čelan , dipl.iur.
• Služba za financije - Pomoćnica načelnika – Tihana Duvnjak, dipl.oec.
• Služba za gospodarstvo i inspekcijske poslove - Pomoćnik načelnika – Fikret Sitnić, dipl.oec.
• Služba za graditeljstvo, prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove - Pomoćnik načelnika – Igor Rimac, dipl.ing.arh.
• Služba za imovinsko-pravne , geodetske poslove i katastar nekretnina - Pomoćnica načelnika – Marijana Džal, dipl.iur
• Služba za opću upravu i društvene djelatnosti - Pomoćnik načelnika – Damir Tadić, dipl.iur
• Služba za branitelje - Pomoćnik načelnika – Verenko Sučić, dipl.iur
• Služba za civilnu zaštitu - Pomoćnik načelnika – Nikica Konta, dipl.ing. poljoprivrede
• Služba za zajedničke poslove - Rukovoditeljica službe – Milka Križan, dipl.ing. poljoprivrede
• Ured za informiranje - Viši samostalni referent – Alija Hodžić, pravnik

Povijest

Pretpovijesno doba

Najraniji do sada pronađeni tragovi naseljavanja ljudi u livanjskom kraju potječu iz pretpovijesnog doba 2000 godina pr.Kr. Od tada pa sve do dolaska Rimljana livanjski kraj naseljavalo je ilirsko pleme Delmati.

Na gorskim obroncima oko Livanjskog polja smješteno je oko četrdesetak, vizualno povezanih i dobro branjenih gradina iz brončanog i željeznog doba. Na području grada Livna nalaze se tri prethistorijske gradine (Velika gradina, Mala gradina i Kasalov gradac), od kojih dvije imaju podgradinska naselja, i jedna nekropola s tumulima. Navedene tri gradine su gradinski kompleks jedne veće i značajnije organizirane rodovske zajednice. Kroz dva i pol stoljeća, sve do posljednjeg velikog panonsko-delmatskog ustanka koji je bjesnio ilirskim krajevima od 6. do 9. g., gradine su odolijevale Rimljanima.

Rimsko doba

Od prvog rimskog pohoda na Delmate 156. pr.Kr. do pomenutog ilirsko-panonskog ustanka na ovim prostorima bjesnili su brojni ratovi u kojima su starosjedioci Delmati neviđenom ratobornošću pružali otpor i nanosili ogromne gubitke rimskim legijama. U velikom ustanku 6.-9. g., koji je potresao rimsku državu, ilirski narodi Breuci, Desitijati i Delmati, pod vodstvom Batona Breuka i Batona Desitijata pobunili su se zbog novačenja Ilira za rat u Germaniji. U ustanku je sudjelovalo 800.000 ljudi, od toga 200.000 pješaka i 9000 konjanika. Svetonije, biograf rimskog carstva, veli: "To je bio najteži rat što su ga Rimljani vodili nakon onih protiv Kartage". U krvi i ognju ugušen je očajnički otpor ponosnih Ilira. Gradina na Teberu i Kasalov gradac dočekali su ova rimska osvajanja kao sastavni dio jedinstvenog delmatskog obrambenog gradinskog sistema Livanjskog polja.

Nakon potpunog pokoravanja Delmata, po kojima je dobila naziv rimska provincija Dalmacija jer su posljednji pokoreni, započinje dugotrajni proces romanizacije. Tipičan primjer rimskog kultnog sinkretizma je zavjetni reljef boga Libera - Dionisa nađen na prostoru ilirsko-rimskog naselja u današnjim Vašarovinama.

