Renco Posinković: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m + kategorija "Olimpijski pobjednici u vaterpolu" (HotCat) |
||
Redak 13: | Redak 13: | ||
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Franjo Bučar]] |
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Franjo Bučar]] |
||
[[Kategorija:Hrvatski vaterpolisti]] |
[[Kategorija:Hrvatski vaterpolisti]] |
||
[[Kategorija:Olimpijski pobjednici u vaterpolu]] |
Inačica od 18. listopada 2008. u 22:30
Renco Posinković (4. siječnja 1964.) - hrvatski vaterpolist (vratar).
Renco je rođen u Splitu. S 14 godina počinje trenirati vaterpolo u VK “Mornar”. Za prvu momčad nastupa već dvije godine poslije. Prvi poziv za reprezentaciju bivše države dobiva 1985., nakon čega započinje plodno razdoblje osvajanja trofeja. Između ostalog, 1986. osvaja Kup Kupova s “Mornarom”. Svjetski Kup s reprezentacijom osvaja '87., '89. i '91. U Seulu 1988. ostvaruje san svih sportaša – zlato na Olimpijskim igrama. Godinu kasnije, iz “Mornara” prelazi u “Jadran”. Te iste godine osvaja srebro s reprezentacijom na Europskom prvenstvu, a '91. postaje prvak svijeta.
Renco je prvi sportaš u Hrvatskoj koji je napustio reprezentaciju Jugoslavije, u društvu Bezmalinovića, Bukića, Šimenca i Vasovića. S “Jadranom” osvaja Kup prvaka Europe, što je i prvi trofej našeg kluba u Europi. Taj uspjeh ponavljaju i godinu kasnije u legendarnom finalu protiv “Mladosti” iz Zagreba. U oba finala Renco brani ključne lopte te biva proglašen za najboljeg igrača finala Kupa prvaka. Četiri godine je igrao za reprezentaciju Hrvatske (1992.-1996.), a nakon toga završava profesionalnu igračku karijeru. Međutim, s time ne završava njegova sportska karijera jer se odnedavno vraća vaterpolu kao pomoćni trener u VK “Mornar”.
Paralelno s igračkom karijerom završava i Elektrotehnički fakultet u Splitu. Nikad nije radio u struci, već 1996. počinje raditi kao sportski novinar “Vjesnika”, za kojeg radi punih 10 godina. Nakon toga kratko vrijeme piše za “Sportske novosti”. Početkom ove godine sudjeluje u osnivanju novina i internetskog portala "Glas Dalmacije".
1993. godine dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar".