Afrički divlji pas: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Treecko (razgovor | doprinosi)
5.646 edits
mNema sažetka uređivanja
malo dodatka....
Redak 20: Redak 20:
}}
}}


'''Afrički divlji pas''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Lycaon pictus'') sisavac je [[mesožder]] iz porodice pasa, rasprostranjen jedino u Africi, obično u savanama i ostalim osvijetljenim šumskim područjima. U engleskom je jeziku također poznat pod nazivima kao što su '''afrički lovački pas''', '''pjegavi pas''' i '''obojeni vuk''', '''Wildehond''' u afrikaans jeziku, i '''Mbwa mwitu''' u shvahili jeziku. Jedina je vrsta unutar roda '''''Lycaon'''''.
'''Afrički divlji pas''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Lycaon pictus'') sisavac je [[mesožder]] iz porodice pasa, rasprostranjen jedino u Africi, obično u savanama i ostalim osvijetljenim šumskim područjima. U engleskom je jeziku također poznat pod nazivima kao što su '''afrički lovački pas''', '''pjegavi pas''' i '''obojeni vuk''', '''Wildehond''' u afrikaans jeziku, i '''Mbwa mwitu''' u shvahili jeziku. Jedina je vrsta unutar roda '''''Lycaon'''''. U starijoj literaturi ovu vrstu su nazivali ''hijenski pas''<ref>Život životinja, Alfred Edmund Brehm, nakladnici: Cankarjeva založba Ljubljana, Prosvjeta Zagreb, Sveučilišna naklada Liber Zagreb, izdanje Ljubljana, Zagreb 1983.</ref>, a danas ga nazivaju i ''afrički lovački pas'' [http://prirodopis.com/Animalia/Chordata/Mammalia/Carnivora/Canidae/psi_vrste.htm].


== Anatomija ==
== Anatomija ==
Redak 26: Redak 26:
Krzno afričkog divljeg psa crne je, smeđkaste i bijele boje, prošarano mrljama različitih oblika i veličina. Njegovo znanstveno ime glasi ''Lycaon pictus'', koje dolazi iz [[grčki jezik|grčke riječi]] "obojeni [[vuk]]". Imaju dugačak i kitnjast rep, kao i velike, zaobljene uši. Niži dijelovi udova obično su svijetlije obojeni.
Krzno afričkog divljeg psa crne je, smeđkaste i bijele boje, prošarano mrljama različitih oblika i veličina. Njegovo znanstveno ime glasi ''Lycaon pictus'', koje dolazi iz [[grčki jezik|grčke riječi]] "obojeni [[vuk]]". Imaju dugačak i kitnjast rep, kao i velike, zaobljene uši. Niži dijelovi udova obično su svijetlije obojeni.


Mužjaci obično teže od 17 do 36 kilograma.<ref name="AP">{{cite web | url = http://www.encyclopedia.com/doc/1G1-17909878.html | title = Animal Info - Wild Dog | work = | publisher = | accessdate = 2007-06-08}}</ref> Visina ramena iznosi 75 centimetara, a dužina tijela prosječno iznosi 100 centimetara, dok je rep dužine od 30 do 45 centimetara. Psi iz južnijih dijelova Afrike su obično krupniji od onih iz istočnih i zapadnih područja Afrike. [[Spolni dimorfizam]] je u prisutan maloj mjeri, sudeći po kosturu mužjaka, koji je za 3-7% veći od ženkinog.
Mužjaci obično teže od 17 do 36 kilograma.<ref name="AP">{{cite web | url = http://www.encyclopedia.com/doc/1G1-17909878.html | title = Animal Info - Wild Dog | work = | publisher = | accessdate = 2007-06-08}}</ref> U ramenima je visok 75 centimetara, a dužina tijela prosječno iznosi 100 centimetara, dok je rep dužine od 30 do 45 centimetara. Psi iz južnijih dijelova Afrike su obično krupniji od onih iz istočnih i zapadnih područja Afrike. [[Spolni dimorfizam]] je prisutan u maloj mjeri, sudeći po kosturu mužjaka, koji je za 3-7% veći od ženkinog.


