HNK Hajduk Split: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Mijenja: de:HNK Hajduk Split
Redak 152: Redak 152:


|- bgcolor="#eeeeee"
|- bgcolor="#eeeeee"
|align=center|
|align=center|'''25
|align=center|[[Slika:Flag_of_Croatia.svg|25px]]
|align=center|[[Slika:Flag_of_Croatia.svg|25px]]
|[[Vladimir Balić]]
|[[Darko Franić]]
|align=center|vratar
|align=center|vratar
|align=center|[[NK Osijek]]
|align=center|oml. škola
|}
|}


Redak 249: Redak 249:
|align=center|vezni igač
|align=center|vezni igač
|align=center|[[HNK Rijeka]]
|align=center|[[HNK Rijeka]]

|- bgcolor="#eeeeee"
|align=center|'''10'''
|align=center|[[Slika:Flag_of_Bosnia and Herzegovina.svg|25px]]
|[[Senijad Ibričić]]
|align=center|napadački vezni
|align=center|[[NK Zagreb]]


|- bgcolor="#eeeeee"
|- bgcolor="#eeeeee"
Redak 270: Redak 263:
|align=center|lijevi vezni
|align=center|lijevi vezni
|align=center|oml. škola
|align=center|oml. škola

|- bgcolor="#eeeeee"
|align=center|'''18
|align=center|[[Slika:Flag_of_Croatia.svg|25px]]
|[[Mirko Oremuš]]
|align=center|desni vezni/desni branič
|align=center|[[NK Novalja]]


|- bgcolor="#eeeeee"
|- bgcolor="#eeeeee"
Redak 312: Redak 298:
|align=center|vezni igrač/desni vezni
|align=center|vezni igrač/desni vezni
|align=center|[[NK Dinamo Zagreb]]
|align=center|[[NK Dinamo Zagreb]]

|- bgcolor="#eeeeee"
|align=center|
|align=center|[[Slika:Flag_of_Croatia.svg|25px]]
|[[Mario Brkljača]]
|align=center|obrambeni vezni
|align=center|[[NK Zagreb]]

|- bgcolor="#eeeeee"
|align=center|
|align=center|[[Slika:Flag_of_Croatia.svg|25px]]
|[[Marin Tomasov]]
|align=center|napadački vezni
|align=center|[[NK Zadar]]
|}
|}


Redak 330: Redak 330:
|align=center|napadač
|align=center|napadač
|align=center|oml. škola
|align=center|oml. škola

|- bgcolor="#eeeeee"
|align=center|'''10'''
|align=center|[[Slika:Flag_of_Bosnia and Herzegovina.svg|25px]]
|[[Senijad Ibričić]]
|align=center|napadački vezni/napadač
|align=center|[[NK Zagreb]]


|- bgcolor="#eeeeee"
|- bgcolor="#eeeeee"
Redak 337: Redak 344:
|align=center|napadač/krilni napadač
|align=center|napadač/krilni napadač
|align=center|[[NK Zagreb]]
|align=center|[[NK Zagreb]]

|- bgcolor="#eeeeee"
|align=center|'''18
|align=center|[[Slika:Flag_of_Croatia.svg|25px]]
|[[Mirko Oremuš]]
|align=center|desni vezni/desni branič/napadač
|align=center|[[NK Novalja]]


|- bgcolor="#eeeeee"
|- bgcolor="#eeeeee"

Inačica od 27. prosinca 2008. u 19:15

HNK Hajduk Split
Puno ime Hrvatski nogometni klub Hajduk Split
Nadimak hajduci, bili, splitski bili, majstori s mora
Osnovan 13. veljače 1911..
Igralište Poljud, Split
Kapacitet 34.200
Trener Hrvat Ante Miše
Liga 1. HNL
2007./08. 1. HNL, 5.
Domaći dres
Gostujući dres
Trenutačna sezona

HNK Hajduk je najveće športsko društvo u Splitu i također jedno od većih u Hrvatskoj.

Povijest

Osnutak kluba

natpis o osnivanju Hajduka u praškoj pivnici "Kod Fleka"
Splitski studenti u Pragu, među njima: Lucijan Stella (sjedi, prvi s lijeva), Fabijan Kaliterna (prvi s desna u gornjem redu) i Vjekoslav Ivanišević (sjedi, prvi s desna)

Hrvatski nogometni klub "Hajduk" osnovala je, u praškom kafiću U Fleku, skupina splitskih studenata koji su studirali u Pragu: Fabijan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević, a po nekima i Vladimir Šore, i to nakon što su gledali susret tamošnjih "Sparte" i "Slavije". Tada su došli na ideju da osnuju nogometni klub u svom rodnom gradu. Organizacija je bila vrlo slaba na početku, dok se u jednom splitskom kafiću "Troccoli" nisu napisala pravila kluba, dok su za tzv. stolom mudraca predlagana su imena za klub, među kojima su bili "Mosor", "Marjan", "Borac", "Uskok", "Velebit" i dr. Ime je klubu, na kraju, dao profesor splitske gimnazije Josip Barač nakon što su mu spomenuti studenti u ured utrčali naglo poput pobunjenika, tzv. hajduka. Taj je naziv bio provokativan vlastima Austro-Ugarske monarhije, ali su domišljati osnivači "zasladili" zahtjev organima vlasti podatkom da :"...vojaci koji igraju nogomet mogu puno više pretrčati pod punom ratnom spremom".

Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i u konačnici su prihvaćena 13. veljače 1911. Nakon toga skoro su svi počeli graditi nogometno igralište na lokaciji "Kra'jeva njiva" (pokraj "stare murve") koje se prije koristilo kao vojni poligon austro-ugarske vojske. Oko kluba okupljali su se pro-hrvatski, "puntarski" građani, pristaše sjedinjenja austro-ugarske carske pokrajine Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Odatle i pridjev u nazivu "Hrvatski" i hrvatski grb kao dio hajdukovog grba. Prvi je predsjednik postao dr. Kruno Kolombatović.

