Stojan Aralica: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m pov. |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
==Životopis== |
==Životopis== |
||
Nakon niže gimnazije u Otočcu završava u [[Osijek]]u učiteljsku školu i već se u to vrijeme počinje baviti slikarstvom.Shvaćajući slikarstvo kao svoj životni poziv 1909 odlazi u München gdje najprije uči slikarstvo privatno kod Heinricha Knirra, a već 1910 primljen je na Akademiju u klasu kod |
Nakon niže gimnazije u [[Otočac|Otočcu]] završava u [[Osijek]]u učiteljsku školu i već se u to vrijeme počinje baviti [[Slikarstvo|slikarstvom]]. Shvaćajući slikarstvo kao svoj životni poziv [[1909.]] odlazi u [[München]] gdje najprije uči slikarstvo privatno kod Heinricha Knirra, a već [[1910.]] primljen je na Akademiju<!-- koju? --> u klasu kod Karla Marra, da bi [[1912.]] proveo kod Ludviga Hertericha. Izbijanjem [[Prvi svjetski rat|1. svjetskog rata]] odlazi [[1914.]] u [[Zagreb]] gdje boravi dvije godine da bi [[1916.]] otišao na Akademiju u [[Prag]] gdje uči grafiku kod profesora Bremsea. U Zagreb ponovo dolazi krajem [[1917.]], otvara vlastiti atelje i priređuje prvu samostalnu izložbu [[1919.]] godine. Nešto kasnije [[1920.]] putuje u [[Italija|Italiju]], a zatim u sjevernu [[Afrika|Afriku]] i [[Španjolska|Španjolsku]] da bi zajedno sa [[Zlatko Šulentić|Zlatkom Šulentićem]] izlagao u Zagrebu [[1922.]] godine. Konačno [[1925.]] godine odlazi u [[Paris]] gdje otvara vlastiti atelje i boravi do [[1934.]] kada se ponovo vraća z Zagreb. U tim godinama izlaže kako u Parisu tako i u [[Prag]]u, Zagrebu i Beogradu. Poćetkom [[Drugi svjetski rat|II svjetskog rata]] odlazi u Beograd, a poslije rata u [[Švedska|Švedsku]] gdje ostaje do [[1948.]] da bi se ponovo vratio u Beograd. Izlagao je na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu, a po vlastitoj želji dio svog fondusa poklonio je [[Otočac|Gradu Otočcu]] koji je od [[1976.]] izložen u muzeju u Otočcu. Umro je u Beogradu [[4. veljače]] [[1980.]] godine, a ova stalna izložba i memorijalna zbirka otvorena je u Otočcu [[11. travnja]] [[1980.]] |
||
[[Kategorija:Hrvatski slikari|Aralica, Stojan]] |
[[Kategorija:Hrvatski slikari|Aralica, Stojan]] |
||
Inačica od 18. travnja 2008. u 10:20
Stojan Aralica, (Škare, 24. prosinca 1951. -† Beograd, 24. veljače 1980. ), hrvatski slikar.
Životopis
Nakon niže gimnazije u Otočcu završava u Osijeku učiteljsku školu i već se u to vrijeme počinje baviti slikarstvom. Shvaćajući slikarstvo kao svoj životni poziv 1909. odlazi u München gdje najprije uči slikarstvo privatno kod Heinricha Knirra, a već 1910. primljen je na Akademiju u klasu kod Karla Marra, da bi 1912. proveo kod Ludviga Hertericha. Izbijanjem 1. svjetskog rata odlazi 1914. u Zagreb gdje boravi dvije godine da bi 1916. otišao na Akademiju u Prag gdje uči grafiku kod profesora Bremsea. U Zagreb ponovo dolazi krajem 1917., otvara vlastiti atelje i priređuje prvu samostalnu izložbu 1919. godine. Nešto kasnije 1920. putuje u Italiju, a zatim u sjevernu Afriku i Španjolsku da bi zajedno sa Zlatkom Šulentićem izlagao u Zagrebu 1922. godine. Konačno 1925. godine odlazi u Paris gdje otvara vlastiti atelje i boravi do 1934. kada se ponovo vraća z Zagreb. U tim godinama izlaže kako u Parisu tako i u Pragu, Zagrebu i Beogradu. Poćetkom II svjetskog rata odlazi u Beograd, a poslije rata u Švedsku gdje ostaje do 1948. da bi se ponovo vratio u Beograd. Izlagao je na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu, a po vlastitoj želji dio svog fondusa poklonio je Gradu Otočcu koji je od 1976. izložen u muzeju u Otočcu. Umro je u Beogradu 4. veljače 1980. godine, a ova stalna izložba i memorijalna zbirka otvorena je u Otočcu 11. travnja 1980.