Karađorđe: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
{{izvor}}
Nema sažetka uređivanja
Redak 16: Redak 16:
Na narodnom zboru u Orašcu, Karađorđe je izabran za vođu ustanka i tako je stao na čelo izmučenog srpskog naroda u borbi protiv Turaka. Ne može se točno reći kada je održan zbor u Orašcu, ali se uzima najčešće spomenuti nadnevak, a to je [[14. veljače]] [[1804]]. godine. Karađorđe je osobno obilazio narod i dogovarao s ostalim vođama tijek borbe i pripreme za ustanak. Kao strog i doslijedan, uživao je autoritet u narodu i među drugim vođama. Ostalo je zapisano da su ga se plašili zbog prijeke naravi i zbog spremnosti da bez kompromisa dođe do cilja. Iza njega su ostale mnoge pobjede često nad brojnijom i opremljenijom turskom vojskom.
Na narodnom zboru u Orašcu, Karađorđe je izabran za vođu ustanka i tako je stao na čelo izmučenog srpskog naroda u borbi protiv Turaka. Ne može se točno reći kada je održan zbor u Orašcu, ali se uzima najčešće spomenuti nadnevak, a to je [[14. veljače]] [[1804]]. godine. Karađorđe je osobno obilazio narod i dogovarao s ostalim vođama tijek borbe i pripreme za ustanak. Kao strog i doslijedan, uživao je autoritet u narodu i među drugim vođama. Ostalo je zapisano da su ga se plašili zbog prijeke naravi i zbog spremnosti da bez kompromisa dođe do cilja. Iza njega su ostale mnoge pobjede često nad brojnijom i opremljenijom turskom vojskom.

In May 1809, the leader of Serb´s hords, DJORDJE PETROVIC (born in small village 26 km from Sjenica) known as Karadjordje ordered killing of 2500 muslim citizens. That was more than half of all inhabitants of Sjenica. During the battle Serbian hords, surrounded the muslim inhabitans in old ´town castle´. Because of the lack of food and water they start negotiation to surrend and leave the city. They made a deal to surrend and after that they can leave the city. The inhabitants, mostly muslims, surrended themselves and Serbian hords made masacre. They put their heads near the road on the wooden stakes, so that it can scare the others. This was done in few days.

Antonije Protic,chronologist, wrote in his documents about this genocide:

"Here it was not important if it is women or man, that was not known. Karadjordje ordered to his solders, to bring every head in Sjenica: And the battle is finished that way. They bring every head, but there was not enough number of wooden stake to put the all heads on them, so when they spent the all stakes, the rest of heads they put on the ground near road to look spectacle, and not less then 2500 of heads. And in this battle we did not loose many solders."

This genocide was hidden by Serbian goverment agencies during the XX century.




Nakon mira u [[Bukurešt]]u dolazi do nesloge među ljudstvom što se odrazilo i na djelovanje i akcije naroda. Karađorđe uviđa da je dalja borba uzaludna i odlučuje da [[1813]]. godine pobjegne u Austriju, ali se [[1816]]. pridružio grčkom pokretu u želji da nastavi borbu za protjerivanje Turaka. Sljedeće godine je došao tajno u Srbiju kako bi se sa [[Miloš Obrenović|Milošem Obrenovićem]] dogovorio o zajedničkoj akciji, ali je po Miloševoj naredbi ubijen u noći između [[13. srpnja|13]]. i [[14. srpnja]] [[1817]]. godine u selu Radovanju kod [[Smederevo|Smedereva]].
Nakon mira u [[Bukurešt]]u dolazi do nesloge među ljudstvom što se odrazilo i na djelovanje i akcije naroda. Karađorđe uviđa da je dalja borba uzaludna i odlučuje da [[1813]]. godine pobjegne u Austriju, ali se [[1816]]. pridružio grčkom pokretu u želji da nastavi borbu za protjerivanje Turaka. Sljedeće godine je došao tajno u Srbiju kako bi se sa [[Miloš Obrenović|Milošem Obrenovićem]] dogovorio o zajedničkoj akciji, ali je po Miloševoj naredbi ubijen u noći između [[13. srpnja|13]]. i [[14. srpnja]] [[1817]]. godine u selu Radovanju kod [[Smederevo|Smedereva]].

Inačica od 3. kolovoza 2008. u 15:08

Đorđe Petrović - Karađorđe

Đorđe Petrović - Karađorđe, rođen je 14. studenog 1762. godine (po nekim podacima 1752.) u Viševcu u Osmanskom Carstvu (danas Srbija) od oca Petra i majke Marice. Za godinu rođenja spominje se razdoblje od 1749. do 1770. godine, ali pretpostavlja se da je to bila 1762. godina. Njegovi preci potiču iz crnogorsko-hercegovačkih brda, od Vasojevića, odakle se njegov djed Jovan sa svoja dva sina doselio u Šumadiju, poslije austrijsko-turskog rata 1737.-1739. Prezime mu je po ocu Petru.

Karađorđe potječe iz siromašne obitelji. Majka mu je bila Marica Živković iz Masloševa u Šumadiji. Njegov otac je zbog siromaštva često mjenjao mjesto boravka, obzirom da Turci narod nisu pretjerano vezivali za baštinu. Kako je Đorđe stasavao i služio kod imućnijih Srba i Turaka, tako se i njihova materijalna situacija popravljala.