Početak

detalj sa prve utakmice Hajduka

Prvi protivnik bio je "Calcio Spalato", klub talijanaša koji su živjeli u Splitu, a susret je završio rezultatom 9:0 (6:0) za Hajduka. Prvi pogodak za Hajduk koljenom je postigao Šime Raunig. 1912. godine, Hajduk je prvi put gostovao, i to u Zagrebu protiv nogometnog kluba "HAŠK" i izgubio 3:2. 1923. godine Hajduk je po prvi puta igrao u ligi Kraljevine Jugoslavije, ali nije zabilježio velike rezultate. Veću reputaciju svojim prvim pravim rezultatom, klub je ostvario pobijedivši "Olympique" iz Marseillea sa 3:2 u svojoj prvoj međunarodnoj utakmici. Bila je to turneja po sjevernoj Africi. Nakon tog uspjeha momčadi, u Splitu je Hajduk po prvi puta postao glavna tema razgovora, i na povratku momčadi kući s turneje dočekali su ih skoro svi stanovnici grada podno Marjana.

1924. godine cijela postava Hajduka osim vratara koji je imao talijansko državljanstvo (iako je bio iz hrvatskih krajeva), igrala je za reprezentaciju (Čehoslovačka 0:2), zahvaljujući velikim rezultatima zabilježenim u domaćim i međunarodnim susretima. Hajduk je postao inspiracija za mnoge umjetnike, osobito pjevače. Najpoznatija je skladba o Hajduku "Kraljica baluna", opereta Ive Tijardovića u čast 15-e obljetnice kluba. 1927. godine Hajduk je osvojio svoju prvi krunu prvaka, a 2 godine kasnije drugu. 1931. godine klub je posjetio Sjedinjene Američke Države u okviru proslave 20 godišnjice osnutka, dok je dvije godine kasnije izgrađen "Dom Hajduka". Tijekom Drugog svjetskog rata svi Hajdukovi igrači igrali su za jugoslavensku reprezentaciju (kao "Hajduk-NOVJ") protiv momčadi saveznika.

Istaknuti igrači tog doba bili su napadači Leo Lemešić i Vlado Kragić (legendarni "Kalun") koji je 1933. na utakmici s HAŠK-om (7:1) postigao svih 7 pogodaka.

Privremena zabrana rada

Za vrijeme šestosiječanjske diktature u Kraljevini Jugoslaviji, pridjev "hrvatski" bio je prisilno zamijenjen pridjevom "jugoslavenski". Kroz talijansku okupaciju Splita, 1941. - 1943., Hajduk je odbio nastupati u tuđinskom (talijanskom) prvenstvu. Dolaskom grada Splita pod vlast NDH, stvari se nisu izmijenile. Iako su pokrenuli inicijativu za uključenje HNK Hajduka u nogometno prvenstvo NDH, kompromitiranost vlasti NDH s prijašnjom trgovinom hrvatskim ozemljem (poglavito Splitom i dalmatinskom obalom), rezultirala je odbijanjem Hajdukovih ljudi za sudjelovanje u prvenstvu NDH.

HNK Hajduk tajno je obnovio rad na Visu 1944., i djelujući pod nazivom "Hajduk NOVJ" igrao je sa savezničkim momčadima (momčadima klubova iz zemalja pod kontrolom Saveznika i savezničkim vojnim/mornaričkim momčadima) diljem slobodnih ozemlja Europe i Sredozemlja. Te je godine na jednoj utakmici u Bariju, Hajduka gledalo oko 50 tisuća ljudi, što je tada u svijetu (za Hajduka i sad) bilo nevjerojatno.

Za doba FNRJ/SFRJ, iz naziva je bio izbačen pridjev "hrvatski".

Razdoblje nakon rata

Poslije Drugog svjetskog rata Hajduk je nastavio igrati u Jugoslavenskom prvenstvu i kupu. 1946. godine osvojeno je Prvenstvo Hrvatske i osnovan časopis "Hajdukov Vijesnik". 1948. - 1949. Hajduk je posjetio Australiju i tako postao prvi klub iz Jugoslavije koji je igrao na svim kontinentima. 1950. godine klub je osvojio prvenstvo Jugoslavije bez izgubljenog susreta, što je rekord koji dosad nitko sa ovih prostora nije srušio. Iste godine, prije odlučujuće utakmice sa Crvenom Zvezdom (pobjeda 2:1) osnovana je navijačka organizacija Torcida (nazvana po brazilskim navijačima), te postala prva organizirana navijačka skupina u Europi. Naredne je godine rekonstruiran stadion "Stari Plac".

Momčad Hajduka 1955. godine, sa nekim od najvećih igrača kluba u povijesti poput Vladimira Beare (u crnom), Frane Matošića (stoji treći s lijeva) i Bernarda Vukasa (čuči drugi s lijeva)

Uslijedilo je doba Hajdukove premoći, ali teških zakulisnih igara nebi li se "bile" onemogućilo u osvajanju titula. Tako je u zimskoj pauzi sezone 1952./53. Hajduk bio na turneji po Južnoj Americi. Prije povratka cijela je momčad dobila poziv od argentinskog predsjednika Juana Perona da mu budu gosti u njegovoj vikendici. Tito je to odobrio radi možebitnog poboljšanja odnosa između te dvije države. Nakon što su obavili posjetu zakasnilu su na tada rijetke prekooceanske letove, ali umjesto odgođenih utakmica na koje nisu stigli dočekali su ih porazi od BSK-a i Spartaka iz Subotice (igrali juniori i veterani). Kasnije je Hajduk tukao Zvezdu usred Beograda sa 4:1, ali su "crveno-beli" ipak izašli kao prvaci. Već naredne sezone slična stvar. Ovog puta akteri su bili Vladimir Beara i Bernard Vukas koji su zakasnili na pripremu reprezentacije 30 minuta, te dobili jednomjesečnu zabranu nastupanja za klub. Bez tih bitnih igrača Hajduk je izgubio te utakmice, dok Dinamo uzima prvenstvo. Sve to nagnalo je klupsku legendu Franu Matošića da uleti na zasjedanje NSJ-a i napadne ih riječima: "Imate li bar gram poštenja?". 3. travnja 1955. u Zagrebu je Hajduk uspio pregaziti Dinamo sa 6:0, što je najveća pobjeda u derbiju dva najveća hrvatska kluba. 1955. je osvojeno prvenstvo, ali u podlosti koju je napravio Nogometni savez Jugoslavije, Hajduk je kao prvak poslan u Srednjoeuropski kup, dok je u prvo izdanje Kupa europskih prvaka poslan beogradski Partizan.

