Tupoljev Tu-22: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m malo slova malo poveznica
Dizajn
Redak 47: Redak 47:


== Dizajn ==
== Dizajn ==
Tupoljev Tu-22 ima strijelasta [[krilo zrakoplova|krila]] povučena pod kutem od 55°. Pokreću ga dva velika [[mlazni motor|turbomlazna motora]] koji su smještenu na stražnjem dijlu zrakoplova, uz [[Repne površine zrakoplova|vertikalni stabilizator]]. Izvorno su to bila dva Dobrinin VD-7M a kasnije, snažniji Kolesov RD-7M2.
Strijelasta krila pod niskim kutem zrakoplovu omogućuju manji [[otpor zraka]], ali povećava [[brzina|brzinu]] slijetanja i duljinu potrebnu da uzleti.

U kokpitu, [[pilot]] je smješten naprijed. Iza njega se nalazi časnik za oružje te navigator ispod njih unutar trupa. Kokpit je loše dizajniran, s lošom preglednošću, neudobnim sjedalima i loše smještenim konzolama i instrumentima što je često izazivalo negodovanje posada koje su letile s njim.

Za vlastitu obranu, Tu-22 je imao jedan ili dva [[top]]a u repnoj kupoli s 250 metaka po topu. Kupolu je usmjeravao mali PRS-3A [[radar]] te je tako pomagao časniku za oružje jer je on imao slabu ili nikakvu vidljivost s svog mjesta.





Inačica od 10. travnja 2008. u 21:49

Tupoljev Tu-22
Opći podatci
Proizvođač Tupoljev
Probni let 21. lipnja 1958.
Uveden u uporabu 1962.
Status Povučen
Prvotni korisnik SSSR
Broj primjeraka 311
Portal:Zrakoplovstvo

Tupoljev Tu-22 (NATO naziv Blinder) je bio Sovjetski supersonični bombarder i zrakoplov za izviđanje.

Razvoj

Tu-22 je izvorno bio zamišljen kao supersonični bombarder koji bi zamijenio Tu-16. Dizajn je izrađen 1954., ali je prvi prototip poletio tek 21. lipnja 1958.

Prvi masovno proizvedeni zrakoplov je nosio naziv Tu-22B te je prvi put poletio 22. rujna 1960. a javnosti je prikazan 9. srpnja 1961. tijekom dana zrakoplovstva. Tu-22 u službu ulazi tijekom 1962. i 1963. no imao je velikih problema tehničke naravi što je dovelo do velikog broja prizemljenja ali i nesreća. Jedan od glavnih problema je slabo upravljanje te zagrijavanje metala pri supersoničnim brzinama. Često se događalo da se pri slijetanju nos zrakoplova nekontrolirano počne dizati što bi rezultiralo udarom repa od tlo uz teška oštećenja te da stajni trap popusti te zrakoplov trbuhom udari o stazu. Ovo zadnje je bilo posebno opasno kad bi zrakoplov nosio napunjene rakete prilikom vježbi. I nakon što je većina ovih problema riješeno Tu-22 je i dalje ostao nepopularan zbog svoje slabe upravljivosti i potrebe za konstantnim održavanjem. Zabilježeno je i nekoliko slučajeva kad su piloti odbijali letjeti ovim zrakoplovom.

Kad je Tu-22B ušao u službu već je postalo jasno da je borbena korisnost Blindera jako ograničena. Unatoč svojoj brzini bio je inferioran starijem Tu-16 koji je imao većim dolet, mogao je ponijeti veću količinu oružja te je bio lagan za održavanje. Tu-22R je naziv za borbeno opremljenu inačicu prilagođenu za izviđanje, a u službu ulazi 1962. Tu-22R je imao produžetak u nosu koji mu je omogućavao punjenje goriva tijekom leta. S vremenom je ova mogućnost dodana na sve Tupoljeve Tu-22 te im je tako povećan radijus djelovanja. Izgrađeno je 127 Tu-22R zrakoplova od čega su 62 korištena samo za izviđanje na moru. Nekoliko ovih zrakoplova je ponovno izmijenjeno. Iz njih je izvađena kamera i oprema za izviđanje te su prodani kao Tu-22B inačica.

Tu-22 Blinder slijeće na pistu

Izrađena je trener verzija, oznake Tu-22U (Blinder-D) te je imala povišenu pilotsku kabinu za instruktora. Proizvedeno je 46 zrakoplova, a nije imala repnu strojnice te nije bila borbeno sposobna.

Kako bi se pokušalo spasiti neke borbene mogućnosti, Tu-22 je modificiran u nosača i lansera raketa te je označen Tu-22K. Posljednja inačica Tu-22 je bila Tu-22P koja je bila prilagođena za elektronsko ratovanje te je koristila ELINT opremu i elektronske protumjere.

Dizajn

Tupoljev Tu-22 ima strijelasta krila povučena pod kutem od 55°. Pokreću ga dva velika turbomlazna motora koji su smještenu na stražnjem dijlu zrakoplova, uz vertikalni stabilizator. Izvorno su to bila dva Dobrinin VD-7M a kasnije, snažniji Kolesov RD-7M2. Strijelasta krila pod niskim kutem zrakoplovu omogućuju manji otpor zraka, ali povećava brzinu slijetanja i duljinu potrebnu da uzleti.

U kokpitu, pilot je smješten naprijed. Iza njega se nalazi časnik za oružje te navigator ispod njih unutar trupa. Kokpit je loše dizajniran, s lošom preglednošću, neudobnim sjedalima i loše smještenim konzolama i instrumentima što je često izazivalo negodovanje posada koje su letile s njim.

Za vlastitu obranu, Tu-22 je imao jedan ili dva topa u repnoj kupoli s 250 metaka po topu. Kupolu je usmjeravao mali PRS-3A radar te je tako pomagao časniku za oružje jer je on imao slabu ili nikakvu vidljivost s svog mjesta.