Afrički lovački psi posjeduju 42 zuba u [[čeljust]]ima. Zubna formula je:
Afrički lovački psi imaju 42 zuba u [[čeljust]]ima. Zubna formula je:


{| style="margin: 0 0 0.5em 1em; border-collapse:collapse; text-align:center;" border="1"
{| style="margin: 0 0 0.5em 1em; border-collapse:collapse; text-align:center;" border="1"
Redak 36: Redak 36:
|}
|}


[[Pretkutnjak|Pretkutnjaci]] su relativno krupni u poređenju sa pretkutnjacima drugih [[psi|pasa]]. Ovo im omogućuje snažan ugriz, dopuštajući im da savladaju velike količine kostiju, kao što je slučaj sa [[hijena]]ma.<ref name="SA">{{cite web | url = http://www.lioncrusher.com/animal.asp?animal=2 | title = African Wild Dog (Lycaon pictus) | work = | publisher = Lioncrusher's Domain | accessdate = 2007-06-08}}</ref> Na osnovu izvršenih studija, ustanovljeno je da, od svih ostalih [[Grabežljivac|grabežljivih]] sisavaca, afrički divlji psi imaju najviši kvocijent ugriza koji iznosi 142.<ref>Wroe, Stephen & McHenry, Colin (16. listopad 2004), "Bite club: comparative bite force in big biting mammals and the prediction of predatory behaviour in fossil taxa", Proc. R. Soc. B, doi:10.1098/rspb.2004.29867y</ref>
[[Pretkutnjak|Pretkutnjaci]] su relativno krupni u poređenju sa pretkutnjacima drugih [[psi|pasa]]. Ovo im omogućuje snažan ugriz, dopuštajući im da savladaju velike količine kostiju, kao što je slučaj sa [[hijene|hijenama]].<ref name="SA">{{cite web | url = http://www.lioncrusher.com/animal.asp?animal=2 | title = African Wild Dog (Lycaon pictus) | work = | publisher = Lioncrusher's Domain | accessdate = 2007-06-08}}</ref> Na osnovu izvršenih studija, ustanovljeno je da, od svih ostalih [[Grabežljivac|grabežljivih]] sisavaca, afrički divlji psi imaju najviši kvocijent snage ugriza koji iznosi 142.<ref>Wroe, Stephen & McHenry, Colin (16. listopad 2004), "Bite club: comparative bite force in big biting mammals and the prediction of predatory behaviour in fossil taxa", Proc. R. Soc. B, doi:10.1098/rspb.2004.29867y</ref>


=== [[Razmnožavanje]] i društveni život ===
=== [[Razmnožavanje]] i društveni život ===
Afrički divlji psi su izraženo socijalne životinje koje žive u [[čopor]]ima. U prosjeku, čopor čini oko 20 jedinki, no čini se da je ranije, dok je vrsta još bila brojnija, bio moguć i čopor od 40 do 100 jedinki. Hijerarhija u skupini nije tako izražena kao kod [[vuk]]ova tako da se u starijoj literaturi mogu naći navodi, da uopće ne postoji hijerarhija. No, zapravo kao i kod vukova, i u čoporu ovih pasa postoji [[alfa jedinka|alfa par]]. Ali nema borbi za hijerarhijski položaj, a agresivnost između članova čopora gotovo da ne postoji.
⚫
Spolnu zrelost ovi psi stječu s 12 do 18 mjeseci. Pare se u bilo koje doba godine, najviše od svibnja do lipnja, kad je u Africi druga polovina kišne sezone. U jednom okotu, na svijet dolazi od 2 do 19 mladunaca, ali najčešće postoji 10 mladunaca. Vrijeme koje prođe između dva okota je od 12 do 14 mjeseci, s tim da će se ženka već poslije 6 meseci ošteniti ako prethodno leglo ugine. Mladunci dolaze na svijet u iskopanoj jami napuštenoj od strane neke druge životinje. Sisaju oko 10 tjedana. Poslije tri mjeseca provedena u jazbini, mladi je napuštaju i počinju pratiti čopor. Kad su stari otprilike 11 mjeseci, sposobni su ubiti manji plijen, ali tek s 12-14 mjeseci su spremni brinuti se sami o sebi.
⚫
Spolno zreli ovi psi postaju s 12 do 18 mjeseci. Pare se u bilo koje doba godine, najčešće od ožujka do lipnja, kad je u Africi druga polovina kišne sezone. U jednom okotu, na svijet dolazi od 2 do 19 mladunaca, ali najčešće postoji 10 mladunaca. Vrijeme koje prođe između dva okota je od 12 do 14 mjeseci, s tim da će se ženka već poslije 6 meseci ošteniti ako prethodno leglo ugine. Mladunci dolaze na svijet u iskopanoj jami napuštenoj od strane neke druge životinje. [[sisanje|Sišu]] oko 10 tjedana. Poslije tri mjeseca provedena u jazbini, mladi je napuštaju i počinju pratiti čopor. Kad su stari otprilike 11 mjeseci, sposobni su ubiti manji plijen, ali tek s 12-14 mjeseci su spremni brinuti se sami o sebi. U vrijeme dok mladunci ne mogu pratiti čopor, jedna ili više jedinki ostaje uz mladunce do povratka čopora. Jedino majka ih doji, ali svu ostalu brigu o mladuncima preuzima cijeli čopor. Životinje koje su sudjelovale u lovu, po povratku "povrate" dio plijena kojim se hrane jedinke koje su ostale uz mladunce, kao i mladunci.