Između 1956. i 1966. nije osvojen niti jedan trofej, iako je Hajduk igrao 3 finala kupa. Jedno vrijeme klub je životario na sredini, pa i samom dnu, ljestvice, no, nije nikada ispao iz najvišeg ranga natjecanja. Napokon je osvojeno prvenstvo 1967., a sljedeće sezone zabilježen je i prvi nastup u nekom europskom natjecanju. No, tada je odmah u prvom kolu bio bolji engleski Tottenham.

U tom su razdoblju nogomet kraj stare Plinare u bilom dresu igrali Frane Matošić, Vladimir Beara, Ivo Bego i Bernard Vukas. Prvi je zabilježio čak 729 golova u 10 utakmica više, što je rekord koji se sasvim sigurno neće nikada srušiti. Beara se smatra najboljim hrvatskim vratarom svih vremena, tada sigurno među svjetskom elitom, a Ivo Bego je jedno od najvećih "Hajdučkih srca" u povijesti. Zagrepčanin Bajdo Vukas, tada jedan od najboljih nogometaša svijeta, najveći je igrač Hajduka, a možda i Hrvatske u povijesti, kojemu se i danas dive svi koju su ga ikada vidjeli u živo. Ostaje upamćena njegova posljednja utakmica u Hajduku, kada se rasplakao nakon izgubljenog derbija u Splitu sa Građanskim.

Najveće godine kluba

Slavlje nakon jednog od legendarnih 5 uzastopnih kupova

Od 1970. do 1980. godine bio je period zlatne generacije Hajduka koja je napravila najbolje rezultate u povijesti kluba. 1971. osvojen je naslov nakon sušnih 16 godina, i to pobjedom u Beogradu, opet, nad Partizanom sa 4:3 nakon što su gubili sa 0:3. U to vrijeme igrali su Petar Nadoveza (koji je karijeru završio početkom tog desetljeća), vratar Ivan Katalinić (kasnije uspješan trener momčadi), Dragan Holcer, Jurica Jerković, Luka Peruzović, Vilson Džoni, Brane Oblak, Dražen Mužinić, Ivica Šurjak, Ivan Buljan, Slaviša Žungul, a nadolazeće zvijezde su bili braća Zoran i Zlatko Vujović i drugi. Istaknuo se i svjetski poznati trener Tomislav Ivić koji je osvojio 3 prvenstva i 4 kupa, prezentiravši izuzetno lijep nogomet. Prema tvrdnjama samog trenera, Hajduk je već tada prakticirao igru sa dešnjakom kao lijevim krilom i ljevakom kao desnim, ono što danas radi trenutni europski prvak Barcelona, a predsjednik je bio čuveni Tito Kirigin, koji se smatra najvećim predsjednikom Hajduka svih vremena. Uz velike uspjehe u domaćim natjecanjima ( 9 trofeja u 10 godina ), u međunarodnim natjecanjima zabilježeno je polufinale Kupa pobjednika kupova sezone 1972./73. kada je izbačen od strane engleskog Leeds Uniteda, a iz 1980. pamti se "mitski" susret sa njemačkim HSV-om, kada je nakon sjajne Hajdukove utakmice na Poljudu, HSV ( tada jedna od najboljih momčadi Europe ) prošao dalje zahvaljujući golu u gostima. Bilježi se i 5 uzastopnih kupova, od 1972. do 1977. 1976. kada je Partizan pomoću suca Maksimovića osvojio naslov, Hajduk mu je nanio najveći domaći poraz od čak 6:1.
Godine 1979. Hajduk se preselio na novi stadion Poljud, tada jedno od najljepših sportskih zdanja u svijetu. Posljednji gol na "starom placu" postigao je Mišo Krstičević. Ipak, prema rezultatima u 80-ima pričalo se o svojevrsnoj ukletosti Poljudske ljepotice.

Poljudski stadion u izgradnji, 1979. godine

'80-te su ponudile manje uspjeha u državi (niti jedan naslov prvaka), iako se smatra da je Hajduk do uključujući sezonu 1985/86. trebao osvojiti barem dva naslova prvaka. Svojevremeno je hrvatski emigrantski tisak, ali i domaći hrvatski tisak, doduše pomno biranim riječima, govorio o čudnim ishodima utakmica Hajdukovih takmaca za naslov prvaka, u kojima su oni pojedina gostovanja prolazili bez problema.
Štaviše, protiv Hajduka je na tim terenima se igralo po filozofiji "lomi mu nogu!" (doslovni slučaj divljačkih startova, pri kojima je slomljena noga Blažu Sliškoviću na utakmici protiv OFK Beograda te kasnije Nenadu Gračanu protiv Rijeke, u njegovoj trećoj utakmici za Hajduka!).
Od europskih natjecanja pamte se polufinale Kupa UEFA 1984. kada je opet koban bio engleski klub, i to stari znanac Tottenham, te četvrtfinale istog natjecanja 2 godine kasnije. Uspjesi van zemlje nadoknadili su neuspjehe kod kuće, a tokom tog desetljeća Hajduk je pobjeđivao momčadi poput Valencie, Bordeauxa, Metza, VfB Stuttgarta, Torina, Marseilla i Manchester Uniteda ( čiji je poraz u prijateljskoj utakmici na Poljudu jedan od najvećih gostujućih u povijesti tog engleskog velikana ). Istaknuti igrači '80-tih bili su Blaž Slišković, popularni "Baka", Zoran Vulić, Aljoša Asanović, te Ivan Gudelj koji je zbog bolesti prisilno prekinuo vrlo obećavajuću karijeru.

8. svibnja 1991. Hajduk je osvojio posljednji jugoslavenski kup, pobijedivši, kao autsajder, usred Beograda, tadašnjeg europskog prvaka Crvenu zvezdu sa 1:0. Gol je postigao Alen Bokšić, a time je Hajduku zauvijek pripao Titov pehar. Težina ovog uspjeha je u tome što je te sezone Hajduk u jesenjem dijelu prvenstva bio na posljednjem mjestu, što je i u najlošijim sezonama bilo nepojmljivo za klubove "velike četvorice", dok je Zvezda te sezone bila nadmoćna u prvenstvu, a iste sezone je bila i pobjednik Kupa prvaka.

