Dubravko Dujšin: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
mali popravak |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Dubravko Dujšin''' ([[Zadar]], [[12. rujna]] [[1894]]. - [[Zagreb]], [[30. siječnja]] [[1947]].), hrvatski glumac |
'''Dubravko Dujšin''' ([[Zadar]], [[12. rujna]] [[1894]]. - [[Zagreb]], [[30. siječnja]] [[1947]].), hrvatski glumac |
||
Svoje glumačke vrhunce postiže ulogama [[William Shakespeare|Shakespeareovih]] Marca Antonia, Macbetha i Kralja Leara, te tumačenjem [[Milan Begović|Begovićevih]], [[Henrik |
Svoje glumačke vrhunce postiže ulogama [[William Shakespeare|Shakespeareovih]] Marca Antonia, Macbetha i Kralja Leara, te tumačenjem [[Milan Begović|Begovićevih]], [[Henrik Ibsen|Ibsenovih]] i [[Marin Držić|Držićevih]] likova. Uspješan je bio i u pučkoj, te salonskoj komediji, što pridonosi njegovoj popularnosti. |
||
Zvonki baršunasti glas, prelijepa pojava, izvanredna dikcija i nadasve kultiviran govor, to su značajke i odlike umjetnika koji je naprečac osvajao publiku. U recitaciji je znao snažnim interpretacijama potpuno zaokupiti gledalište, sa smislom za psihološke složenosti karaktera koje je tumačio, Dujšin je zacrtao kazališni stil ''"zagrebačke glumačke škole"''. Okušao se desetak puta i kao redatelj. Predavao je glumu, neko vrijeme bio ravnatelj [[HNK|Drame Hrvatskog narodnog kazališta]], a igrao je i na [[film]]u. |
Zvonki baršunasti glas, prelijepa pojava, izvanredna dikcija i nadasve kultiviran govor, to su značajke i odlike umjetnika koji je naprečac osvajao publiku. U recitaciji je znao snažnim interpretacijama potpuno zaokupiti gledalište, sa smislom za psihološke složenosti karaktera koje je tumačio, Dujšin je zacrtao kazališni stil ''"zagrebačke glumačke škole"''. Okušao se desetak puta i kao redatelj. Predavao je glumu, neko vrijeme bio ravnatelj [[HNK|Drame Hrvatskog narodnog kazališta]], a igrao je i na [[film]]u. |
||
Inačica od 2. prosinca 2005. u 22:30
Dubravko Dujšin (Zadar, 12. rujna 1894. - Zagreb, 30. siječnja 1947.), hrvatski glumac
Svoje glumačke vrhunce postiže ulogama Shakespeareovih Marca Antonia, Macbetha i Kralja Leara, te tumačenjem Begovićevih, Ibsenovih i Držićevih likova. Uspješan je bio i u pučkoj, te salonskoj komediji, što pridonosi njegovoj popularnosti.
Zvonki baršunasti glas, prelijepa pojava, izvanredna dikcija i nadasve kultiviran govor, to su značajke i odlike umjetnika koji je naprečac osvajao publiku. U recitaciji je znao snažnim interpretacijama potpuno zaokupiti gledalište, sa smislom za psihološke složenosti karaktera koje je tumačio, Dujšin je zacrtao kazališni stil "zagrebačke glumačke škole". Okušao se desetak puta i kao redatelj. Predavao je glumu, neko vrijeme bio ravnatelj Drame Hrvatskog narodnog kazališta, a igrao je i na filmu.