Bela Gabrić: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Bela Gabrić''' ([[Subotica]], [[10. ožujka]] [[1921.]] - [[2001.]]) je bio istaknuti [[Bačka|bački]] [[Hrvati|hrvatski]] kulturni djelatnik i pisac. Veliki doprinos hrvatskoj kulturi je dao kao sakupljač hrvatskih [[Bunjevci|bunjevačkih]] narodnih pjesama i običaja, čemu je posvetio svoj cijeli život. |
'''Bela Gabrić''' ([[Subotica]], [[10. ožujka]] [[1921.]] - [[4. kolovoza]] [[2001.]]) je bio istaknuti [[Bačka|bački]] [[Hrvati|hrvatski]] kulturni djelatnik i pisac iz autonomne pokrajine [[Vojvodina|Vojvodine]], [[Republika Srbija]]. Veliki doprinos hrvatskoj kulturi je dao kao sakupljač hrvatskih [[Bunjevci|bunjevačkih]] narodnih pjesama i običaja, čemu je posvetio svoj cijeli život. |
||
== O Gabriću == |
== O Gabriću == |
||
Rodio se u 10. ožujka 1921. godine od roditelja Laze i Marije Tikvicki. <br> |
Rodio se u 10. ožujka 1921. godine od roditelja Laze i Marije Tikvicki. <br> |
||
Osnovno školovanje je imao u |
Osnovno školovanje je imao u [[salaš]]arskoj školi nedaleko od Subotice i u samoj Subotici.<br> |
||
Srednje školovanje je imao u [[isusovci|isusovačkoj]] gimnaziji u [[Travnik]]u i u [[varaždin]]skoj [[franjevci|franjevačkoj]] klasičnoj gimnaziji, gdje je i 1942. završio srednju školu.<br> |
Srednje školovanje je imao u [[isusovci|isusovačkoj]] gimnaziji u [[Travnik]]u i u [[varaždin]]skoj [[franjevci|franjevačkoj]] klasičnoj gimnaziji, gdje je i 1942. završio srednju školu.<br> |
||
Potom odlazi na studij u Zagreb, gdje je na Filozofskom fakultetu studirao južnoslavenske književnosti, ruski jezik i povijest. Diplomirao je 1950..<br> |
Potom odlazi na studij u Zagreb, gdje je na Filozofskom fakultetu studirao južnoslavenske književnosti, ruski jezik i povijest. Diplomirao je 1950..<br> |
||
Redak 11: | Redak 11: | ||
Nakon sloma "[[hrvatsko proljeće|hrvatskog proljeća]]", i sam je bio žrtva "lova na vještice" u antihrvatskoj histeriji koja je potom uslijedila, kada su uhićivani hrvatski intelektualci koji su promicali hrvatsku kulturu i borili se protiv zatiranja hrvatskog duha, jezika i kulture, bez obzira na to što ti intelektualci nisu nikad govorili niti pisali protiv drugih naroda u SFRJ. <br> |
Nakon sloma "[[hrvatsko proljeće|hrvatskog proljeća]]", i sam je bio žrtva "lova na vještice" u antihrvatskoj histeriji koja je potom uslijedila, kada su uhićivani hrvatski intelektualci koji su promicali hrvatsku kulturu i borili se protiv zatiranja hrvatskog duha, jezika i kulture, bez obzira na to što ti intelektualci nisu nikad govorili niti pisali protiv drugih naroda u SFRJ. <br> |
||
[[20. lipnja]] [[1972.]], jugoslavenske vlasti su ga uhitile pod optužbom da je širio nacionalnu mržnju, iako, kako je Gabrić rekao: "''nisam nikada ništa napiso ili kazo protiv bilo kojeg naroda s kojim živimo. To je bila sezona 'lova na ljude' i pojedinici su se morali 'pofaliti' da su i oni našli 'narodne neprijatelje'. ''<ref> [http://www.zvonik.org.yu/681/ZV04.html Zvonik] Razgovor s Belom Gabrićem</ref>. <br> |
[[20. lipnja]] [[1972.]], jugoslavenske vlasti su ga uhitile pod optužbom da je širio nacionalnu mržnju, iako, kako je Gabrić rekao: "''nisam nikada ništa napiso ili kazo protiv bilo kojeg naroda s kojim živimo. To je bila sezona 'lova na ljude' i pojedinici su se morali 'pofaliti' da su i oni našli 'narodne neprijatelje'. ''<ref> [http://www.zvonik.org.yu/681/ZV04.html Zvonik] Razgovor s Belom Gabrićem</ref>. <br> |
||
Nakon uhićenja, odveden je u zatvor u [[Srijemska Mitrovica|Srijemskoj Mitrovici]], u kojem je ostao do prosinca 1973.. Potom ga je snašla sudbina svih utamničenih hrvatskih intelektualaca: uslijedilo je razdoblje za vrijeme kojeg nije nikako mogao dobiti posao, i to je razdoblje bilo dulje trajalo od njegove zatvorske kazne. Uspio se zaposliti 1978. i do umirovljenja 1984. je radio u Gradskom muzeju u Subotici. |
