Gvozdansko: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 21: | Redak 21: | ||
Gvozdansko se u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] postavilo kao brana pred [[Osmansko Carstvo|Tursko]]-[[Vlasi|vlaške]] osvajače sa istoka. Tursko-vlaška vojska je od 1571. do 1577. godine poduzela četiri neuspješne vojne na taj tvrdi starohrvatski gradić, da bi tek 1578. godine nakon pete vojne i to nakon višemjesečne opsade pod vodstvom Ferhat-paše ušli u utvrdu ali bitku koju su vodili nisu dobili. |
Gvozdansko se u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] postavilo kao brana pred [[Osmansko Carstvo|Tursko]]-[[Vlasi|vlaške]] osvajače sa istoka. Tursko-vlaška vojska je od 1571. do 1577. godine poduzela četiri neuspješne vojne na taj tvrdi starohrvatski gradić, da bi tek 1578. godine nakon pete vojne i to nakon višemjesečne opsade pod vodstvom Ferhat-paše ušli u utvrdu ali bitku koju su vodili nisu dobili. |
||
Prema dostupnim podacima i zapisima,(kronike) iz tog vremena [[utvrda|utvrdu]] Gvozdansko branilo je 300 hrvatskih vitezova (junaka) sastavljenih od malobrojne posade Zrinskih vojnika oko 50 njih i oko 250 seljaka i rudara sa ženama i djecom. Na drugoj strani našla se vojska od 6000 Turskih napadača potpomognuta Vlaškim četama. |
Prema dostupnim podacima i zapisima,(kronike) iz tog vremena [[utvrda|utvrdu]] Gvozdansko branilo je 300 hrvatskih vitezova (junaka) sastavljenih od malobrojne posade Zrinskih vojnika oko 50 njih i oko 250 seljaka i rudara sa ženama i djecom, pod zapovjedništvom kapetana Doktorovića, Nikole Ožegovića i Andrije Stepšića. Na drugoj strani našla se vojska od 6000 Turskih napadača potpomognuta Vlaškim četama. |
||
U zapisima piše: Kad je pristigla glavnina Turske vojske [[Ferhat-paša]] poslao je izaslanika do gradskih zidina sa ponudom braniteljima Gvozdanskog da u 3 napuste utvrdu i slobodno otiđu sa svom pokretnom imovinom na slobodni prostor Hrvatske. Kako već mjesecima nije bilo komunikacije grada sa slobodnim ostatkom [[Hrvatska|Hrvatske]] a pomoć ni hrana nije stizala do grada, zalihe u gradu su nestale, pa se paša sa svojim zapovjednicima nadao da će se u takovim okolnostima grad predati, no i u noći na 3 dan iz grada nije bilo predaje, hrabri vitezovi nisu pokleknuli."Te noći 12/13 siječnja ljeta 1578" Ferhat-paša zapovjedio je osobnoj straži da nalože još nekoliko vatri i donesu još bundi jer nije mogao zaspati od hladnoće, [[temperatura]] zraka toliko je pala da su i konji koji su bili na otvorenom počeli ugibati od hladnoće. Cijele noći čuli su se jezivi pucnjevi drveća koje je pucalo od hladnoće a u gradu u kojemu je sve utihnulo ugasle su i zadnje vatre što je strašno uznemirilo Turske izvidnice te su o tome smjesta izvjestili pašu. Paša je zbog bojazni da bi mogao uslijediti napad iz utvrde podigao uzbunu i pripremio svoju vojsku za obranu no cijele noći čas se grijući načas motreći naizmjence Turski i Vlaški vojnici bili su u strahu. |
U zapisima piše: Kad je pristigla glavnina Turske vojske [[Ferhat-paša]] poslao je izaslanika do gradskih zidina sa ponudom braniteljima Gvozdanskog da u 3 napuste utvrdu i slobodno otiđu sa svom pokretnom imovinom na slobodni prostor Hrvatske. Kako već mjesecima nije bilo komunikacije grada sa slobodnim ostatkom [[Hrvatska|Hrvatske]] a pomoć ni hrana nije stizala do grada, zalihe u gradu su nestale, pa se paša sa svojim zapovjednicima nadao da će se u takovim okolnostima grad predati, no i u noći na 3 dan iz grada nije bilo predaje, hrabri vitezovi nisu pokleknuli."Te noći 12/13 siječnja ljeta 1578" Ferhat-paša zapovjedio je osobnoj straži da nalože još nekoliko vatri i donesu još bundi jer nije mogao zaspati od hladnoće, [[temperatura]] zraka toliko je pala da su i konji koji su bili na otvorenom počeli ugibati od hladnoće. Cijele noći čuli su se jezivi pucnjevi drveća koje je pucalo od hladnoće a u gradu u kojemu je sve utihnulo ugasle su i zadnje vatre što je strašno uznemirilo Turske izvidnice te su o tome smjesta izvjestili pašu. Paša je zbog bojazni da bi mogao uslijediti napad iz utvrde podigao uzbunu i pripremio svoju vojsku za obranu no cijele noći čas se grijući načas motreći naizmjence Turski i Vlaški vojnici bili su u strahu. |
||
Inačica od 19. rujna 2008. u 15:21
| Gvozdansko | |
|---|---|
 Gvozdansko | |
| Država |  Hrvatska |
| Županija | Sisačko-moslavačka županija |
| Općina/grad | Dvor |
| Površina[1] | 10,7 km2 |
| Koordinate | 45°08′17″N 16°12′40″E / 45.138°N 16.211°E |
Stanovništvo[2] (2021.) | |
| Ukupno | 23 |
| – gustoća | 2 st./km2 |
| Poštanski broj | 44440 Dvor |
| Pozivni broj | + 385 (0)44 |
| Autooznaka | SK |
  Gvozdansko Gvozdansko na zemljovidu Hrvatske | |
Gvozdansko je naselje u Hrvatskoj, nalazi se na pola puta između Gline i Dvora. Nalazi se podno Zrinske gore.