Dolazak Hrvata

Oko 621 g. Avari u svojim pohodima ruše sve bazilike na području Livanjskog polja. Poslije pobjede nad Avarima kod Carigrada 626. Hrvati su naselili prostore rimske Dalmacije i Panonije. Na tim se prostorima hrvatsko kraljevstvo razvijalo do polovice desetog stoljeća kao samostalna država. Livno i livanjski kraj nalazili su se u sastavu Bijele Hrvatske. Bizantski car Konstantin Porfirogenit spominje Livno 949. godine u svom djelu "De Administrando Imperio". Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je Povelja kneza Mutimira od 28. rujna 892.g. kojom se crkva sv. Juraja daruje splitskom nadbiskupu Petru II, u kojoj se među potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan Želimir. Ovaj datum se danas obilježava kao Dan grada.

Livno u srednjem vijeku

Godine 1326. prvi put ulazi Livno u sastav Bosanske banovine, ali se vlast hrvatskih velikaša povremeno nad njim i dalje protezala. Iz tog razdoblja poznate su obitelji kneza Domalda zatim obitelj Mihovila iz roda Ciprijanića, koji je svom sinu Mihoviloviću osigurao naslov "vojvoda" a koji je zajedno sa kraljem Tvrtkom II. sudjelovao u rušenju hrvatskog bana, gospodara Bosne i livanjskog župana Mladena II. Šubića 1322. godine. Od 1356. godine Bistrički grad (Livno) je pod upravom hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika. Njime upravljaju kraljevski kaštelani, sve do početka 15. stoljeća kad Livno ulazi ponovno u sastav bosanskog kraljevstva u čijem sastavu ostaje sve do zauzeća od Turaka, godine 1485.

Livno je kroz sav srednji vijek, kako u sastavu hrvatskog kraljevstva tako kasnije i u sastavu bosanskog kraljevstva, imalo status župe ili županije. Srednjovjekovne županije, odnosno njihovi župani uživali su visok stupanj autarkičnosti, tj. bili su prilično neovisni prema svojim feudalnim gospodarima hrvatsko-ugarskim i bosanskim kraljevima. Prelazak Livna iz sastava hrvatskog u sastav bosanskog kraljevstva nije za grad imao veći značaj, jer su politički sustavi bili identični. U vjerskom i kulturnom smislu pučanstvo je bilo homogeno katoličko i hrvatsko sve do turskih osvajanja.

Osmanlijsko doba

Turska vojska ulazi u Livno 1463. godine, da bi se na jesen iste godine morala povući pred kontraofanzivom udružene koalicije Vukčića-Kosača i kralja Matijaša Korvina. Osmanlijska vlast će se učvrstiti u Livnu i na Balkanu ipak nekoliko godina kasnije i trajati će sve do dolaska Austro-Ugarske 1878. godine.

Osmanlijskim osvajanjem grad na izvoru Bistrice gubi svoju prvotnu fizionomiju. Na ruševinama naselja na Dumanu, kao i na obroncima Bašajkovca razvija se novo naselje, vjerojatno možda i vojnog karaktera, s karakterističnim orijentalnim obilježjima. U gradu Livnu su podignute najmanje četiri potkupolne džamije, jedinstvene u svojoj arhitektonskoj ljepoti u ovom dijelu Osmanlijskog carstva (tu se posebno izdvajaju džamije Balaguša i Glavica), gradski most na Bistrici, gradske kuće, čaršija sa dućanima, mektebi i medrese (vjerske muslimanske škole), česme, džebhana (oružarnica), a gradske su kapije i kule sastavni dio fortifikacijskog zida, koji je Livno štitio od stalnih upada hajduka iz pravca juga. Livno je uz Klis sjedište Kliškog sandžaka, o čijoj šarolikosti i ljepoti za svojih putovanja Balkanskim poluotokom svjedoči i glasoviti putopisac Evlija Čelebija. Tijekom 400 godina osmanlijskog prisustva u Livnu nastaje nekoliko čuvenih umjetničkih ostvarenja u ovom dijelu Osmanlijskog carstva. Najprominentniji Livnjak tog vremena, Hadži- Jusuf Livnjak, imam Beglučke džamije (sa sunčevim satom i položajem na jednom od meridijana), astronom i književnik, autor je prvog putopisa na Balkanu. Njegov je putopis jedan od najznačajnijih djela Alhamijado-književnosti, posebne vrste literarnog stvaralaštva bosansko-hercegovačkih muslimana zabilježenog orijentalnim pismima.

