Razlika između inačica stranice »Heraklije«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Nema promjene veličine ,  prije 13 godina
m
bez sažetka
m (robot Dodaje: la:Heraclius)
mNo edit summary
'''Heraklije I.''' [[bizant]]ski car ([[610]]. - [[641]].),
 
Heraklije je sin [[egzarh]]a [[Kartaga|Kartage]] Heraklija i Epifanije, a rodio se oko 575. godine. Posljednjih godina vladavine cara [[Foka|Foke]] carstvo su potresali nasilni vjerski sukobi, provale Slavena i neuspješne urote. 608. godine [[egzarh]] [[Kartaga|Kartage]] Heraklije se pobunio i poslao flotu pod zapovjedništvom svog sina, koji se isto tako zvao Heraklije, da opsjedne [[Carigrad]]. Herakliju se pridružio rođak Niketa, koji je preoteo [[Cirenaik]]u i [[Egipat]] [[Foka|Fokinom]] generalu Bonosu. Heraklije je stigao do prijstolniceprijestolnice i počeo tajne pregovore s Priskom, jednim od najviših Fokinih vojnih dužnosnika. Car ga je imenovao zapovjednikom tjelesne straže i vjenčao svojom kćeri Domencijom. Uz potporu Priska, [[carigradski patrijarh|carigradskog patrijarha]] Sergija I., te stranke Zelenih Heraklije mlađiMlađi je zauzeo grad, dao pogubiti [[Foka|Foku]], te se 05. 10. 610. proglasio carem. Tada se vjenčao [[Fabija|Fabijom]], koja je kao carica uzela ime Eudokija. Ona mu je rodila kćer Eudokiju i sina [[Konstantin III.|Konstantina III.]], no umrla je 612. godine od [[epilepsija|epilepsije]]. Car je sina proglasio za sucara. 613. godine se vjenčao nećakinjom [[Martina|Martinom]], no ni narod ni crkva nisu prihvatili taj brak. Heraklije je ujedno poznat po tome što je pozvao Hrvate u Dalmaciju kako bi se borili protiv Avara.
 
== Ratovi ==
 
Heraklije se odmah suočio sas problemom obrane državnih granicegranica. Naime [[Avari]] i [[Slaveni]] su prodirali sve dublje na [[Balkan]]. [[Slaveni]] su kontrolirali Podunavlje, [[Tracija|Traciju]], [[Makedonija|Makedoniju]], a počeli su prodirati i u središnju [[Grčka|Grčku]], te na [[Peloponez]]. Na istoku su Perzijanci za vladavine [[Hozroje I. Anuširvan|Hozroja I. Anuširvana]] zauzeli 613. [[Sirija|Siriju]], 614. [[Palestina|Palestinu]] i 619. [[Egipat]]. U [[Jeruzalem]]u su razorili crkvu Svetog groba i Sveti Križ odnijeli u [[Perzija|Perziju]]. Shvativši da se nije moguće u isto vrijeme uspješno boriti na dvije bojšnicebojišnice , [[car]] je 619. sklopio mir s Avarima i posvetio se prilikama na istoku carstva. Car je 622. godine napustio [[Carigrad]] i zaputio se u [[Mala Azija|Malu Aziju]] i počeo pripreme za rat. U jesen iste godine napao je [[Armenija|Armeniju]] i izvojevao nekoliko pobjeda nad Perzijancima. Kada su za to saznali Avari, počeli su tražiti da im car poveća iznos danka, što je on morao i prihvatiti. Heraklije je tada nastavio rat protiv Perzije, no ubrzo su mu stigle loše vijesti. Perzijanci su sklopili savez s Avarima i napali glavni grad s istoka, dok su Avari, Slaveni i [[Bugari]] opsjeli grad s mora i sa zapada. Bizantska mornarica porazila je neprijateljsku flotu, a potom nanijela poraz Avarima i Slavenima u kopnenoj bitki. Kada su Perzijanci vidjeli da su im saveznici poraženi, povukli su se natrag u Perziju.
 
Heraklije je nastavio rat na istoku i 627. izvojevao veliku pobjedu kod Ninive i uništio perzijsku vojsku. Nakon toga poraza svrgnut je stari car Hozroje I. Anuširvan, a nasljedio ga je sin [[Kavad II.]]. Novi je vladar odmah sklopio mir s Bizantincima. Perzijanci su vratili sve osvojene teritorije, a Heraklije je 630. svečano ušao u Jeruzalem i vratio Sveti Križ. Iscrpljeno dugotrajnim ratom protiv Bizanta, Perzijsko carstvo je ubrzo palo pod naletima [[Arapi|Arapa]], koji su ga zauzeli. Oni su ubrzo napali [[Bizant]] i 634. zauzeli Siriju. Car je 636. godine prikupio veliku vojsku, ali je pretrpio težak poraz u bitki kod rijeke Jarmuk, pritoka rijeke [[Jordan]]. Arapi su nakon toga zauzeli [[Mezopotamija|Mezopotamiju]], Palestinu, [[Armenija|Armeniju]] i Egipat.
Car je u [[Mala Azija|Maloj Aziji]] uveo posebne oblasti - [[tema (upravna jedinica)|teme]], u kojima je vojna i civilna vlast bila u rukama vojnih zapovjednika - stratega. U temama je zemlja davana vojnicima na trajno korištenje u zamjenu za vojnu službu i plaćanje poreza. Time je Bizant smanjio troškove za plaćeničku vojsku, koja se u ranijem razdoblju pokazala nepouzdanom. Istodobno su osnovane slobodne seoske općine koje su kao zajednica plaćale porez i imale zajedničko vlasništvo nad zemljom.
 
Povratak istočnih provincija 627. godine ponovno je izazvao vjerske sukobe između [[monofizitstvo|monofizita]] i pristaša pravovjerja. Istok carstva bio je uz prve, dok su druge činili stanovnici ostatka carstva. Želeći pomiriti obje strane, [[carigradski patrijarh]] Sergije je iznio novi nauk [[monoenergizam]] . Tvrdio je da Krist ima dvije prirode, koje pak povezuje jedna energija. No kada je naišao na otpor jeruzalemskog partrijarha Sofronija, razvio je novi nauk - [[monoteletizam]]. Monoteletizam je zastupao gledište da [[Isus Krist]] ima jednu volju. Car je pristao uz [[monoteletizam]], ali su to kompromisno rješenje odbacili i monofiziti i pravovjerni, a i sam [[papa]].
 
Pred kraj Heraklijeva života započela je borba za vlast između njegova prvog sina [[Konstantin III., bizantski car|Konstantina III.]], te careve druge supruge Martine i njenog sina [[Heraklona|Heraklone]]. Car je umro [[11. veljače]] [[641.]], a odredio je da ga nasljede oba sina i Martina.

Navigacijski izbornik