Karlo Bulić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dopuna datuma u zaglavlju + {{DEFAULTSORT:Bulić, Karlo}}
Nema sažetka uređivanja
Redak 24: Redak 24:
[[Kategorija:Hrvatski filmski glumci]]
[[Kategorija:Hrvatski filmski glumci]]
[[Kategorija:Hrvatski kazališni glumci]]
[[Kategorija:Hrvatski kazališni glumci]]
[[Kategorija:Hrvatski televizijski glumci]]


[[bs:Karlo Bulić]]
[[bs:Karlo Bulić]]

Inačica od 17. svibnja 2008. u 23:30

Datoteka:Karlo Bulic.jpg
Karlo Bulić i Gertruda Munitić u TV seriji: "Naše malo misto"

Karlo Bulić (Trst, 12. svibnja 1910.Beograd, 19. listopada 1986.), hrvatski glumac, zapamćen po ulozi Dotura Luigija u TV-seriji Naše malo misto.

Karlo Bulić, nezaboravni doktor Luigi iz TV serije "Naše malo misto", rođen je 12. svibnja 1910. godine u Trstu, kao četvrti sin u obitelji uglednog tršćanskog trgovca vinom, rodom iz Poljica u Dalmaciji. Bezbrižno djetinjstvo prekida Prvi svjetski rat, a očeva smrt (brod kojim je 1918. godine plovio u Dalmaciju bio je torpediran) zauvijek ga je odvratila od želje da postane pomorac.

Htio je biti i pomorac, i slikar, i pilot, i doktor, ponajmanje glumac, ali "... život mi je bio jako buran, a priroda ni slučajno avanturistička. Ja sam zapravo strašljiv čovik. Ne volim ulaziti u avanture, u nepoznanice. A ipak, život me je uvik gura i gura, baš u takve situacije..."

Otišao je u vojsku, u avijaciju. U glumačke vode upada slučajno, sredinom tridesetih, kada se pridružuje putujućoj glumačkoj skupini "Talija" , s kojom "igra sve i svašta, ali bila je to prava glumačka škola, škola zanata..." Zatim je došao Drugi svjetski rat i Bulić je najprije bio rezervist Kraljevske vojske, a potom u partizanima.

Prvi poslijeratni angažman mu je u HNK u Splitu, odakle 1947. godine stiže u Beograd u tek osnovano Jugoslovensko dramsko pozorište (JDP): "Bio sam, doslovno, prestrašen. Kakvi glumci, asti boga! A kad je Bojan Stupica prolazio pored nas, mi nismo disali da ga ne bismo - dekoncentrirali..." pričao je. Prva uloga u JDP-u bila je na dan otvaranja teatra u Cankarevom "Kralju Betajnove" koji je režirao Bojan Stupica 1948. godine.

Glumio je svuda, ali je JDP ostalo njegovo matično kazalište do mirovine 1971. godine i uloge u Erdmanovom "Samoubojici".

I pored brojnih uloga u kazalištu i na filmu, ono što je definitivno obilježilo karijeru Karla Bulića bila je 1970. godina i uloga doktora Luigija u seriji "Naše malo misto" po scenariju Miljenka Smoje i u režiji Danijela Marušića. Serija je praznila ulice jugoslavenskih gradova, a Bulić i njegova partnerica Asja Kisić (Bepina) postali su megazvijezde.

Uloga ga je, kaže, uzela pod svoje: "To je moje proljeće, to su one crvene trešnje zakačene na uho djetinjstva". Međutim, kako je serija odmicala, sve su ga više poistovjećivali s ulogom. Kada je Marušić neopozivo odlučio, usprkos protestima, na seriju staviti točku, Karlo Bulić konačno može odahnuti: "Žao mi je što sam s Luigijem ubio sebe. S novim se likovima trudim, pokušavam ubiti Luigija kojeg bih se rado otarasio, smeta mi".

Bulić je u svojoj karijeri izvrsno glumio i u "Dundu Maroju", "Ribarskim svađama", "Kralju Learu", "Ledi", "Braći Karamazovima", "Don Carlosu"... Osim glume, 14 godina je predavao masku i šminku studentima Pozorišne akademije.

Bio je čovjek raznih zanata. Volio je more. Bio je, kažu ljudi, "Karleto, Karletino, šarmantan, duhovit, druželjubiv, topao, drag".