Eduard Buchner: razlika između inačica
m robot Dodaje: da:Eduard Buchner |
m Bot: standardizacija |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Slika:Eduard Buchner (Nobel 1907).png| |
[[Slika:Eduard Buchner (Nobel 1907).png|mini|'''Eduard Buchner''']] |
||
'''Eduard Buchner''' ([[München]], [[20. svibnja]] [[1860]]. - [[Focşani]], [[Rumunjska]], [[13. kolovoza]] [[1917]].), [[Njemačka|njemački]] [[kemija|kemičar]], dobtnik [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelove nagrade za kemiju]] [[1907.]] za istraživanje [[fermentacija|fermentacije]]. |
'''Eduard Buchner''' ([[München]], [[20. svibnja]] [[1860]]. - [[Focşani]], [[Rumunjska]], [[13. kolovoza]] [[1917]].), [[Njemačka|njemački]] [[kemija|kemičar]], dobtnik [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelove nagrade za kemiju]] [[1907.]] za istraživanje [[fermentacija|fermentacije]]. |
||
Inačica od 26. listopada 2008. u 03:07
Eduard Buchner (München, 20. svibnja 1860. - Focşani, Rumunjska, 13. kolovoza 1917.), njemački kemičar, dobtnik Nobelove nagrade za kemiju 1907. za istraživanje fermentacije.
Rođen je u Münchenu. Započeo je studirati kemiju u Kemijskom laboratoriju Richarda Erlenmeyera. Oko 1884. započinje zajednički rad na kemiji sa budućim nobelovcem Adolfom von Baeyerom, a na botanici sa von Nägelijem. Oko 1885. radi pod nadzorom svoga brata i tada se pojavio njegov prvi rad o utjecaju kiseonika na fermentaciju. Nakon jednog perioda rada kod Otta Fischera u Erlangenu obranio je 1888. doktorsku tezu u Münchenu. Postaje docent kod Adolfa fon Baeyera. Tu je dobio i pomoć u opremi malug laboratorija za fermentaciju i 1893. započinje sa prvim eksperimentima na fermentaciji, odnosno na sadržaju ćelija kvasca. Međutim savjet laboratorija je bio mišljenja da je to uzaludan posao, jer su dotad ćelije kvasca i njihovo mljevenje bili dugo dobro proučavani. Smatrali su da se tu nema što istraživati. Zbog toga napušta ta istraživanja slijedeće tri godine. Dolazi u Kiel 1893., gdje postaje profesor 1895. Tijekom 1896. radi u Tübingenu, a tijekom ljetnjih praznika obnavlja u Münchenu rad na sadržaju ćelija kvasca. Tu mu je brat bio u upravnom odboru, tako da je dobio sredstva potrebna za istraživanje. Konačno 9. siječnja 1897. objavljuje rad "O alkoholnoj fermentaciji bez ćelija kvasca". Njegovi eksperimenti postaju značajni i od 1898. radi u Berlinu. Radovi na fermentaciji postaju jako bitni za industriju šećera.
Godine 1907. je dobio Nobelovu nagradu za kemiju za istraživanja fermentacije.
Tijekom Prvog svjetskog rata bio je major u bolnici u Rumunjskoj. Ranjen je 3. kolovoza 1917. i umro je od rana devet dana kasnije.