Dolazak Osmanlija u Livno u XV. stoljeću značio je i dolazak pravoslavnog življa na ove prostore, mahom u donje Livanjsko polje. Katolički dio stanovništva, uglavnom naseljen u rubnim selima Livanjskog polja iseljava se sve do XVII stoljeća, a ovaj proces bio je uzrokovan ne samo islamizacijom, nego i lošim ekonomskim prilikama na veoma siromašnom, neplodnom, tvrdom i prilično vjetrovitom Livanjskom polju, koje je sve do gradnje Buškog jezera najveći dio godine bilo pod vodom. Značajnu ulogu u očuvanju katoličkog identiteta u Livanjskom polju imaju franjevci, koji se potkraj turske vladavine zauzimaju za gradnju samostana Gorica s crkvom. Ovdje su danas smještene veoma vrijedne etnološke zbirke s podacima o življenju sve četiri konfesije u livanjskom kraju. Uz franjevce u Livnu misioniraju djelimice i glagoljaši, no zbog neprikosnovene omiljenosti franjevaca kod katolika i drugih stanovnika Livna, njihova djelatnost ostaje nezapažena.

Krajem osmanlijskog doba, 1859. godine, pravoslavni stanovnici Livna podižu u gradu Crkvu Uspenja Presvete Bogorodice, jednu od ljepših pravoslavnih crkava u Bosni i Hercegovini.

Livno u Austro-Ugarskoj monarhiji

Nakon preuzimanja vlasti 28.9.1878. godine Austro-Ugarska počinje uvoditi svoj, europski način upravljanja. To se u prvom redu odnosi na sudstvo i s njim u vezi gruntovnicu i katastar, javnu upravu, školstvo, zdravstvo i druge do tada potpuno zanemarene javne potrebe. Iako postoje objavljeni radovi o pobuni mještana Livna i okolice protiv Austro-Ugarske, treba ipak navesti kako su se pobunili uglavnom Turci i njihovi sljedbenici kojima je život prije bio dobar i ugodan. Naime, mještani su masovno bježali ispred turskog zuluma u Dalmaciju pa se jedva čekalo da dođe do neke promjene. Pokretači kulturnih dešavanja u Livnu su bili domaći ljudi, ali su zborovođe, dirigenti i režiseri najčešće bili stranci. Danas se u Beču nalazi sadržajna arhivska građa o Livnu. Među brojnim podatcima i planovima grad, gdje se Livno spominje kao utvrđeni grad u Hercegovini.

HGD Dinara Livno 1937.g.

Kulturni život u gradu je raznolik i intenzivan, i odvija se u sklopu nacionalnih društava Hrvata , Srba i Muslimana. 1895. godine formirano je Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo Dinara, u sklopu kojeg gotovo jedno stoljeće obitelj Džaja utire put značajnoj i vrijednoj glazbenoj tradiciji u Livnu. Kroničari bilježe da se u muslimanskim kulturnim društvima "Sloga" (1918.) i "Merhamet" (1929.) s posebnom brigom njegovala drama, folklor i sevdalinka, srpsko društvo "Sundečić" (1907.) imalo je mješoviti zbor i tamburaški orkestar.

20. stoljeće

Propašću Dvojne monarhije i nastankom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, (od 1929. Kraljevina Jugoslavija) orijentalizaciju i okcidentalizaciju zamjenjuje pojačana kulturna i politička dominacija Srba. Stranačka aktivnost u gradu je veoma intenzivna, i u Livnu postoje ogranci mahom svih važnijih političkih stranaka, koje su tada djelovale u Kraljevini Jugoslaviji. Kulturni život u gradu je raznolik i intenzivan, i odvija se u sklopu nacionalnih društava Hrvata, Muslimana i Srba. 1895.godine formirano je i Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo "Dinara", u sklopu kojeg obitelj Džaja utire put značajnoj i vrijednoj glazbenoj tradiciji u Livnu. Kroničari bilježe da se u muslimanskim kulturnim društvima "Sloga" (1918.) i "Merhamet" (1929.) s posebnom brigom njegovala drama, folklor i sevdalinka, srpsko društvo "Sundečić" (1907) imalo je mješoviti zbor i tamburaški orkestar.