Hajduk u HNL-u

Slavlje nakon pobjede protiv Dinama, početkom 90-ih

Više u članku: HNK Hajduk u Republici Hrvatskoj

U prve četiri godine HNL-a Hajduk postaje daleko uspješniji od rivala iz Zagreba osvojivši 3 naslova prvaka, isto tako zabilježivši i nastup u četvrtfinalu Lige prvaka. Međutim, koliko je momčad bila odlično složena, toliko je klub bio financijski loše vođen, te mu u to vrijeme biva blokiran račun, što je do danas ogroman uteg.
Narednih 5 godina Hajduk je proveo u sjeni bogatijeg i politički privilegiranijeg rivala iz Zagreba, a do Lige prvaka se više nije došlo. Od Lige prvaka do kupa 2000. nije osvojen niti jedan trofej. Nakon neuspjeha na domaćoj i međunarodnoj sceni navijači su počeli tražiti smjenu uprave, te je kružila i priča o mogućoj privatizaciji kluba, koja se tada ipak nije dogodila. Dok je Croatija osvajala naslove Hajduk je imao problema i sa registriranjem igrača za HNL. Nezadovoljstvo navijača je bilo sve veće, toliko da su upadali u prostorije kluba. Kasnije na mjesto predsjednika, isprva samo na 6 mjeseci, dolazi ravnatelj splitske Lučke uprave Branko Grgić.

Rasprodaja ugleda

Dinamo (vraćeno ime) nije više imao toliko podršku kao prije pa se očekivala znatno ravnopravnija borba dvaju klubova. U Europi, međutim, Hajduk nije bio toliko uspješan. Osim prolazaka protiv uglavnom slabijih momčadi ispadalo se od prve malo jače prepreke poput Wisle, Fulhama i Mallorce. Ipak, 2001. je prekinut Croatijin niz i bili su opet prvaci, dok u siječnju naredne godine na valu optimizma Grgić obečava 3 naslova u 5 godina. No, glavna i najteža prepreka takvom podvigu bilo je spomenuto financijsko stanje kluba koje je nekoliko puta dovelo klub do provalije stečaja i potpunog raspada.

Poljud za vrijeme derbija sa Dinamom 2006. (2:2)

Pred sezonu 2003./04. sportskim direktorom postaje Igor Štimac, koji uz obećanje naslova, kupa i Lige prvaka, prodaje par bitnih igrača i doveo one koji nisu puno pomogli. Struka se branila izjavama kako zbog pomankanja novca moraju improvizirati nebi li nekako održali klub na nogama. U prvenstvu su ipak osvojena 2 naslova, no, sa igrom i konkurencijom koja nikog nije oduševila, dok je u Europi prejak postao i irski amaterski klub. U siječnju 2005. doveden je kapetan i ikona Dinama, Niko Kranjčar, a na kraju te sezone i veliki Dinamov trener Miroslav Blažević.

Velikim najavama ušlo se u sezonu koja je bolno razotkrila sve mane neplanskog vođenja kluba. Hajduk je završio jedva peti bez Europe naredne godine, uz rotaciju ogromnog broja igrača sumnjive kvalitete. Promijenjena su 3 trenera, a Štimac je napustio mjesto sportskog direktora. Nakon sezone klub je napustilo 19 igrača, a trener Bonačić odlučio otići par dana prije početka ljetnih priprema. Vraćen je Vulić, te je dovedeno nekoliko iskusnih igrača. Grgić je pričao o sezoni "bez imperativa po naslov" u kojoj se treba tek uigrati za sljedeću u kojoj se juriša na naslov prvaka i veliki proboj u europskim natjecanjima. Jesenski je dio bio najuspješniji dotad, no par derbija na Maksimiru grubo spuštaju sav optimizam "Majstora sa mora" i klub se opet vraća u apatiju. Iznova se mijenja velik broj igrača i trenera, plan za sljedeću sezonu opet je drugačiji, a još je jedna opet proglašena neuspješnom. U upravu su pompozno dovedene bivše igračke zvijezde poput Alena Bokšića i Ivice Šurjaka koji su trebali biti jamac bolje budućnosti.

Slijedi rasprodaja igrača na Maksimiru, te kupnja velikih zvijezda poput Tudora i Cernata na Poljudu. Nije bilo nikakve uigrane momčadi od prošle sezone, ali se i u ovu ušlo krajnje optimistički. Naravno, ni ovaj optimizam nije dugo trajao. Potpuno promijenjena momčad nije se uspjela brzo uigrati za što je okrivljen trener Pudar te je između dvije utakmice sa Sampdorijom dobio otkaz. Takvo vođenje kluba dovelo je do ponavljanja loših rezultata koji su prouzrokovali konačni pad Branka Grgića 23. rujna 2007.

Nekdašnji je hrvatski i europski klupski velikan ostavljen u mulju besparice, lošeg igračkog kadra, zanemarene i nikad lošije vođene omladinske škole, menađerskih uplitanja u momčad i nesposobne struke, bez ikakvog plana za budućnost, te miljama daleko iza Dinama. Kao novo rješenje, čak 4 mjeseca poslije Grgića dolazi bivši košarkaš Željko Jerkov koji ja kao predsjednik izdržao tek 44 dana. Nakon njegova odlaska klubu je dopušteno preoblikovanje u dioničko društvo, koje bi trebalo završiti krajem godine. Nakon 2 godine Hajduk je opet peti u prvenstvu, ali preko (izgubljenog) finala kupa ipak ima plasman u Europu naredne sezone.

14. lipnja za novog je predsjednika izabran dotadašnji klupski odvjetnik Mate Peroš. Još je jednom promjenjen cijeli stručni stožer, ali se ovog puta predsjednik nije poslužio otkazima nakon prve krize rezultata što prouzrokuje prvu pobjedu na Maksimiru (2:0) nakon 5 i pol godina, te prvu sa više od 1 razlike nakon punih 48.

Simboli kluba

Dres

Hajduk je svoju prvu utakmicu odigrao u dresu sa kombiniranim crveno-bijelim okomitim prugama što je simboliziralo boje hrvatskog grba. Tadašnje austrijsko poglavarstvo grada nije htjelo da se na bilo koji način manifestira hrvatstvo Splita pa nije dozvolilo da boja novonastalog kluba bude hrvatska trobojnica. Kad je zabranjena trobojnica, krenulo se s crvenom (Hrvatska) i modrom bojom (more) i preko njih bijelim slovima napisali Hajduk.

