Željeznička pruga

Tračnice

Željezničku prugu čini jedan ili više kolosijeka, koji spajaju službena mjesta, po kojima se kreću željeznička vozila. Prema širini kolosijeka pruga može biti:

• uskog kolosijeka (750 mm, neki dijelovi Indonezije; 1000 mm, dijelovi Švicarske; 1067 mm, Južna Afrika, Japan)
• normalnog kolosijeka (1435 mm, najčešće korištena),
• širokog kolosijeka (1524 mm, Rusija; 1665 mm, Portugal; 1667 mm, Španjolska).
• industrijska pruga nestandardnog kolosijeka (ima ih sve manje, obično male brzine, ali veliki kapacitet tereta)

Ustroj

Kolosijek se sastoji od tračnica i pragova. Pragovi povezuju tračnice, koje čine kolosijek. Postavljeni su u jednakim razmacima okomito na pragove koje povezuju. Tračnice su zakovicama spojene na pragove. Kolosijeci se spajaju pomoću skretnice.

Glavni parametri

• širina kolosijeka
• osovinsko opterećenje (dozvoljeni maximalni teret)
• najveća dozvoljena brzina

Regulacija prometa i signalizacija

Regulacija prometa se vrši signalima (likovnim ili svjetlosnim). Na prugrama velikih brzina (građene specifično za vlakove velike brzine, koje, po definiciji, omogućuju promet preko 200 km/h), koristi se i direktna signalizacija u kabinu vozača vlaka, kao i automatska povratna informacija o stanju vlaka (signalni sustavi vlakova velike brzine, kao npr. ETCS).

Kako bi se promet po pruzi mogao obavijati nesmetano i sigurno za sve sudionike, čak i pri križanju sa cestama, na svakom križanju postoji posebni znak Andrijin križ. Na nekom prijelazima postoji i svjetlosna indikacija. Rampa sa polubranicima ili branicima se koristi na prugama, gdje je intenzitet prometa vrlo gust i gdje su brzine u prosjeku veće.

Telekomanda

Neke pruge imaju skretnice i željezničke signale, koji se postavljaju ručno. Telekomanda je centralno mjesto, gdje se na prugama osposobljenim ovim sustavom centralno regulira signalizacija i pravac kretanja.

Vanjske poveznice

Kategorizacija željezničkih pruga