Povijest
Gvozdansko se u 16. stoljeću postavilo kao brana pred Tursko-vlaške osvajače sa istoka. Tursko-vlaška vojska je od 1571. do 1577. godine poduzela četiri neuspješne vojne na taj tvrdi starohrvatski gradić, da bi tek 1578. godine nakon pete vojne i to nakon višemjesečne opsade pod vodstvom Ferhat-paše ušli u utvrdu ali bitku koju su vodili nisu dobili.
Prema dostupnim podacima i zapisima,(kronike) iz tog vremena utvrdu Gvozdansko branilo je 300 hrvatskih vitezova (junaka) sastavljenih od malobrojne posade Zrinskih vojnika oko 50 njih i oko 250 seljaka i rudara sa ženama i djecom, pod zapovjedništvom kapetana Doktorovića, Nikole Ožegovića i Andrije Stepšića. Na drugoj strani našla se vojska od 6000 Turskih napadača potpomognuta Vlaškim četama.
U zapisima piše: Kad je pristigla glavnina Turske vojske Ferhat-paša poslao je izaslanika do gradskih zidina sa ponudom braniteljima Gvozdanskog da u 3 napuste utvrdu i slobodno otiđu sa svom pokretnom imovinom na slobodni prostor Hrvatske. Kako već mjesecima nije bilo komunikacije grada sa slobodnim ostatkom Hrvatske a pomoć ni hrana nije stizala do grada, zalihe u gradu su nestale, pa se paša sa svojim zapovjednicima nadao da će se u takovim okolnostima grad predati, no i u noći na 3 dan iz grada nije bilo predaje, hrabri vitezovi nisu pokleknuli."Te noći 12/13 siječnja ljeta 1578" Ferhat-paša zapovjedio je osobnoj straži da nalože još nekoliko vatri i donesu još bundi jer nije mogao zaspati od hladnoće, temperatura zraka toliko je pala da su i konji koji su bili na otvorenom počeli ugibati od hladnoće. Cijele noći čuli su se jezivi pucnjevi drveća koje je pucalo od hladnoće a u gradu u kojemu je sve utihnulo ugasle su i zadnje vatre što je strašno uznemirilo Turske izvidnice te su o tome smjesta izvjestili pašu. Paša je zbog bojazni da bi mogao uslijediti napad iz utvrde podigao uzbunu i pripremio svoju vojsku za obranu no cijele noći čas se grijući načas motreći naizmjence Turski i Vlaški vojnici bili su u strahu.
U osvit zore 13. siječnja 1578. Ferhat-paša zapovjedio je svoj svojoj vojsci da krene marširati prema Utvrdi zametenoj snijegom. Kad su Turci prišli gradu ni puška nije planula, a na bedemima su stajali nepomični stražari sa oružjem u rukama. Kad su Turci provalili gradska vrata u gradu su našli samo nepomična tijela hrvatskih junaka, muškaraca, žena i djece, bez hrane, vode ili drva za ogrjev. Taj prizor ganuo je mnoge Tursko-vlaške zapovjednike a osobito Ferhat-pašu te je paša odredio da se u čast svih branitelja Gvozdanskog koje nije pobijedio pronađe katolički svećenik te da se mrtvi branitelji pokopaju na krščanski način uz sve počasti, osim toga, preostalu šačicu malobrojnih stanovnika cijelog tog kraja oslobodio od teških poreza i nameta kakav su imali drugi zauzeti krajevi, jedino su trebali izdvajati 400 dukata danka godišnje za obranu.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, Gvozdansko ima 69 stanovnika, po nacionalnoj strukturi Hrvati čine večinsko stanovništvo.