Moruzgve: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Mijenja: pl:Ukwiały
Redak 84: Redak 84:
[[ml:സീ അനിമണി]]
[[ml:സീ അനിമണി]]
[[nl:Zeeanemonen]]
[[nl:Zeeanemonen]]
[[pl:Ukwiał]]
[[pl:Ukwiały]]
[[pt:Anêmona]]
[[pt:Anêmona]]
[[ru:Актинии]]
[[ru:Актинии]]

Inačica od 23. listopada 2008. u 00:10

Morske anemone
Sistematika
Domena:Eukarioti
Carstvo:Animalia
Podcarstvo:Metazoa
Superdivizija:Eumetazoa
Natkoljeno:Coelenterata
Koljeno:Cnidaria
Razred:Anthozoa
Podrazred:Hexacorallia
Red:Actiniaria
Podredovi

Morske anemone su sesilni, solitarni žarnjaci koji imaju oblik polipa šestozračne simetrije (lat. Hexacorallia), cilindrično tijelo sa često velikim brojem (i po nekoliko stotina) , vrlo pokretljivih pipaka oko usnog otvora. Za razliku od koralja, s kojima su najsrodnije (pripadaju istoj klasi antozoa), nemaju skelet.

Za podlogu su pričvršćene pedalnim diskom i sekretom koji je ljepljiv. Nisu potpuno sesilne i mogu se malo kretati praveći kružne pokrete ili čak plivati pomoću tentakula i talasastim pokretima diska.

Unutarnja građa

Šestozračna građa ogleda se u tome što im je unutrašnjost tijela (gastrovaskularna duplja) podijeljena na komore pregradama (septama) kojih najčešće ima 6 ili 6n, mada se mogu naći i po 5 ili 10, ali nikada ih nema 8 (kao što je to kod oktokoralija). Od pukotinastih usta koje se nalaze na slobodnom kraju tijela polazi ždrijelo koje se završava u duplji. Ždrijelo je povezano sa tjelesnim zidom preko septi. Tjelesni zid je, kao kod svih žarnjaka, izgrađen od dva sloja stanica:

Između ovih slojeva nalazi se dobro razvijena, mezogleja u kojoj su razbacane stanice.

Žarne stanice su razbacane po čitavoj površini tijela, ali su najbrojnije na tentakulama i oko usnog otvora. Epitelo-mišićne stanice izgrađene su od miofibrila koji su:

  • na tentakulama raspoređeni uzdužno
  • oko usnog otvora radijalno raspoređeni

Živčani sustav je difuzan, odnosno, izgrađen od živčanih stanica povezanih tako da grade mrežu u osnovi epidermisa i endodermisa.

Morske anemone se razmnožavaju uglavnom spolno, dok se neke usamljene jedinke mogu da razmnožavati i bespolno, diobom i pupljenjem. Najčešće su odvojenih su spolova sa gonadama koje se obrazuju na pregradama, mada ima i hermafroditnih vrsta. Kada spolne stanice sazriju dolazi do prskanja gonada i oslobađanja gameta u gastro-vaskularnu duplju. Oplodnja se vrši u toj duplji, a zatim se obrazuje larva planula koja kroz usni otvor izlazi napolje. Larva jedno vrijeme pliva, pa se spušta na dno i izraste u polipa.

Literatura

  • Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Krstić, Lj: Čovek i mikrobi, Draganić, Beograd, 2003.
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.

Vanjske poveznice