Nakon 14 do 30 mjeseci, kada dostignu punu spolnu zrelost, ženke će se odvojiti od svog matičnog čopora i prići će čoporu drugih mladih ženki, za razliku od mužjaka, koji najčešće ostaju s čoporom gdje su se rodili. Ova osobina rezultira društvenim statusom ostalih pasa i [[mačke|mačaka]]. Kod afričkih divljih pasa, ženke su te koje se bore oko prevlasti za parenje sa mužjacima. Često je dominantna ženka ta koja će jedina uspjeti podići svoje potomke.
Nakon 14 do 30 mjeseci, kada dostignu punu spolnu zrelost, ženke će se odvojiti od svog matičnog čopora i prići će čoporu drugih mladih ženki, za razliku od mužjaka, koji najčešće ostaju s čoporom gdje su se rodili. Ova osobina razlikuje ih od ostalih pasa i [[mačke|mačaka]] koji žive u čoporima. Kod afričkih divljih pasa, ženke su te koje se bore oko prevlasti za parenje sa mužjacima. Često je dominantna ženka ta koja će jedina uspjeti podići svoje potomke.


=== Lov i prehrana ===
=== Lov i prehrana ===
Afrički divlji psi imaju najjači ugriz od svih ostalih pripadnika porodica pasa i mačaka. Afrički divlji psi love u čoporu. Kao i većina ostalih pripadnika porodice pasa, oni jure za svojim plijenom na otvorenim ravnicama. Tijekom lova, razvijaju brzinu veću od 70 kilometara na sat. Blizu 80% od ukupnog lova završi uspješno. Čopor koristi različite zvukove kako bi obavijestio članove o poziciji tijekom lova.
Afrički divlji psi imaju najjači ugriz od svih ostalih pripadnika porodica pasa i mačaka. Afrički divlji psi love u čoporu. Kao i većina ostalih pripadnika porodice pasa, oni jure za svojim plijenom na otvorenim ravnicama. Tijekom lova, razvijaju brzinu veću od 70 kilometara na sat, a vrlo su izdržljivi, i mogu dugo pratiti lovinu. Blizu 80% od ukupnog lova završi uspješno. Čopor koristi različite zvukove kako bi obavijestio članove o poziciji tijekom lova, a u praćenju lovine se smjenjuju. To je razlog zašto blizu 80% od ukupnog lova završi uspješno.