Nakon toga na dresu prevladava bijela boja, a glavni se dres sastoji od bijele majice, plavih hlača i plavih čarapa, kombinacije koja simbolizira bijelo jedro na plavom moru. Bijela boja je postala simbolom kluba i zbog nje je momčad Hajduka ima popularni nadimak 'bili'. Pričuvni dres se sastoji od crveno-plave majice sa okomitim ili vodoravnim prugama (nekad užim, nekad širim), plavih hlača i plavih čarapa, a simbolizira boje iz hrvatske zastave. Jedno se vrijeme za glavni dres spominjala mornarska kombinacija, sa vodoravnim bijelo plavim prugama, no, taj je dres tek 2 puta nosio vratar Pletikosa.

Treći dres je bio problematičan u izboru. Dok UEFA nije uvela obveznu prijavu trećeg dresa, nije bio ni postojao. Jedan od mogućih je bila okomito prugasta bijelo-crvena majica kao na prvoj utakmici. Međutim, zbog činjenice da je ovakav dres sličio na dresove nekih drugih klubova (Crvena Zvezda), koji su imali negativnu simboliku, do toga nije došlo.

Grb

Stari plac

Hajdukov grb je hrvatska šahovnica u krugu, obrubljena plavom vrpcom, sa na svakoj strani po 2 okomite crte. Iznad šahovnice piše Hajduk, a ispod Split. Šahovnica se sastoji od 25 bijelo crvenih polja koja su iste debljine kao i plavi polukrug.

O značenju okomitih crta klub se još nikad nije službeno izjasnio. Prema jednoj verziji one predstavljaju osnivače kluba Stellu, Kaliternu, Šakića i Ivaniševića. Druge tvrdnje su da se radi o znakovima jednakosti koji povezuju grad Split sa Hajdukom, ili da su to zapravo navodnici imenu Hajduk, s obzirom da je su se u to vrijeme po pravopisu imena svih udruga i organizacija morala pisati pod navodnicima.

Grb je 1911. konstrurirao Vjekoslav Ivanišević, a najstarija sestra Fabijana i Luke Kaliterne, Ana Kaliterna, je odnijela taj crtež u samostan gdje su časne sestre ručno izvezle 20-30 komada. Grb se prvi puta pojavio u javnosti 1926. godine prilikom izvedbe Tijardovićeve operete 'Kraljica baluna' kao dio scenografije. Hajduk je 30 godina igrao bez grba na dresu i prvi put ga je postavio 1941. kada je stavljena originalna verzija. Nakon toga odigrao je utakmicu u Bariju 1944. sa crvenom zvijezdom u sredini igrajući pod drugim imenom i od tada je izbačena šahovnica. Nakon toga godinama na dresu egzistira samo crvena petokraka kao simbol slobode koja stoji do 1990., kada u zadnjem prvenstvu Jugoslavije klub nastupa sa starim grbom, sa hrvatskom šahovnicom, koja se održala do danas. U međuvremenu se javlja i druga inačica, s hrvatskom šahovnicom, ali uz zvijezdu petokraku u gornjem dijelu grba, na spoju vijenaca.
Zajedno sa petokrakom promijenjene su crte sa strane, te umjesto njih postavljena godina osnutka kluba - 1911, što se dugo zadržalo te često bilo predmet zabune, pa tako i danas igrači igraju noseći grb sa crtama, dok je na istočnoj tribini stadiona obojenim klupama napravljen grb sa brojkama 19 i 11.

Stadion

Tribine za vrijeme susreta sa Fiorentinom

HNK Hajduk igra svoje utakmice na Gradskom stadionu na Poljudu od 1979.

Od 1911. do 1979. utakmice je igrao na igralištu zvanom "Kod stare Plinare", gdje danas igra RK Nada. Teren se izvorno zvao "Kraljeva njiva". Otkako je preselio na Poljud, staro igralište se u govoru u Splitu naziva "Stari Plac" ili "Staro Hajdukovo". Stadion se nalazio kraj rodilišta ne bi li svakom novom Splićaninu to bilo prvo što ugleda. Na sjevernoj tribini stadiona nalazila se navijačka skupina Torcida, na njemu je odigrano 3148 utakmica, palo 9542 golova i osvojeno 11 prvenstava i 6 kupova.

Navijači

Hajdukova organizirana navijačka skupina se zove Torcida, ime koje je uzela po svojim južnoameričkim uzorima.
Torcida se prvi put okupila na ključnoj utakmici prvenstva protiv "Crvene zvezde" u pretposljednjem kolu, 29. listopada 1950. 20.000 navijača nosilo je "bile" do preokreta i pobjede 2:1, koja im je donijela prvi naslov prvaka nakon 2. svjetskog rata, ostvaren bez ijednog poraza.

Klub ima veliku navijačku bazu širom Hrvatske, a izrazito snažnu bazu ima na hrvatskom priobalju od Savudrijske vale do Prevlake, te su tradicionalno jaki u Dalmaciji. Čak i u ostatku bivše SFRJ, klub je svugdje imao navijača, među svim narodnim i vjerskim zajednicama, kao nijedan drugi klub na području bivše SFRJ. Kao zanimljivost, važno je napomenuti spomenuti izrazito veliku omiljenost Hajduka među Albancima u SFRJ, posebno na Kosovu, gdje se sklonost Hajduku može usporediti s onom u Dalmaciji.

Sezona 2008./09.

Statistika na stranici: HNK Hajduk Split - sezona 2008./09.

Seniori

Vratari
Broj Drž. Igrač Položaj Došao iz...
1 Danijel Subašić ( na posudbi iz NK Zadar ) vratar NK Zadar
12 Vjekoslav Tomić vratar NK Međimurje
25 Darko Franić vratar oml. škola
Obrambeni igrači
Broj Drž. Igrač Položaj Došao iz...
3 Goran Jozinović lijevi branič oml. škola
4 Mladen Pelaić desni branič/desni vezni Standard Liège
5 Jurica Buljat stoper/desni branič NK Zadar
6 Boris Živković stoper/desni branič VfB Stuttgart
17 Ivan Strinić lijevi branič NK Hrvatski Dragovoljac
22 Mario Maloča stoper oml. škola
26 Goran Rubil desni branič/desni vezni HNK Rijeka
28 Boris Pandža stoper NK Široki Brijeg
Mislav Leko stoper NK Olimpija Osijek
Vezni igrači
Broj Drž. Igrač Položaj Došao iz...
8 Siniša Linić vezni igač HNK Rijeka
11 Srđan Andrić ( kapetan ) obrambeni vezni Panathinaikos
15 Drago Gabrić lijevi vezni oml. škola
19 Marijan Buljat desni branič/desni vezni NK Dinamo Zagreb
20 Josip Skoko obrambeni vezni Wigan Athletic F.C.
21 Đovani Roso obrambeni vezni/vezni igrač Maccabi Haifa F.C.
24 Mario Tičinović vezni igrač oml. škola
29 Dario Jertec vezni igrač/desni vezni NK Dinamo Zagreb
Mario Brkljača obrambeni vezni NK Zagreb
Marin Tomasov napadački vezni NK Zadar
Napadači
Broj Drž. Igrač Položaj Došao iz...
9 Nikola Kalinić napadač oml. škola
10 Senijad Ibričić napadački vezni/napadač NK Zagreb
16 Mladen Bartolović napadač/krilni napadač NK Zagreb
18 Mirko Oremuš desni vezni/desni branič/napadač NK Novalja
30 Tomislav Bušić napadač oml. škola