Nakon sloma parlamentarne demokracije i zavođenja kraljevske diktature 1929. došlo je do novih administrativno-političkih preinaka. Jugoslavija je podijeljena u devet banovina, a Livno je pripalo Primorskoj banovini sa sjedištem u Splitu. Ugovorom Cvetković- Maček dolazi do osnivanja Banovine Hrvatske 1939., u kojoj se nalazi i Livno.

Dolazak II. svjetskog rata Livno dočekuje u sastavu NDH. Na širem prostoru Livna ne vode se neke značajnije borbe, niti ofenzive, izuzimajući bombardiranje Saveznika na Duhove 1944. Na obroncima Cincara i Šatora nalaze se partizanske brigade, a partizanske učiteljice rade i na prvom Bukvaru na slobodnom teritoriju Jugoslavije. U okolici Livna mladi je partizanski poeta Ivan Goran Kovačić dovršio svoju poemu "Jama", svojevrsan krik protiv svireposti rata.

Za svoju poemu je imao i inspiraciju^{[nedostaje izvor]} u pokolju srpskog stanovništva koji se dogodio u Livnu i okolici u periodu između svibnja 1941. i kolovoza iste godine. U tome periodu je od strane ustaša poklano oko 1700 Srba,od kojih su najgore sudbine doživjeli stanovnici Golinjeva gdje su pobijeni svi odreda, a istu sudbinu su doživjeli i stanovnici svih ostalih mjesta u općini Livno. Posmrtni ostaci su prikupljeni iz jama na Dinari i okolnim planinama te i u samom polju (Prolog) i pohranjeni su u kriptu pravoslavne crkve u Livnu kolovoza 1991., da bi ista bila u toku zadnjeg rata poharana,a kosti razbacane^{[nedostaje izvor]}.

Dana 10. listopada 1944. grad je konačno dio velikog slobodnog teritorija, koja se prostire većim dijelom tadašnje Europe. Ovaj se datum u Livnu dugi niz godina obilježavao kao Dan oslobođenja, a njegovo je ime nosila i druga osnovna škola u gradu.

Po završetku rata dolazi do osnivanja Kulturnog umjetničkog društva "Radnik" 1947. godine, koji zamjenjuje dotadašnja nacionalna kulturno-umjetnička društva u gradu. Osamdesetih se godina u Livnu redovito svakoga svibnja organizirao i "Livanjski kulturni mozaik", svojevrsni kulturni festival, na kom su predstavljane godišnje kulturne aktivnosti KUD-a "Radnik" i sekcija livanjskih osnovnih škola. U sklopu iste manifestacije promovirano je i nekoliko brojeva uglednog časopisa iz kulture "Tragovi", koje je Livnu osiguravalo važno mjesto na mapi kulturnih zbivanja u zemlji.

Livno se ubrzano urbanizira, mada u usporedbi s ostalim sličnim gradovima u Jugoslaviji jako zaostaje. U poratnom razdoblju Livno je srez, a od 1974. i općina. Iz Livna je kasniji predsjednik Vlade SRBiH Hasan Brkić, a livanjske korjene ima i Branko Mikulić, predsjednik Savezne vlade SFRJ. Tijekom šezdesetih godina dolazi do gradnje akumulacije Buško blato, čime se Livanjsko polje isušuje i spašava od cjelogodišnjih poplava, a voda s naplavina usmjeruje u pravcu Buškog jezera. Usprkos poboljšavanju ekonomskih uvjeta u odnosu na vrijeme između dva svjetska rata, stanovništvo se mahom seoskih područja i dalje iseljava trbuhom za kruhom.

