Kloniranje: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika 193.198.133.184, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Philos
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
[[Slika:Cloning diagram deutsch.png|thumb|300px|Kloniranje transferom nukleusa]] <!-- tko zna, neka zamijeni za engleski, jer postoji -->
{{wikipedizirati}}
[[Slika:Twin orchids.jpg|thumb|Sve [[biljke]] posjeduju mogućnost prirodnog kloniranja]]
[[Slika:Cloning diagram deutsch.png|thumb|300px|Kloniranje transferom nukleusa]] <!-- tko zna, neka zamijeni za engleski, jer postoji -->
Pojam '''[[kloniranje]]''' ([[grčki jezik|grč.]] {{polytonic|κλών}}: grana, mladica) u širem smislu označava prirodni ili umjetni razvoj dvije ili više [[genetika|genetički]] identičnih [[stanica]] ili [[organizam|organizama]].
'''Kloniranje''' ([[grčki jezik|grč.]] {{polytonic|κλών}}: grana, mladica) je pojam u širem smislu označava prirodni ili umjetni razvoj dvije ili više [[genetika|genetički]] identičnih [[stanica]] ili [[organizam|organizama]].


== Razjašnjenje pojma ==
[[Slika:Twin orchids.jpg|thumb|Sve biljke posjeduju mogućnost prirodnog kloniranja]]
U definiranju pojma kloniranja se polazi s jedne strane u [[zoologija|zoologiji]] i [[botanika|botanici]] a s druge u [[reprodukcijska medicina|reprodukcijskoj medicini]] i [[stanična biologija|staničnoj biologiji]] s različitih polazišta.
U definiranju pojma kloniranja se polazi s jedne strane u [[zoologija|zoologiji]] i [[botanika|botanici]] a s druge u [[reprodukcijska medicina|reprodukcijskoj medicini]] i [[stanična biologija|staničnoj biologiji]] s različitih polazišta.


'''Kloniranje''' je oblik nespolnog razmnožavanja različitih jednostaničnih i višestaničnih organizama pri kojem nastaju potomci koji su jednaki roditeljskom organizmu i međusobno.
Kloniranje je oblik nespolnog razmnožavanja različitih jednostaničnih i višestaničnih organizama pri kojem nastaju potomci koji su jednaki roditeljskom organizmu i međusobno, no, za znanost je, ipak, zanimljivije proučavati kloniranje sisavaca.
Kloniranje je pojam koji potječe iz [[1963.]] godine te, naizgled, nije osobito složen zahvat i već [[1962.]] je britanski znanstvenik [[John Gurdon]] uspio stvoriti jednu [[žabe|žabu]]. Uspješno je prenio jezgru iz jedne tjelesne stanice žabe u neoplođenu jajnu stanicu žabe u kojoj je prethodno uništio jezgru [[UV]] zračenjem. Iako se tako dobivena [[jajna stanica]] uspjela razviti samo do punoglavca, ova tehnika prijenosa jezgre pokazala je put za nova uspješna kloniranja.
No, znanstvenike,a i javnost više zanima kloniranje sisavaca.
Kloniranje - sam termin potječe iz 1963. godine - naizgled nije osobito složen zahvat i već 1962. je britanski znanstvenik John Gurdon uspio stvoriti jednu žabu. Uspješno je prenio jezgru iz jedne tjelesne stanice žabe u neoplođenu jajnu stanicu žabe u kojoj je prethodno uništio jezgru UV zračenjem. Iako se tako dobivena jajna stanica uspjela razviti samo do punoglavca, ova tehnika prijenosa jezgre pokazala je put za nova uspješna kloniranja.


U posljednjih nekoliko godina znanstvenici su uspjeli klonirati više vrsta životinja. Godine 2001. američki su znanstvenici čak pokušali klonirati čovjeka, no u tome nisu uspjeli. Jedna tehnika koju znanstvenici primjenjuju za dobivanje klonova naziva se nuklearni transfer.
U posljednjih nekoliko godina znanstvenici su uspjeli klonirati više vrsta životinja. Godine [[2001.]] američki su znanstvenici čak pokušali klonirati čovjeka, no u tome nisu uspjeli. Jedna tehnika koju znanstvenici primjenjuju za dobivanje klonova naziva se nuklearni transfer.
Znanstvenici najprije iz ženke uzmu neoplođenu jajnu stanicu i iz nje odstrane jezgru , koja sadrži [[DNK]]. Iz tijela životinje koju će klonirati uzmu odgovarajuću stanicu, primjerice stanicu kože, čija jezgra sadrži sve genetske informacije o svom vlasniku. Tu stanicu (ili samo njenu jezgru) znanstvenici tada unesu u jajnu stanicu iz koje su odstranili jezgru i kroz nju puste struju . Tim se postupkom postiže sjedinjenje stanice i citoplazme jajne stanice . Nakon što dobije novu jezgru, jajna stanica počinje se dijeliti kao da je oplođena , čime počinje razvoj klona životinje iz koje je uzeta tjelesna stanica.


