Grgur Ninski

Kip biskupa Grgura Ninskog u Splitu, kojeg je izradio Ivan Meštrović

Jedan od najznačajnijih ninskih biskupa Grgur Ninski bio je i kancelar hrvatskog kraljevskog dvora. U Ninu je stolovao oko 900.-929. godine, a za vrijeme svog stolovanja poznat je kao glavni zagovornik staroslavenskog jezika i narodnog pisma glagoljice kao i glagoljaškoga bogoslužja. Kada se 925.g. Tomislav proglašava kraljem biskup Grgur Ninski je imao vodeću vrhovnu crkvenu vlast u državi Hrvatskoj. Na crkvenom saboru koji je održan 925. god. u Splitu bori se zajedno s kraljem Tomislavom za bogoslužje na hrvatskom (slavenskom) jeziku i za uporabu glagoljice kao pisma.

Zaključke sabora trebao je potvrditi tadašnji papa Ivan X., no te 925. to nije učinjeno jer su do pape došla razna izvješća i pisma. Na drugom saboru koji je održan također u Splitu 928. god. ukinuta je ninska biskupija a Grguru Ninskom dodijeljena je skradinska biskupija. Na istom saboru crkvena vlast nad cijelom Hrvatskom i Dalmacijom predana je splitskom nadbiskupu. Zabranjeno je zaređenje svećenika koji su služili mise na starohrvatskom (svima koji nisu znali latinski), a liturgijski jezik je službeno postao latinski. Kako je bilo jako malo svećenika koji su znali latinski bogoslužja su se nastavila na starohrvatskom uz uporabu glagoljice.

Brončani kip biskupa Grgura Ninskog koji se nalazi u Ninu pokraj crkve sv. Anselma jedan je od tri koja postoje u Hrvatskoj. Sva tri spomenika Grguru Ninskom izradio hrvatski kipar Ivan Meštrović, prvi je kip poklonio gradu Varaždinu 20. rujna 1931., a drugi gradu Splitu monumentalniju i malo različitu verzija od onog u Varaždinu . Umanjena replika kipa iz Varaždina postavljena je u Ninu 10. rujna 1969. povodom proslave 900. obljetnice izdavanja povelje hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV., a kojom se prvi put javlja pojam Mare Nostrum (naše more) kao dokaz kraljeve vlast na moru i na kopnu.

Od 5. stoljeća pa sve do crkvene obnove u 11. stoljeću, pod papom Grgurom VII., odvijala se borba između Carigrada i Rima za crkvenu prevlast nad nekadašnjom rimskom provincijom Dalmacijom i samostalnom dalmatinskom crkvom. Slabljenjem vizantijske vladavine, dalmatinski su se gradovi, najprije Split, približili Rimu. Biskupija u Ninu, političko središte Slavena Dalmacije, nije posedovala antičku biskupiju, pa stoga nije mogla biti ravna nadbiskupiji u Splitu koja je smatrala da je direktna nasljednica one iz Salone.

Iako je Rim doktrinarno zauzeo pokrajinu, još dugo su ostale posebnosti dalmatinske crkvene tradicije, posebno upotreba narodnog jezika u liturgiji, kao izuzetak u zapadnom kršćanstvu. Dalmatinski su gradovi, kao utočišta učenika slavenskih svetaca Ćirila i Metoda, tijekom 10. veka postali kolijevka liturgijskog staroslavenskog jezika, glagoljičkog pisma i narodne književnosti. Rim je u borbi za prevlast nad dalmatinskim biskupijama ponekad ćirilometodsku tradiciju upotrebe slavenskog jezika prokazivao kao jeres.