Sukob u bivšoj Jugoslaviji ne zaobilazi ni Livno, gdje službeno počinje početkom proljeća 1992 napadom Četnika i artiljerijskim napadima iz pravca donjeg Livanjskog polja. U to vrijeme u gradu se formiraju prve postrojbe Hrvatskog Vijeća Obrane i HOS-a, te dolazi do obrane grada i odbijanja agresorskih napada. Poslije Daytonskoga sporazuma Livno je središte Hercegbosanske županije.

Gospodarstvo

Livno i njegova okolica nadaleko su poznati po livanjskom siru, čiju su recepturu prije stotinjak godina usavršili Austrijanci. Osim toga poznate su i livanjske ergele konja, rijeke bogate plemenitom ribom i rakovima, stočarska proizvodnja, a prije rata i industrija tkanina.

Slavni ljudi

• Bisera Alikadić
• Zdravko Anić
• Gordana Boban
• Muharem Borić
• Hasan Brkić
• Branko Dokić
• Ivo Džaja
• Berislav Džaja
• Alibeg Firdus
• Fra Marko Gelo
• Slavko Gotovac
• Narcis Jenko
• Gabrijel Jurkić
• Fra Anđeo Kaić
• fra Lovro Karaula
• Borjana Krišto
• Hasan Livnjak
• Hadži Jusuf Livnjak
• Stipo Manđeralo
• Vlado Marjanović
• Pero Mioć
• Edo Popović
• Ivica Propadalo
• Mato Radnić Baja
• fra Mihovil Sučić
• Jovan Sundečić
• Ivica Šiško
• Ivo Šeremet
• Mladen II. Šubić
• Zoran Tadić
• Mirko Vidović
• Ivica Vlašić

Spomenici i znamenitosti

Livno je grad bogate povijesti, koja se usprkos razaranjima i zubu vremena još uvijek može osjetiti na ulicama ovog grada. Trag starih vremena posebno je vidljiv u starom, orijentalnom dijelu Livna, Gornjem gradu ili Feri, koji je kao historijsko jezgro današnjeg Livna nastao tijekom 400 godina osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Posebno mjesto u osmanskoj arhitekturi grada, osim gradskih zidina, kula, kuća, kapija i česama, čine livanjske džamije. Rapko Orman, livanjski pjesnik, za njih će reći: "...da plijene svojim izgledom, ljepotom, jednostavnošću, skladom s prirodom i prostorom oko sebe, mjestom u mahali i džematu. Njihova veličina/visina, kao i amfiteatralan položaj grada s brežuljcima i glavicama, učinili su da one dominiraju, da su izdaleka uočljive i da s njihovih munara pogled (i glas) puca daleko dolje, niz polje livanjsko, prema Kamešnici, Troglavu, Goliji". Džamije su u svojim kamenim temeljima utkale stoljeća življenja na jednom burnom i prevrtljivom prostoru na granici svjetova i carstava. Bila su ih teška vremena, ratovi, barbari i nemari. Tijekom svoje bogate povijesti grad Livno brojao je 14 što potkupolnih, što konvencionalnih džamija "na četiri vode", koje su postojale u različitim trenucima osmanskog perioda. Spomenut ćemo neke od njih: Starogradska, dzamija Sinana Čauša (Džumanuša), džamija Bali-age Ljubunčica (Balaguša), Hadži Ahmeta Dukatara (Glavica) s jedinstvenom sahat-kulom, Muhameda Spahije (Perkuša), Mustafa-paše ili Lala-paše (Beglučka), Tepet, Bušatlijina (Milošnik džamija), Firdusova, Piragića (mesdžid) i Čurčinica.