|||
Bio je članom odbora raznih hrvatskih manifestacija i ustanova: [[Dužijanca]], [[Dani kruha i riječi]], a od novinarskog rada, bio je član u uredničkom vijeću [[Zvonik (časopis)|Zvonika]], [[Bačko klasje|Bačkog klasja]] i [[Subotička Danica|Subotičke Danice]], a pisao je i za crkvene listove. |
Bio je članom odbora raznih hrvatskih manifestacija i ustanova: [[Dužijanca]], [[Dani kruha i riječi]], a od novinarskog rada, bio je član u uredničkom vijeću [[Zvonik (časopis)|Zvonika]], [[Bačko klasje|Bačkog klasja]] i [[Subotička Danica|Subotičke Danice]], a pisao je i za crkvene listove.<br> |
||
Bio je urednikom većeg broja knjiga bačkih hrvatskih pisaca. |
|||
U [[Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović|Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović"]] je bio aktivni član. |
U [[Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović|Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović"]] je bio aktivni član. |
||
Redak 19: | Redak 20: | ||
Njemu u čast se zove i Hrvatsko društvo za pomoć učenicima. |
Njemu u čast se zove i Hrvatsko društvo za pomoć učenicima. |
||
Na 4. [[Dani Balinta Vujkova|Danima Balinta Vujkova]] je otvorena Spomen-kuća Bele Gabrića, u kojoj je smještena Hrvatska čitaonica, Hrv. društvo za pomoć učenicima "Bela Gabrić" i Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović". |
Na 4. [[Dani Balinta Vujkova|Danima Balinta Vujkova]] je otvorena Spomen-kuća Bele Gabrića, u kojoj je smještena Hrvatska čitaonica, Hrv. društvo za pomoć učenicima "Bela Gabrić" i [[Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović|Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović"]]. |
||
== Nagrade i priznanja == |
== Nagrade i priznanja == |
||
Proglašen je počasnim građaninom Subotice.<br> |
Proglašen je počasnim građaninom Subotice.<br> |
||
Dobitnik je Papinskog odlikovanja. <ref>[http://www.zvonik.org.yu/1341/ZV06.html Zvonik] Otvorenje spomen kuće prof. Bele Gabrića i Hrvatske čitaonice.</ref><br> |
Dobitnik je Papinskog odlikovanja ''Pro Eclesiae et Pontifice'', kojeg mu je dodijelio papa Ivan Pavao II [[1990.]], a dobio ga je za zasluge na području duhovne kulture <ref>[http://www.zvonik.org.yu/1341/ZV06.html Zvonik] Otvorenje spomen kuće prof. Bele Gabrića i Hrvatske čitaonice.</ref>.<br> |
||
Po riječima priređivača izdanja zbornika dramskih radova «Teška vrimena», u kojeg su ušla izabrana kazališna djela trinaestorice Hrvata iz Podunavlja, velik poticaj u izradi tog zbornika su bila djela koja je sakupio prof. Bela Gabrić.<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=2274 Radio Subotica] Predstavljen zbornik dramskih radova «Teška vrimena» </ref> |
Po riječima priređivača izdanja zbornika dramskih radova «Teška vrimena», u kojeg su ušla izabrana kazališna djela trinaestorice Hrvata iz Podunavlja, velik poticaj u izradi tog zbornika su bila djela koja je sakupio prof. Bela Gabrić.<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=2274 Radio Subotica] Predstavljen zbornik dramskih radova «Teška vrimena» </ref> |
||
Redak 41: | Redak 42: | ||
[[Kategorija:Biografije, Bačka]] |
[[Kategorija:Biografije, Bačka]] |
||
[[Kategorija:Vojvođanski Hrvati]] |
[[Kategorija:Vojvođanski Hrvati]] |
||
[[Kategorija:Hrvatski književnici]] |
[[Kategorija:Hrvatski književnici iz Vojvodine]] |
Inačica od 10. ožujka 2008. u 09:33
Bela Gabrić (Subotica, 10. ožujka 1921. - 4. kolovoza 2001.) je bio istaknuti bački hrvatski kulturni djelatnik i pisac iz autonomne pokrajine Vojvodine, Republika Srbija. Veliki doprinos hrvatskoj kulturi je dao kao sakupljač hrvatskih bunjevačkih narodnih pjesama i običaja, čemu je posvetio svoj cijeli život.