Dominantni mužjak daje signal kada je vreme za napad. Jureći za njim, plijen dovode do iznemoglosti, kada se okupljaju oko njega žestoko ga zaskačući. Grizu ga za slabine i trbuh, skidajući [[koža|kožu]] svojim jakim [[zubi]]ma. Žrtva je pojedena poluživa u roku od nekoliko minuta. Pri podjeli plijena sudjeluju svi psi čopora, čak i oni koji nisu sudjelovali pri lovu. Veličina plijena kojeg mogu savladati kreće se od 20 do 90 kilograma, a [[Thompsonova gazela]] je vrlo česti plijen afričkih divljih pasa. Oni katkada love i krupnije životinje, težine oko 300 kilograma. Srazmjerno težini čopora, na dan pojedu oko 150 kilograma mesa. Potreba za vodom je minimalna, jer svu potrebnu tekućinu nalaze u tijelu žrtve. Događa se da plijen koji ubiju bude ukraden od strane [[lav]]ova, [[hijen]]a ili [[leopard]]a.
Dominantni mužjak daje signal kada je vreme za napad. Jureći za njim, plijen dovode do iznemoglosti, kada se okupljaju oko njega žestoko ga zaskačući. Grizu ga za slabine i trbuh, skidajući [[koža|kožu]] svojim jakim [[zubi]]ma. Žrtva je pojedena poluživa u roku od nekoliko minuta. Pri podjeli plijena sudjeluju svi psi čopora, čak i oni koji nisu sudjelovali pri lovu. Veličina plijena kojeg mogu savladati kreće se od 20 do 90 kilograma, a [[Thompsonova gazela]] je vrlo česti plijen afričkih divljih pasa. Oni katkada love i krupnije životinje, težine oko 300 kilograma. Srazmjerno težini čopora, na dan pojedu oko 150 kilograma mesa. Potreba za vodom je minimalna, jer svu potrebnu tekućinu nalaze u tijelu žrtve. Događa se da plijen koji ubiju bude ukraden od strane [[lav]]ova, [[hijene|hijena]] ili [[leopard]]a.


== Status ==
== Status ==
Afrički divlji psi ugrožena su vrsta. Prijeti im opasnost od lova i gubitka staništa. Žive na velikim teritorijima, i u stalnoj su opasnosti od većih grabežljivaca, posebno lavova i [[pjegava hijena|pjegavih hijena]]. Lavovi često ubiju mnogo pasa, ali ih ne jedu. Nažalost, većina afričkih [[nacionalni park|nacionalnih parkova]] ne pokriva dovoljnu površinu potrebnu za normalan život i lov ovih sisavaca, zato mnogi divlji psi prelaze na nezaštićene teritorije.
Afrički divlji psi ugrožena su vrsta. Prijeti im opasnost od lova i gubitka staništa. Potrebna su im velika lovišta, često 500 km<sup>2</sup> ili više, i u stalnoj su opasnosti od većih grabežljivaca, posebno lavova i [[pjegava hijena|pjegavih hijena]]. Lavovi često ubiju mnogo pasa, ali ih ne jedu. Nažalost, većina afričkih [[nacionalni park|nacionalnih parkova]] ne pokriva dovoljnu površinu potrebnu za normalan život i lov ovih sisavaca, zato mnogi divlji psi prelaze na nezaštićene teritorije. Čak [[Krügerov nacionalni park]] s veličinom od 20.000 km<sup>2</sup>, dobro stanište s dovoljno lovine, nastanjuje samo oko 400 jedinki ove vrste.

Njihova izražena društvenost ih također ugrožava. Jednako kako brinu o mladuncima, brinu i o ranjenim i bolesnim članovima čopora. Kako su ugroženi [[bjesnoća|bjesnoćom]] i [[štenećak]]om, ako se jedna jedinka razboli, to najčešće biva pogubno za cijeli čopor.


== Izvori ==
== Izvori ==
Redak 57: Redak 61:
{{WProjekti
{{WProjekti
|commons = Lycaon pictus
|commons = Lycaon pictus
|commonshr = Lycaon pictus
|commonshr = Afrički divlji pas
|commonscat =
|commonscat =
|commonscathr =
|commonscathr =
|wikivrste = Lycaon
|wikivrste = Lycaon pictus
|wikivrstehr = rodu Lycaon
|wikivrstehr = Afričkom divljem psu
|wikizvor =
|wikizvor =
|wikizvor_autor =
|wikizvor_autor =

Inačica od 3. kolovoza 2008. u 11:53

Afrički divlji pas[1]
Afrički divlji pas
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Mammalia
Red:Carnivora
Porodica:Canidae
Potporodica:Caninae
Rod:Lycaon
Vrsta:L. pictus
Dvojno ime
Lycaon pictus
(Temminck, 1820.)
Rasprostranjenost

Rasprostranjenost afričkog divljeg psa.