Juniori

Vratari
Drž. Igrač Položaj Godište
Lovre Kalinić vratar 1990.
Dante Stipica vratar 1991.
Obrambeni igrači
Drž. Igrač Položaj Godište
Roko Španjić stoper 1990.
Slavko Grubić stoper 1990.
Ivan Razdeušek desni bek ?
Vezni igrači
Drž. Igrač Položaj Godište
Ivan Rako desni vezni 1989.
Hrvoje Milić lijevi vezni, napadač 1989.
Jure Grgat napadački vezni, napadač 1990.
Dinko Trebotić vezni igrač 1990.
Ante Budimir vezni igrač 1990.
Jure Obšivač obrambeni vezni 1990.
Ante Vuković vezni igrač ?
Napadači
Drž. Igrač Položaj Godište
Oliver Tole napadač 1990.
Stipe Čulina napadač 1990.
Domagoj Barać napadač 1990.
Struka
Drž. Ime Pozicija
Josip Španjić trener
Duje Poljak kondicijski trener

Klupski uspjesi

Naslovi prvaka

  • Prvenstvo Banovine Hrvatske:
    • 1941.
      • Za ovaj naslov je bolje je reći prvenstvo Hrvatskog nogometnog saveza, jer su u tom prvenstvu su te godine sudjelovali i sarajevski i subotički klubovi.
  • Prvenstvo NR Hrvatske (to prvenstvo je bilo izlučno takmičenje za ulazak za jugoslavensku 1. ligu):
    • 1946.
  • Prvenstvo FNR Jugoslavije/SFR Jugoslavije:
    • 1950., 1952., 1954/55., 1970/71., 1973/74., 1974/75., 1978/79.
      • Hajduk je bio dio "velike četvorke" SFRJ-nogometa i jedini klub koji je postao prvak u objema Jugoslavijama, a da nije bio iz glavnog grada jugoslavenske republike/pokrajine. Vrijedi napomenuti da je Hajduk jedini nogometni klub koji je sudjelovao u svim prvoligaškim natjecanjima u Jugoslaviji od 1923. do 1991. Isto tako, Hajduk je jedini klub u objema Jugoslavijama koji je osvojio naslov prvaka bez poraza. Rekord je to kojeg Hajduk čuva od 1950., te ga do danas nije uspio srušiti ni jedan drugi klub u SFRJ i Hrvatskoj.

Kao i u Jugoslaviji, Hajduk je jedini klub koji je u svim prvenstvima RH igrao u najvišem rangu natjecanja, što zajedno čini neprekinuti niz od 80 sezona redovitog sudjelovanja u elitnom nogometnom razredu što je pravi svjetski raritet.

Osvojeni kupovi

  • Jugokup ( Kup Maršala Tita ):
    • 1966/67., 1971/72., 1972/73., 1973/74., 1975/76. (igralo se dvije sezone!), 1976/77., 1983/84., 1986/87., 1990/91..

Prvačke postave

Trener: Luka Kaliterna

Trener: Luka Kaliterna

Trener: Ljubo Benčić

  • 1946.:

Trener: Luka Kaliterna

Trener: Jozo Matošić

Trener: Aleksandar Tomašević

Trener: Slavko Luštica

Trener: Tomislav Ivić

Trener: Tomislav Ivić

Trener: Tomislav Ivić

Trener: Stanko Poklepović

Trener: Ivan Katalinić

Trener: Ivan Katalinić

Trener: Zoran Vulić

Trener: Petar Nadoveza ( Zoran Vulić vodio momčad kroz cijelu sezonu izuzev zadnje 3 utakmice )

Trener: Igor Štimac ( vodio momčad samo zadnjih 8 utakmica )

Hajduk u europskim natjecanjima

Nastupi

  • 1985./86. Kup UEFA:
    • 1. kolo: Hajduk - Nepoznata kratica »F« Metz 5:1, 2:2
    • 2. kolo: Nepoznata kratica »I« Torino - Hajduk 1:1, 1:3
    • 3. kolo: Nepoznata kratica »U« (onda kao Nepoznata kratica »S«) Dnjipro - Hajduk 0:1, 0:2
    • Četvrtfinale: Hajduk - Nepoznata kratica »B« Waregem 1:0, 0:1
  • 1987./88. Kup pobjednika kupova:
    • 1. kolo: Nepoznata kratica »D« Aalborg - Hajduk 1:0, 0:1 ( 11m - 2:4 )
    • 2. kolo: Nepoznata kratica »F« Olympique Marseille - Hajduk 4:0, 3:0
      • Zbog divljanja publike i bacanja suzavca na teren u uzvratnoj utakmici na Poljudu klub je kažnjen zabranom nastupa u Europi sljedeće dvije godine. Utakmica na kojoj je rezultat bio 2:0 za Hajduk registrirana je rezultatom 3:0 za Marseille.
  • 1994./95. Liga prvaka:
    • Pretkolo: Nepoznata kratica »P« Legia - Hajduk 0:1, 0:4
      • Skupina C:
    • Hajduk - Nepoznata kratica »P« Benfica 0:0 (0:0)
    • Nepoznata kratica »R« Steaua - Hajduk 0:1 (0:0)
    • Hajduk - Nepoznata kratica »B« Anderlecht 2:1 (1:0)
    • Nepoznata kratica »B« Anderlecht - Hajduk 0:0 (0:0)
    • Nepoznata kratica »P« Benfica - Hajduk 2:1 (1:0)
    • Hajduk - Nepoznata kratica »R« Steaua 1:4 (0:3)
      • 1. Nepoznata kratica »P« S.L. Benfica 9
      • 2. Nepoznata kratica »H« Hajduk 6
      • 3. Nepoznata kratica »R« Steaua 5
      • 4. Nepoznata kratica »B« R.S.C. Anderlecht 4
    • Četvrtfinale: Hajduk - Nepoznata kratica »N« Ajax 0:0, 0:3
  • 1995./96. Liga prvaka:
    • Pretkolo: Nepoznata kratica »G« Panathinaikos - Hajduk 0:0, 1:1
      • Domaću utakmicu Hajduk je igrao u Rijeci, zbog pritiska grčkog kluba radi izbjegavanja (navodne) ratne opasnosti.