Znanstvenici najprije iz ženke uzmu neoplođenu jajnu stanicu i iz nje odstrane jezgru, koja sadrži [[DNK]]. Iz tijela životinje koju će klonirati uzmu odgovarajuću stanicu, primjerice stanicu kože, čija jezgra sadrži sve [[gen]]etske informacije o svom vlasniku. Tu stanicu (ili samo njenu jezgru) znanstvenici tada unesu u jajnu stanicu iz koje su odstranili jezgru i kroz nju puste struju. Tim se postupkom postiže sjedinjenje stanice i [[citoplazma|citoplazme]] jajne stanice. Nakon što dobije novu jezgru, jajna stanica počinje se dijeliti kao da je oplođena, čime počinje razvoj klona životinje iz koje je uzeta tjelesna stanica.
Embrij se tada može implantirati u maternicu surogat majke , gdje će se, u rijetkim slučajevima kada se sve odvija po planu, nastaviti razvijati dok ne dođe vrijeme da mlado dođe na svijet. Postoji i druga mogućnost, a to je da se embrij zadrži u maternici samo dotle dok se iz embrioblasta ne uspiju izdvojiti embrionalne matične stanice koje se dalje mogu držati u kulturi. Znanstvenici vjeruju da bi ovaj temeljni princip kloniranja trebao biti djelotvoran i u slučaju ljudi. Ustvari, pokušaj kloniranja čovjeka koji sam prije spomenula izvršen je s namjerom da se dobiju embrionalne matične stanice. Kloniranje u tu svrhu naziva se terapijsko kloniranje.

[[Embrij]] se tada može implantirati u maternicu surogat majke, gdje će se, u rijetkim slučajevima kada se sve odvija po planu, nastaviti razvijati dok ne dođe vrijeme da mlado dođe na svijet. Postoji i druga mogućnost, a to je da se embrij zadrži u [[maternica|maternici]] samo dotle dok se iz embrioblasta ne uspiju izdvojiti embrionalne matične stanice koje se dalje mogu držati u kulturi. Znanstvenici vjeruju da bi ovaj temeljni princip kloniranja trebao biti djelotvoran i u slučaju ljudi. Ustvari, pokušaj kloniranja čovjeka koji sam prije spomenula izvršen je s namjerom da se dobiju embrionalne matične stanice. Kloniranje u tu svrhu naziva se terapijsko kloniranje.
[[Kategorija:Genetika]]
[[Kategorija:Genetika]]



Inačica od 5. srpnja 2008. u 12:27

Kloniranje transferom nukleusa
Sve biljke posjeduju mogućnost prirodnog kloniranja

Kloniranje (grč. κλών: grana, mladica) je pojam u širem smislu označava prirodni ili umjetni razvoj dvije ili više genetički identičnih stanica ili organizama.

U definiranju pojma kloniranja se polazi s jedne strane u zoologiji i botanici a s druge u reprodukcijskoj medicini i staničnoj biologiji s različitih polazišta.

Kloniranje je oblik nespolnog razmnožavanja različitih jednostaničnih i višestaničnih organizama pri kojem nastaju potomci koji su jednaki roditeljskom organizmu i međusobno, no, za znanost je, ipak, zanimljivije proučavati kloniranje sisavaca. Kloniranje je pojam koji potječe iz 1963. godine te, naizgled, nije osobito složen zahvat i već 1962. je britanski znanstvenik John Gurdon uspio stvoriti jednu žabu. Uspješno je prenio jezgru iz jedne tjelesne stanice žabe u neoplođenu jajnu stanicu žabe u kojoj je prethodno uništio jezgru UV zračenjem. Iako se tako dobivena jajna stanica uspjela razviti samo do punoglavca, ova tehnika prijenosa jezgre pokazala je put za nova uspješna kloniranja.

U posljednjih nekoliko godina znanstvenici su uspjeli klonirati više vrsta životinja. Godine 2001. američki su znanstvenici čak pokušali klonirati čovjeka, no u tome nisu uspjeli. Jedna tehnika koju znanstvenici primjenjuju za dobivanje klonova naziva se nuklearni transfer.

Znanstvenici najprije iz ženke uzmu neoplođenu jajnu stanicu i iz nje odstrane jezgru, koja sadrži DNK. Iz tijela životinje koju će klonirati uzmu odgovarajuću stanicu, primjerice stanicu kože, čija jezgra sadrži sve genetske informacije o svom vlasniku. Tu stanicu (ili samo njenu jezgru) znanstvenici tada unesu u jajnu stanicu iz koje su odstranili jezgru i kroz nju puste struju. Tim se postupkom postiže sjedinjenje stanice i citoplazme jajne stanice. Nakon što dobije novu jezgru, jajna stanica počinje se dijeliti kao da je oplođena, čime počinje razvoj klona životinje iz koje je uzeta tjelesna stanica.

Embrij se tada može implantirati u maternicu surogat majke, gdje će se, u rijetkim slučajevima kada se sve odvija po planu, nastaviti razvijati dok ne dođe vrijeme da mlado dođe na svijet. Postoji i druga mogućnost, a to je da se embrij zadrži u maternici samo dotle dok se iz embrioblasta ne uspiju izdvojiti embrionalne matične stanice koje se dalje mogu držati u kulturi. Znanstvenici vjeruju da bi ovaj temeljni princip kloniranja trebao biti djelotvoran i u slučaju ljudi. Ustvari, pokušaj kloniranja čovjeka koji sam prije spomenula izvršen je s namjerom da se dobiju embrionalne matične stanice. Kloniranje u tu svrhu naziva se terapijsko kloniranje.