Polovicom 17. stoljeća Evlija Čelebija bilježi u svojim putopisima 13 džamija u Livnu, a krajem 19. stoljeća Kranjčević navodi 11. Krajem 20. stoljeća bdije ih još pet, a danas su ostale samo četiri. Sve njih odlikuje jedinstvena, urbana, sakralna arhitektura, tako tipična za Bosnu i Hercegovinu, a kod livanjskih džamija i njihovo južno podneblje u blizini Mediterana, šibano vjetrovima, prženo suncem, ispirano kišom i hlađeno kraškim kamenom. Njihovu unutrašnjost krase ili su krasili fini floralno-freskalni umjetnički motivi, nastali strpljivim filigranskim radom orijentalnih bosanskih i stranih majstora.

Period 19. stoljeća u Livnu je arhitektonski veoma zanimljiv, jer upravo u tom periodu nastaje niz kapitalnih građevina, koji su gradskoj slici Livna dali današnji karakterističan izraz. Ovdje se izdvajaju franjevački samostan Gorica s crkvom, galerijom velikana bosanskog i hrvatskog slikarstva Gabrijela Jurkića i etnološkim muzejom, Pravoslavna crkva s bogatom riznicom ikona, te zgrada Gimnazije. Po svome dolasku u Bosnu i Hercegovinu, Austro-Ugarska gradi i u Livnu niz značajnih upravnih i gospodarskih zgrada. One su slijedile mahom aktualne tokove u europskoj arhitekturi s prijelaza stoljeća, prilagođene materijalom i formom bosanskom podneblju. Iz ovog perioda valja izdvojiti staru gradsku Vijećnicu na Žitarnici, te niz stambenih i upravnih zgrada na trgu kod hotela "Dinara".

Prijatelji prirode u livanjskoj će okolici doći na svoje, jer je ona usprkos općoj globalizaciji uglavnom ostala netaknuta. To se odnosi na izletišta u Livanjskom polju, među kojima su Ploče i Hasino Vrilo omiljena izletišta Livnjaka, baš kao i rijeke Sturba i Žabljak, te Buško jezero s bogatim ribljim fondom. Okolne planine, kao Cincar i Tušnica oduvijek su bile omiljene destinacije planinara, koji i danas znaju uživati u ljepoti, miru i čistini stoljetnih šuma.

Obrazovanje

U Livnu djeluju tri srednje škole, dvije osnovne gradske škole i 25 područnih odjeljenja. Glazbeno obrazovanje stječe se u osnovnoj glazbenoj školi.

Škole u Livnu:

• OŠ "Ivan Goran Kovačić”
• OŠ "Fra Lovro Karaula"
• Gimnazija "Livno" - nastava je organizirana u dvije smjene po šest razreda. Nastava se odvija u trošnoj zgradi u koju se godinama nije ulagalo.
• Srednja strukovna škola "Silvije Strahimir Kranjčević”
• Srednja ekonomska škola
• Osnovna glazbena škola “Franjo S. Vilhar”

Obrazovanje se izvodi sukladno Zakonu o osnovnom školstvu i Zakonu o srednjem školstvu ("Narodne novine HBŽ", broj 12/04.).

Sport

• Tae Kwon Do klub "Magone" Livno
• NK Troglav
• KK Livno
• Aero Klub Livno
• Paragliding klub "Krila Livna"

Politika

Na području Livna djeluje nekoliko političkih stranaka, od kojih u Općinskom vijeću Livno participira sedam i to:

• Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH),
• Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ 1990),
• Stranka demokratske akcije (SDA),
• Narodna stranka radom za boljitak (NSRZB),
• Hrvatska stranka prava Đapić-dr. Jurišić (HSP Đapić-dr. Jurišić),
• Socijaldemokratska partija (SDP),
• Hrvatska seljačka stranka (HSS).

Heraldika

Grb Livna prikazuje spomenik Kralju Tomislavu i Troglav, najviši vrh Dinare. Zelena podloga s tri valovite crte označava Livanjsko polje i tri rijeke. Zastava Livna je crvena s dvije prijeko položene bijele trake. Grb se nalazi u sredini.

Vanjske poveznice

Službene stranice Općine Livno

Livno turizam

Livno Online