Statistika

  • Dosad je u 150 službenih međunarodnih susreta Hajduk zabilježio 66 pobjeda, 30 neodlučenih ishoda i 54 poraza. Gol-razlika je pozitivna, sa 219 postignutih i 174 primljena pogotka.
  • Najviše se puta, čak 12, Hajduk susretao s klubovima iz Engleske i pritom ima negativan skor od 3 pobjede, 2 neodlučena ishoda i 7 poraza, uz to da nikada nije uspio proći u sljedeće kolo.
  • U dosadašnjim su susretima "Bili" bar jednom uspjeli pobijediti nekog predstavnika iz svih država s kojima su igrali, s izuzetkom Švicarske (2 remija s Grasshoppersima).

Igrači i treneri

Pored igrača iz Hrvatske, u Hajduku su igrali i igrači iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore, Srbije, Makedonije, Albanije, Italije (iako Hrvat, vratar O. Gazzari je imao talijansko državljanstvo), Češke, Rusije, Liberije, Australije, Kanade, Urugvaja, Mađarske itd. od kojih su neki mnogi igrali i za reprezentacije svojih država.

Od trenera iz Hrvatske, Hajduka su trenirali i treneri iz Češke, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Austrije i Bugarske, od kojih su neki bili i treneri predstavničkih vrstâ svojih zemalja i velikih klubova općenito.

Treneri kroz povijest

1911. - 1992.
bio trenerom od - do Drž. (Savez) Trener Uspjesi
1911. Just Oldrich
1912. Josip Šwagrovsky
1913. Otto Bohata
1914. Norbert Zajiček
1915. - 1918. Zdenko Jahn
1919. Karel Stiasny
1920. Rudolf Štapl
1920. Frano Zoubek
1921. Franz Mantler
1922. Jindrich Šoltis
1922. Vaclav Pinc
1923. Jaroslav Bohata
1923. - 1930. Luka Kaliterna 2 prvenstva
1930. Erwin Puschner
1931. - 1936. Luka Kaliterna
1937. Karel Senecky
1937. Luka Kaliterna
1938. - 1939. Iles Spitz
1939. Ljubo Benčić
1940. Jiři Sobotka
1940. Ljubo Benčić
1941. Jiři Sobotka 1 prvenstvo
1941. - 1948. Ljubo Benčić 2 prvenstva
1948. - 1951. Luka Kaliterna 1 prvenstvo
1951. Branko Bakotić
1952. - 1954. Jozo Matošić 1 prvenstvo
1954. - 1955. Aleksandar Tomašević 1 prvenstvo
1955. - 1957. Frane Matošić
1957. - 1958. Ive Radovniković
1958. - 1961. Milovan Ćirić
1961. - 1962. Leo Lemešić
1963. Florijan Matekalo
1963. Milovan Ćirić
1964. Krešimir Arapović
1964. - 1965. Ozren Nedoklan
1965. - 1969. Dušan Nenković 1 nacionalni kup
1969. - 1971. Slavko Luštica 1 prvenstvo
1972. Tomislav Ivić 1 nacionalni kup
1972. Branko Zebec
1973. - 1976. Tomislav Ivić 3 nacionalna kupa i 2 prvenstva
1976. - 1977. Josip Duvančić 1 nacionalni kup
1977. - 1978. Vlatko Marković
1978. - 1980. Tomislav Ivić 1 prvenstvo
1980. - 1982. Ante Mladinić
1982. - 1984. Petar Nadoveza 1 nacionalni kup
1984. - 1985. Stanko Poklepović
1986. Sergije Krešić
1986. - 1987. Joško Skoblar 1 nacionalni kup
1987. Ivan Vucov
1988. - 1989. Petar Nadoveza
1990. Luka Peruzović
1991. - 1992. Joško Skoblar 1 nacionalni kup
HNL
bio trenerom od - do Drž. Trener Uspjesi HNL/kup Europa
1992., 1992./93. Stanko Poklepović 1 prvenstvo, 1 superkup 29-17-5 1-0-1
1992./93. - 1995./96. Ivan Katalinić 2 prvenstva, 2 kupa, 2 superkupa 71-27-15 5-5-4
1995./96. Mirko Jozić 13-3-4 0
1996./97. Ivan Buljan 20-7-7 3-0-1
1997./98. Luka Bonačić 9-0-1 4-0-2
1997./98. Tomislav Ivić 3-1-0 0
1997./98. Luka Bonačić 7-3-7 0
1997./98. Zoran Vulić 1-2-3 0
1998./99., 1999./00. Ivan Katalinić 27-11-8 2-4-2
1999./00. Ivica Matković 13-8-3 0
1999./00., 2000./01. Petar Nadoveza 1 nacionalni kup 6-3-4 0-1-1
2000./01. Zoran Vulić 1 prvenstvo 22-7-7 0
2001./02. Nenad Gračan 12-2-2 1-3-2
2001./02. Slaven Bilić 11-4-2 0
2002./03., 2003./04. Zoran Vulić 1 nacionalni kup 53-9-11 3-4-3
2003./04. Petar Nadoveza 1 prvenstvo, 1 superkup 3-0-0 0
2004./05. Ivan Katalinić 2-1-2 1-0-1
2004./05. Blaž Slišković 14-3-6 0
2004./05. Igor Štimac 1 prvenstvo 4-5-3 0
2005./06. Miroslav Blažević 1 superkup 3-2-3 0-0-2
2005./06. Ivan Gudelj 5-6-3 0
2005./06. Luka Bonačić 5-4-7 0
2006./07. Zoran Vulić 22-4-5 0
2006./07., 2007./08. Ivan Pudar 6-5-1 1-1-1
2007./08. Sergije Krešić 4-1-3 0-1-0
2007./08. Robert Jarni 12-7-8 0
2008./09. Goran Vučević 7-2-4 2-1-1
2008./09. - Ante Miše 7-2-0 0-0-0