O Gabriću
Rodio se u 10. ožujka 1921. godine od roditelja Laze i Marije Tikvicki.
Osnovno školovanje je imao u salašarskoj školi nedaleko od Subotice i u samoj Subotici.
Srednje školovanje je imao u isusovačkoj gimnaziji u Travniku i u varaždinskoj franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, gdje je i 1942. završio srednju školu.
Potom odlazi na studij u Zagreb, gdje je na Filozofskom fakultetu studirao južnoslavenske književnosti, ruski jezik i povijest. Diplomirao je 1950..
Radio je u rodnoj Subotici idućih dvadeset godina kao profesor u srednjoj školi, a nakon toga u Gradskoj knjižnici kao bibliograf, sve do zatvaranja.
Nakon sloma "hrvatskog proljeća", i sam je bio žrtva "lova na vještice" u antihrvatskoj histeriji koja je potom uslijedila, kada su uhićivani hrvatski intelektualci koji su promicali hrvatsku kulturu i borili se protiv zatiranja hrvatskog duha, jezika i kulture, bez obzira na to što ti intelektualci nisu nikad govorili niti pisali protiv drugih naroda u SFRJ.
20. lipnja 1972., jugoslavenske vlasti su ga uhitile pod optužbom da je širio nacionalnu mržnju, iako, kako je Gabrić rekao: "nisam nikada ništa napiso ili kazo protiv bilo kojeg naroda s kojim živimo. To je bila sezona 'lova na ljude' i pojedinici su se morali 'pofaliti' da su i oni našli 'narodne neprijatelje'. [1].
Nakon uhićenja, odveden je u zatvor u Srijemskoj Mitrovici, u kojem je ostao do prosinca 1973.. Potom ga je snašla sudbina svih utamničenih hrvatskih intelektualaca: uslijedilo je razdoblje za vrijeme kojeg nije nikako mogao dobiti posao, i to je razdoblje bilo dulje trajalo od njegove zatvorske kazne. Uspio se zaposliti 1978. i do umirovljenja 1984. je radio u Gradskom muzeju u Subotici.
Bio je članom odbora raznih hrvatskih manifestacija i ustanova: Dužijanca, Dani kruha i riječi, a od novinarskog rada, bio je član u uredničkom vijeću Zvonika, Bačkog klasja i Subotičke Danice, a pisao je i za crkvene listove.
Bio je urednikom većeg broja knjiga bačkih hrvatskih pisaca.
U Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović" je bio aktivni član.
Njemu u čast se zove i Hrvatsko društvo za pomoć učenicima.
Na 4. Danima Balinta Vujkova je otvorena Spomen-kuća Bele Gabrića, u kojoj je smještena Hrvatska čitaonica, Hrv. društvo za pomoć učenicima "Bela Gabrić" i Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović".
Nagrade i priznanja
Proglašen je počasnim građaninom Subotice.
Dobitnik je Papinskog odlikovanja Pro Eclesiae et Pontifice, kojeg mu je dodijelio papa Ivan Pavao II 1990., a dobio ga je za zasluge na području duhovne kulture [2].
Po riječima priređivača izdanja zbornika dramskih radova «Teška vrimena», u kojeg su ušla izabrana kazališna djela trinaestorice Hrvata iz Podunavlja, velik poticaj u izradi tog zbornika su bila djela koja je sakupio prof. Bela Gabrić.[3]
Djela
Reference
Vanjske poveznice
- Razgovor u "Zvoniku"
- Hrv. matica iseljenika IV. Dani Balinta Vujkova