Prvi sabor u Splitu

Na crkvenom saboru koji se održavao 925. godine u Splitu, Grgur Ninski se borio, zajedno s kraljem Tomislavom, za bogosluženje na slavenskom jeziku i za upotrebu glagoljice kao pisma. Na saboru su pravo glasa imali samo crkveni dostojanstvenici, tj. biskupi, dok stavovi velikaša i kralja nisu bili uvaženi. Tako se nasuprot latinskih biskupa iz dalmatinskih gradova, uz koje su bili i papini poslanici, našao usamljen glas Grgura Ninskog. Latinski kler je na ovom saboru osjetio bilo kakvu samostalnost hrvatske crkve. Njegove osnovne odluke odluke splitskog sabor (sinoda) iz 925. godine su:

Splitska crkva dobiva metropolitanski naslov, a pod njenu jurisdikciju potpada čitava teritorija hrvatske države. Ukinute su sve promjene crkvene organizacije nastale poslije pada Salone, pa je ukinuta i Ninska biskupija. Biskupima je zabranjeno zaređivati svećenike "koji upotrebljavaju slavenski jezik". Grgur Ninski je odbio pokoriti se diktatu splitskog sinoda i protestirao je kod pape. Papa Ivan X. je odbio potvrditi saborske odluke protiv kojih je Grgur ustao. Papa je ustuknuo pred posljedicama koje mogu izazvati zaključci splitskog sabora i u pismu splitskom nadbiskupu istaknuo je da treba ići "pravičnim putem", pa je pozvao u Rim i njega i Grgura Ninskog da mu "sve po redu razjasne".

Upravo u to vrijeme, Bugari su pošli u ratni pohod na Hrvatsku, pa je zbog rata moglo doći do zbližavanja između Tomislava i Vizantije, a to se papi činilo opasnim. Odlučio je da ne zaoštrava spor s Hrvatima, i aktivno se založio da se bugarsko-hrvatski rat prekine. Papini izaslanici su uspjeli pobjediti bugarskog cara Simeona da obustavi rat s Tomislavom. Da bi iskoristio veliku prednost koju je time stekao, papa je 928. godine preko svog izaslanika biskupa Madalberta, sazvao u Splitu još jedan sabor.

Drugi crkveni sabor

Drugi crkveni sabor održan u Splitu 928. godine bio je mnogo manje buran od prvoga jer je kraljeva podrška Grguru Ninskom bila slabija. Kralj i velikaši su dugovali papi zbog pomoći koju im je pružio otklonivši bugarsku opasnost i nisu se suprotstavljali planovima o reorganizaciji crkve. Na saboru latinaši su prikazali crkveni sukob kao Grgurovu pohlepu za vlašću. Zanimljivo je da se u sačuvanom izvještaju ni jednom rječju ne spominje jezično pitanje.

Na saboru je ukinuta samostalnost hrvatske Crkve i ponovo uspostavljena nekadašnja vlast splitsko-salonitske nadbiskupije. Naglasak svih odluka bio ja na tome da se sve vraća na stanje kakvo je bilo "u staro doba". Budući da prije dolaska Hrvata nije bilo biskupije u Ninu, ona je ukinuta, a Grguru su ponudili jednu od biskupskih stolica koje su u rimsko doba postojale, i to skradinsku, sisačku ili duvanjsku.

Ukratko, na drugom saboru održanom u Splitu 928. godine, odlučeno je sljedeće:

Crkvena vlast nad cijelom Hrvatskom i Dalmacijom predana je splitskom nadbiskupu. Ukinuta je ninska biskupija, a Grgur Ninski postao je skradinski biskup. Zabranjeno je rukopolaganje svećenika koji bi služili na staroslavenskom (odnosno, svih koji nisu znali latinski), a liturgijski jezik je službeno postao latinski. Na drugom splitskom saboru Grgur i slavenski glagoljaši su definitivno poraženi. Papa je bez odgađanja potvrdio, pa čak na Grgurovu štetu i pooštrio, saborske odluke. U svom pismu, napisanom iste godine, papa Leon VI. je oštro korio Grgura, pa mu čak je prijetio i izopćenjem, a svim hrvatskim biskupima naređuje da se pokoravaju splitskom nadbiskupu. U ovom papinom pismu posljednji se put spominje Grgurovo ime. O njegovoj daljnjoj sudbini nema sačuvanih podataka.

U Hrvatskoj postoje tri spomenika Grguru Ninskom i sva tri je izradio kipar Ivan Meštrović. Jedan se nalazi u Varaždinu, drugi u Splitu, a treći u Ninu, pored crkve svetog Anselma. Za kip koji se nalazi u Ninu je vezano narodno vjerovanje da poljubac kipovog palca donosi sreću, zbog čega je palac svjetliji i uglačaniji od ostatka kipa.