Najveći igrači

Vratari
Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi(golovi) Položaj
1 Vladimir Beara 1947. - 1955. 136 (0) vratar
1 Ivan Katalinić 1971. - 1979. 122 (0) vratar
1 Ivan Pudar 1979. - 1990. 187 (0) vratar
1 Zoran Simović 1980. - 1984. 84 (0) vratar
1 Tonči Gabrić 1986. - 1987./1994. - 1999. 102 (2) vratar
Braniči
Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi(golovi) Položaj
Jozo Matošić 1931. - 1941. 471 (53) lijevi bek
5 Slavko Luštica 1940. - 1956. 634 (86) obrambeni igrač
5 Dragan Holcer 1967. - 1975. 215 (0) stoper
2 Vilson Džoni 1967. - 1977. 207 (8) desni branič
6 Ivan Buljan 1967. - 1977. 192 (14) obrambeni igrač
4 Luka Peruzović 1969. - 1980./1986. - 1988. 233 (9) stoper
11 Robert Jarni 1986. - 1991. 128 (17) lijevi branič/vezni
6 Slaven Bilić 1988. - 1993./2000. 117 (11) stoper
23 Igor Tudor 1995. - 1998./2007. - 2008. 64 (6) stoper
Vezni igrači
Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi(golovi) Položaj
10 Jiři Sobotka 1940. - 1941. 42 (28) lijevi vezni
10 Jurica Jerković 1968. - 1978. 250 (71) lijevi vezni
8 Dražen Mužinić 1971. - 1980. 277 (13) vezni igrač
9 Branko Oblak 1973. - 1975. 35 (9) vezni igrač
4 Ivan Gudelj 1977. - 1986. 175 (34) vezni igrač
11 Zoran Vulić 1979. - 1988./1993. - 1995. 188 (29) vezni igrač
8 Blaž Slišković 1981. - 1986. 101 (23) desni vezni
10 Aljoša Asanović 1984. - 1990./1994. - 1995./2000. 153 (37) lijevi vezni
11 Milan Rapaić 1991. - 1996./2003. 95 (23) lijevi vezni
Napadači
Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi(golovi) Položaj
Ljubo Benčić 1921. - 1935. 353 (355) napadač
Vladimir Kragić 1929. - 1940. 354 (266) napadač
10 Frane Matošić 1935.-1939./1940.-1941./1944.-1956. 739 (729) napadač
10 Bernard Vukas 1947. - 1957./1959. - 1963. 267 (94) napadač
9 Andrija Anković 1958. - 1966. 146 (64) napadač
9 Petar Nadoveza 1963. - 1973. 217 (108) napadač
11 Ivica Šurjak 1971. - 1981. 272 (52) napadač
7 Slaviša Žungul 1971. - 1979. 178 (82) napadač
7 Zlatko Vujović 1976. - 1986. 240 (121) napadač
11 Alen Bokšić 1987. - 1991. 95 (27) napadač
11 Ardian Kozniku 1990. - 1994. 98 (44) napadač

Predsjednici

od - do Drž. Predsjednik Uspjesi
1911. - 1912. dr. Kruno Kolombatović
1912. - 1913. Ante Katunarić
1913. dr. Grga Anđelović
1913. Ante Katunarić
1913. - 1921. Vladimir Šore
1921. dr. Silvije Matulić
1921. - 1923. dr. Vjekoslav Fulgosi
1923. - 1924. dr. Antun Grgin
1924. - 1925. dr. Vjekoslav Fulgosi
1925. - 1926. dr. Silvije Bulat
1926. - 1927. dr. Antun Grgin 1 prvenstvo
1927. - 1930. dr. Ante Kovačić Šibiškin 1 prvenstvo
1930. - 1932. Inž. Žarko Dešković
1932. - 1933. dr. Ante Starčević
1933. - 1936. dr. Vjenceslav Celigoj
1936. Inž. Fabjan Kaliterna
1936. - 1938. dr. Pave Kamber
1938. Inž. Mihovil Miće Novak
1938. - 1939. Inž. Petar Machiedo
1939. - 1941. / 1944. - 1945. Janko Rodin 1 prvenstvo
1945. - 1946. Humbert Faris 1 prvenstvo
1946. - 1947. Nikola Papić
1947. - 1949. Humbert Faris
1949. Ivo Raić
1950. - 1953. Marin Vidan 2 prvenstva
1953. - 1958. Marko Markovina 1 prvenstvo
1958. - 1962. Petar Alfirević
1962. - 1964. Petar Rončević
1964. - 1966. Josip Košta
1966. - 1970. Josip Gribulić 1 kup
1970. - 1980. Tito Kirigin 4 prvenstva, 5 kupova
1980. - 1981. Ante Skataretiko
1981. - 1984. Ivo Šantić 1 kup
1984. - 1985. Anton Kovač
1985. - 1986. Joško Vidošević
1986. - 1988. Vlado Bučević 1 kup
1988. - 1990. Kolja Marasović
1990. - 1992. dr. Stjepan Jukić Peladić 1 kup
1992. - 1996. Nadan Vidošević 3 prvenstva, 2 kupa, 4 superkupa
1996. - 1997. Anđelko Gabrić
1997. - 2000. Željko Kovačević 1 kup
2000. - 2007. Branko Grgić 3 prvenstva, 1 kup, 2 superkupa
2008. Željko Jerkov
2008. - Mate Peroš

Klupski rekordi

  • Najbolji start prvenstva: 2006/07. - 7 pobjeda izareda; niz je prekinut porazom u gostima od "Osijeka", koji nakon te utakmice više od 7 utakmica nije ostvario pobjedu
  • Najveća pobjeda: U Hrvatskoj 10:0 protiv NK Radnika, a u Jugoslaviji 12:1 protiv Vardara

Nagrade i priznanja

  • U drugom je svjetskom ratu klub dobio naslov "Počasne momčadi slobodne Francuske".
  • Na kraju svake sezone najborbenijem se igraču daje nagrada Torcide - prsten Hajdučko srce.
  • Hajdukovi igrači osvojili su 11 olimpijskih medalja.

Knjige o "Hajduku"

Reference

Predložak:Reference

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi HNK Hajduk Split