Etin

Datoteka:Acetylene-2D.png

Acetilen (etin, C₂H₂) (acet- + grč:drvo, tvar + grč. sufiks, preko ngl. -ene) je najjednostavniji nezasićeni ugljikovodik s trostrukom vezom iz skupine alkina, tj. možemo slobodno kazati najjednostavniji alkin CH≡CH.
Izgrađen je od dva atoma vodika i dva atoma ugljika (C₂H₂), molekula etina je linearna. To je plin bez boje okusa i mirisa, ne podržava disanje niti gorenje, na zraku izgara svijetlim čađavim plamenom, i što je jako bitno, lakši je oz zraka. U vodi se slabo otapa a u organskim otapalima dobro. U čistom stanju slabo eterična, a u nečistom stanju prodorna mirisa. U smjesi s kisikom, razvija temperaturu do 3100°C što je ujedno i najviša temperatura koju je moguće postići nekim plinskim plamenikom. Zbog tog svojstva se i koristi u uređajima za plinsko zavarivanje tzv. autogeno zavarivanje. U prodaji u trgovinama dolazi u bocama pod tlakom od 12 do 15 bar-a, otopljen u pogodnom otapalu npr. aceton, jer je u njemu najbolje topljiv. Dolazi u čeličnim bocama napunjenim šupljikavom masom (disu-plin, prema franc.: acetylene dissous; otopljeni acetilen). Pod većim tlakom sklon opsanosti od eksplozije. Zbog opasnosti, u acetilen se dodaju neki spojevi neugodna mirisa tako da se može na vrijeme osjetiti. Nekada se ovaj plin u smjesi s kisikom koristio u medicini za narkozu, no napušten je jer nakon buđenja ostavlja mučninu i glavobolju. U kemijskoj tehnici acetilen je osnovna tvar za proizvodnju velikoga broja važnih kemijskih proizvoda. Danas se pripravlja u industriji i u laboratoriju reakcijom kalcijevog karbida (karabit, garbura, CaC₂) i vode.

$\mathrm {CaC_{2}+2\ H_{2}O\longrightarrow C_{2}H_{2}+Ca(OH)_{2}}$

U njega kad se doda voda, nastaje iz njega acetaldehid, koji može oksidirati u octenu kiselinu ili reducirati u etanol;adicijom klorovodika acetilen daje vinil-klorid, adicijom octene kiseline vinil-acetat, adicijom klora tetrakloretan. Svi su ti spojevi, a i mnogi drugi koji se iz acetilena mogu dobiti, kao npr.;ishodište tvari za proizvodnju boja, lijekova, otapala, polimernih materijala, umjetnih kaučuka, itd.. Njemački kemičar W. Reppe pronašao je nove metode preradbe acetilena u važne međuproizvode organske sinteze (Reppeova acetilenska kemija). Smjese sa zrakom su eksplozivne, kad se u skučenom prostoru gdje je on dovede nekojim putem vatra. Gori lijepim, svijetlim plamenom, i kao takav je prije bio korišten u fenjeru, a takovi fenjeri su nazvani karbidnim lampama. Etin može ragirati s jakim bazama kao kiseline, odnosno zamijeniti vodikov atom s metalom, čime nastaju acetilidi. Primjer je reakcija između etina i Tollensova reagensa, čime nastaje srebrov acetilid.

$\mathrm {C_{2}H_{2}+2\ [Ag(NH_{3})_{2}]^{+}+2\ NO_{3}^{-}\longrightarrow Ag_{2}C_{2}\downarrow +2\ NH_{4}NO_{3}+2\ NH_{3}}$

S dodirom "teških" metala ili kovina (Cu, Ag) ili živa spojevi su neobično eksplozivni i osjetljivi. Pri izgaranju s kisikom daje vruć plamen, kojim se kovine mogu autogeno zavarivati i rezati. Prije mu je bila široka primjena za rasvjetu svjetionika. Danas se najviše koristi u škverovima i brodogradilištima, jer je pogodan i jeftin. Prilikom eksplozije tlak stvaraju čestice ugljika koji pri tom nastaje.

• Vrelište: -83.6°C (189.6 K),
• gustoća: 1.171 kg/m3 pri 0°C i 101325.