Nika sa Samotrake: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
| Redak 14: | Redak 14: | ||
[[Slika:Nike of Samothrake Louvre Ma2369 n2.jpg|thumb|left|Pogled na skulpturu s prednje strane.]] |
[[Slika:Nike of Samothrake Louvre Ma2369 n2.jpg|thumb|left|Pogled na skulpturu s prednje strane.]] |
||
Položaj figure je takav da podsjeća na figure s pramca broda, a pokret volumena je usmjeren u različitim smjerovima. |
Položaj figure je takav da podsjeća na figure s pramca broda, a pokret volumena je usmjeren u različitim smjerovima. Najintenzivnija je iz [[profil]]a; prednja dijagonala [[Torzo|torza]] savija se usprkos vjetru, a dinamičnost [[Kompozicija (likovna)|kompozicije]] pojačana je iskorakom desne noge, pokretom lijeve noge i krilima koji su ostali straga. |
||
Komplicirani pokret naglašava dinamična površina, tj. masivni nabori koji vijugaju preko cijelog tijela koji su stupnjevani od neznatnih nabora označenih ispredkidanim linijama do visokih izbočenja koja imaju vlastitu površinu, onovno mnogostruko naboranu. To dovodi do jakih sukoba svjetla i sjene koji izražavaju sam sukob [[volumen]]a i [[prostor]]a. Ovaj sukob je u kontrastu s [[Iluzija|iluzijom]] prozirnosti tkanine u predjelu torza. |
Komplicirani pokret naglašava dinamična površina, tj. masivni nabori koji vijugaju preko cijelog tijela koji su stupnjevani od neznatnih nabora označenih ispredkidanim linijama do visokih izbočenja koja imaju vlastitu površinu, onovno mnogostruko naboranu. To dovodi do jakih sukoba svjetla i sjene koji izražavaju sam sukob [[volumen]]a i [[prostor]]a. Ovaj sukob je u kontrastu s [[Iluzija|iluzijom]] prozirnosti tkanine u predjelu torza. |
||
Obradom površine umjetnik je inzistirao na svojstvima onoga što prikazuje – mekoći tijela, lepršavosti, tankoći tkanine, potpuno negirajući tvrdoću materijala i statičnost skulpture, dajući joj neviđenu živost. |
Obradom površine umjetnik je inzistirao na svojstvima onoga što prikazuje – mekoći tijela, lepršavosti, tankoći tkanine, potpuno negirajući tvrdoću materijala i statičnost skulpture, dajući joj neviđenu živost. |
||
| Redak 26: | Redak 26: | ||
[[Kategorija:Umjetnost stare Grčke]] |
[[Kategorija:Umjetnost stare Grčke]] |
||
[[Kategorija:Skulpture]] |
|||
Inačica od 23. lipnja 2008. u 23:22
 Nika sa Samotrake | |
| Nepoznat, c. 220. - 190. p. n. e. | |
| mramor, 328 cm | |
| Louvre, Pariz | |
| Portal: Likovna umjetnost |
Nika sa Samotrake (Krilata pobjeda), nepoznatog autora (vjerojatno Pitokritos s Rodosa), je je najveće i najuspješnije djelo helenističkog razdoblja. Podignuta je oko 190. pr. Kr. u slavu zajedničke pomorske pobjede Pergama, Rimljana i Rodosa nad sirijskim vladarom Antiohom III. (189.-182. pr. Kr.). Danas se nalazi na počasnom mjestu glavnog stubišta muzeja Louvre u Parizu.
Ovaj mramorni kip visok 2,4 metra je prvobitno stajao na otoku Samotraci i to na postolju izvedenom u obliku brodskog pramca. Boginja je prikazana s krilima koje drži potpuno raširenima iza njenog tijela tako da izgleda kao da u njih puše vjetar, ima i izrazito složeno rađenu draperiju koja nam izgleda tako tanka da otkriva dijelove tijela ispod nje.
Položaj figure je takav da podsjeća na figure s pramca broda, a pokret volumena je usmjeren u različitim smjerovima. Najintenzivnija je iz profila; prednja dijagonala torza savija se usprkos vjetru, a dinamičnost kompozicije pojačana je iskorakom desne noge, pokretom lijeve noge i krilima koji su ostali straga. Komplicirani pokret naglašava dinamična površina, tj. masivni nabori koji vijugaju preko cijelog tijela koji su stupnjevani od neznatnih nabora označenih ispredkidanim linijama do visokih izbočenja koja imaju vlastitu površinu, onovno mnogostruko naboranu. To dovodi do jakih sukoba svjetla i sjene koji izražavaju sam sukob volumena i prostora. Ovaj sukob je u kontrastu s iluzijom prozirnosti tkanine u predjelu torza. Obradom površine umjetnik je inzistirao na svojstvima onoga što prikazuje – mekoći tijela, lepršavosti, tankoći tkanine, potpuno negirajući tvrdoću materijala i statičnost skulpture, dajući joj neviđenu živost. Ovakav kiparski tretman neće biti ostvaren sve do kiparstva baroka u 17. stoljeću.
Danas skulpturi nedostaje glava, dok su lijevo krilo, desna starna grudi i postolje novi.
Pri izradi zaštitnog znaka (logo) sportske marke „Nike“ dizajnerica se poslužila upravo obrisima ove skulpture.