Godine 1785./86. godine Đorđe Petrović se ženi Jelenom Jovanović. Prema nekim izvorima, Jelenini roditelji su bili imućniji i nisu dali svoju kćer, ali ju je Đorđe oteo i učinio svojom ženom. Poslije ženidbe nije dugo ostao u Srbiji, odakle predvodi zbijeg, najvjerovatnije zbog neslaganja sa pravom prve bračne noći (nije htio dozvoliti da Tučin provede sa njegovom ženom prvu bračnu noć kako su pravila nalagala). Postoji verzija i da je navodno ubio Turčina.

Karađorđu se u tom zbjegu dogodio dosta osporavan događaj koji je izazvao velike polemike među povjesničarima - ubojstvo oca. Najvjerovatnija priča je da je njegov otac, koji je godinama služio kod Turaka, u jednom trenutku odlučio da nagovori sve da se vrate i nastave da žive kao do sada, služeći Turke. Svi u zbijegu su to razumjeli kao prijetnju da će se vratiti u ropstvo ili u smrt. Kada je uvidio da majčino preklinjanje oca da odustane od povratka ne pomaže i da ima podršku svih, digao je ruku na oca, a potom je njegovog oca Petra dotukao momak iz pratnje. Umorstvo je, po Vuku, učinjeno u ljutnji i iz ljubavi, i njime su spašeni svi iz zbjega, a njegov otac sramote i ropstva. 1796. godine, po povratku u Srbiju, Karađorđe se ispovjedio i zamolio za oproštaj, koji je od svećenstva i naroda dobio.

Pred kraj austro-turskog rata, 1787. godine, Karađorđe počinje ratovati na strani Austrije protiv Turaka. Kao podoficir ratovao je neoklijevajući se ogledati s neprijateljem i ubijati ugledne turske junake. Sredinom 1791. zaključuje se mir, Karađorđe dobija unaprijeđenje i medalju za hrabrost i odmeće se u hajduke, gdje predvodi veliku hajdučku družinu. 1793./94. dolazi do opadanja hajdučije i Đorđe se povlači i živi mirno sa obitelji u Topoli.

Kraj 18. i početak 19. stoljeća donosi povećanje zuluma koji su Turci činili nad srpskim narodom. Ogromni nameti, samovolja i teroriziranje naroda od strane Turaka i janjičara, gušenje svakog otpora dovode do udruživanja srpskih velikaša i dogovorima oko pobune.

Povod za Prvi srpski ustanak bio je krvavi događaj, poznat kao sječa knezova. O tome je pisao Filip Višnjić u čuvenoj pjesmi Početak bune protiv dahija. Sječom viđenijih srpskih glava, Turci su htjeli zaplašiti srpski narod i onemoguće ustanak za koji su znali da se sprema.

Na narodnom zboru u Orašcu, Karađorđe je izabran za vođu ustanka i tako je stao na čelo izmučenog srpskog naroda u borbi protiv Turaka. Ne može se točno reći kada je održan zbor u Orašcu, ali se uzima najčešće spomenuti nadnevak, a to je 14. veljače 1804. godine. Karađorđe je osobno obilazio narod i dogovarao s ostalim vođama tijek borbe i pripreme za ustanak. Kao strog i doslijedan, uživao je autoritet u narodu i među drugim vođama. Ostalo je zapisano da su ga se plašili zbog prijeke naravi i zbog spremnosti da bez kompromisa dođe do cilja. Iza njega su ostale mnoge pobjede često nad brojnijom i opremljenijom turskom vojskom.

In May 1809, the leader of Serb´s hords, DJORDJE PETROVIC (born in small village 26 km from Sjenica) known as Karadjordje ordered killing of 2500 muslim citizens. That was more than half of all inhabitants of Sjenica. During the battle Serbian hords, surrounded the muslim inhabitans in old ´town castle´. Because of the lack of food and water they start negotiation to surrend and leave the city. They made a deal to surrend and after that they can leave the city. The inhabitants, mostly muslims, surrended themselves and Serbian hords made masacre. They put their heads near the road on the wooden stakes, so that it can scare the others. This was done in few days.

Antonije Protic,chronologist, wrote in his documents about this genocide:

"Here it was not important if it is women or man, that was not known. Karadjordje ordered to his solders, to bring every head in Sjenica: And the battle is finished that way. They bring every head, but there was not enough number of wooden stake to put the all heads on them, so when they spent the all stakes, the rest of heads they put on the ground near road to look spectacle, and not less then 2500 of heads. And in this battle we did not loose many solders."

This genocide was hidden by Serbian goverment agencies during the XX century.


Nakon mira u Bukureštu dolazi do nesloge među ljudstvom što se odrazilo i na djelovanje i akcije naroda. Karađorđe uviđa da je dalja borba uzaludna i odlučuje da 1813. godine pobjegne u Austriju, ali se 1816. pridružio grčkom pokretu u želji da nastavi borbu za protjerivanje Turaka. Sljedeće godine je došao tajno u Srbiju kako bi se sa Milošem Obrenovićem dogovorio o zajedničkoj akciji, ali je po Miloševoj naredbi ubijen u noći između 13. i 14. srpnja 1817. godine u selu Radovanju kod Smedereva.

Karađorđe je osnivač srpske kraljevske loze Karađorđevića.