██ Prirodno stanište

██ Uveden u stanište

Baze podataka

Afrički divlji pas (lat. Lycaon pictus) sisavac je mesožder iz porodice pasa, rasprostranjen jedino u Africi, obično u savanama i ostalim osvijetljenim šumskim područjima. U engleskom je jeziku također poznat pod nazivima kao što su afrički lovački pas, pjegavi pas i obojeni vuk, Wildehond u afrikaans jeziku, i Mbwa mwitu u shvahili jeziku. Jedina je vrsta unutar roda Lycaon. U starijoj literaturi ovu vrstu su nazivali hijenski pas[2], a danas ga nazivaju i afrički lovački pas [1].

Anatomija

Krzno afričkog divljeg psa crne je, smeđkaste i bijele boje, prošarano mrljama različitih oblika i veličina. Njegovo znanstveno ime glasi Lycaon pictus, koje dolazi iz grčke riječi "obojeni vuk". Imaju dugačak i kitnjast rep, kao i velike, zaobljene uši. Niži dijelovi udova obično su svijetlije obojeni.

Mužjaci obično teže od 17 do 36 kilograma.[3] U ramenima je visok 75 centimetara, a dužina tijela prosječno iznosi 100 centimetara, dok je rep dužine od 30 do 45 centimetara. Psi iz južnijih dijelova Afrike su obično krupniji od onih iz istočnih i zapadnih područja Afrike. Spolni dimorfizam je prisutan u maloj mjeri, sudeći po kosturu mužjaka, koji je za 3-7% veći od ženkinog.

Afrički lovački psi imaju 42 zuba u čeljustima. Zubna formula je:

3.1.4.2
3.1.4.3

Pretkutnjaci su relativno krupni u poređenju sa pretkutnjacima drugih pasa. Ovo im omogućuje snažan ugriz, dopuštajući im da savladaju velike količine kostiju, kao što je slučaj sa hijenama.[4] Na osnovu izvršenih studija, ustanovljeno je da, od svih ostalih grabežljivih sisavaca, afrički divlji psi imaju najviši kvocijent snage ugriza koji iznosi 142.[5]

Razmnožavanje i društveni život

Afrički divlji psi su izraženo socijalne životinje koje žive u čoporima. U prosjeku, čopor čini oko 20 jedinki, no čini se da je ranije, dok je vrsta još bila brojnija, bio moguć i čopor od 40 do 100 jedinki. Hijerarhija u skupini nije tako izražena kao kod vukova tako da se u starijoj literaturi mogu naći navodi, da uopće ne postoji hijerarhija. No, zapravo kao i kod vukova, i u čoporu ovih pasa postoji alfa par. Ali nema borbi za hijerarhijski položaj, a agresivnost između članova čopora gotovo da ne postoji.

Spolno zreli ovi psi postaju s 12 do 18 mjeseci. Pare se u bilo koje doba godine, najčešće od ožujka do lipnja, kad je u Africi druga polovina kišne sezone. U jednom okotu, na svijet dolazi od 2 do 19 mladunaca, ali najčešće postoji 10 mladunaca. Vrijeme koje prođe između dva okota je od 12 do 14 mjeseci, s tim da će se ženka već poslije 6 meseci ošteniti ako prethodno leglo ugine. Mladunci dolaze na svijet u iskopanoj jami napuštenoj od strane neke druge životinje. Sišu oko 10 tjedana. Poslije tri mjeseca provedena u jazbini, mladi je napuštaju i počinju pratiti čopor. Kad su stari otprilike 11 mjeseci, sposobni su ubiti manji plijen, ali tek s 12-14 mjeseci su spremni brinuti se sami o sebi. U vrijeme dok mladunci ne mogu pratiti čopor, jedna ili više jedinki ostaje uz mladunce do povratka čopora. Jedino majka ih doji, ali svu ostalu brigu o mladuncima preuzima cijeli čopor. Životinje koje su sudjelovale u lovu, po povratku "povrate" dio plijena kojim se hrane jedinke koje su ostale uz mladunce, kao i mladunci.

Nakon 14 do 30 mjeseci, kada dostignu punu spolnu zrelost, ženke će se odvojiti od svog matičnog čopora i prići će čoporu drugih mladih ženki, za razliku od mužjaka, koji najčešće ostaju s čoporom gdje su se rodili. Ova osobina razlikuje ih od ostalih pasa i mačaka koji žive u čoporima. Kod afričkih divljih pasa, ženke su te koje se bore oko prevlasti za parenje sa mužjacima. Često je dominantna ženka ta koja će jedina uspjeti podići svoje potomke.

Lov i prehrana

Afrički divlji psi imaju najjači ugriz od svih ostalih pripadnika porodica pasa i mačaka. Afrički divlji psi love u čoporu. Kao i većina ostalih pripadnika porodice pasa, oni jure za svojim plijenom na otvorenim ravnicama. Tijekom lova, razvijaju brzinu veću od 70 kilometara na sat, a vrlo su izdržljivi, i mogu dugo pratiti lovinu. Blizu 80% od ukupnog lova završi uspješno. Čopor koristi različite zvukove kako bi obavijestio članove o poziciji tijekom lova, a u praćenju lovine se smjenjuju. To je razlog zašto blizu 80% od ukupnog lova završi uspješno.

Dominantni mužjak daje signal kada je vreme za napad. Jureći za njim, plijen dovode do iznemoglosti, kada se okupljaju oko njega žestoko ga zaskačući. Grizu ga za slabine i trbuh, skidajući kožu svojim jakim zubima. Žrtva je pojedena poluživa u roku od nekoliko minuta. Pri podjeli plijena sudjeluju svi psi čopora, čak i oni koji nisu sudjelovali pri lovu. Veličina plijena kojeg mogu savladati kreće se od 20 do 90 kilograma, a Thompsonova gazela je vrlo česti plijen afričkih divljih pasa. Oni katkada love i krupnije životinje, težine oko 300 kilograma. Srazmjerno težini čopora, na dan pojedu oko 150 kilograma mesa. Potreba za vodom je minimalna, jer svu potrebnu tekućinu nalaze u tijelu žrtve. Događa se da plijen koji ubiju bude ukraden od strane lavova, hijena ili leoparda.

Status

Afrički divlji psi ugrožena su vrsta. Prijeti im opasnost od lova i gubitka staništa. Potrebna su im velika lovišta, često 500 km2 ili više, i u stalnoj su opasnosti od većih grabežljivaca, posebno lavova i pjegavih hijena. Lavovi često ubiju mnogo pasa, ali ih ne jedu. Nažalost, većina afričkih nacionalnih parkova ne pokriva dovoljnu površinu potrebnu za normalan život i lov ovih sisavaca, zato mnogi divlji psi prelaze na nezaštićene teritorije. Čak Krügerov nacionalni park s veličinom od 20.000 km2, dobro stanište s dovoljno lovine, nastanjuje samo oko 400 jedinki ove vrste.

Njihova izražena društvenost ih također ugrožava. Jednako kako brinu o mladuncima, brinu i o ranjenim i bolesnim članovima čopora. Kako su ugroženi bjesnoćom i štenećakom, ako se jedna jedinka razboli, to najčešće biva pogubno za cijeli čopor.

Izvori

  1. ↑ Wozencraft, W. C. (16 November 2005). in Wilson, D. E., and Reeder, D. M. (eds): Mammal Species of the World, 3rd edition, Johns Hopkins University Press. ISBN 0-801-88221-4.
  2. ↑ Život životinja, Alfred Edmund Brehm, nakladnici: Cankarjeva založba Ljubljana, Prosvjeta Zagreb, Sveučilišna naklada Liber Zagreb, izdanje Ljubljana, Zagreb 1983.
  3. ↑ Animal Info - Wild Dog. Pristupljeno 8. lipnja 2007.
  4. ↑ African Wild Dog (Lycaon pictus). Lioncrusher's Domain. Pristupljeno 8. lipnja 2007.
  5. ↑ Wroe, Stephen & McHenry, Colin (16. listopad 2004), "Bite club: comparative bite force in big biting mammals and the prediction of predatory behaviour in fossil taxa", Proc. R. Soc. B, doi:10.1098/rspb.2004.29867y

Drugi projekti

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Afrički divlji pas
Wikivrste imaju podatke o taksonu Afričkom divljem psu
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Afrički_divlji_pas&oldid=1352875"