Križari: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
m Bot: standardizacija |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[ |
[[Datoteka:Crusades.jpg|mini|250px|<center>[[Gustave Doré]]<br>'''''Križari'''''<center>]] |
||
{{redirect|Križari}} |
{{redirect|Križari}} |
||
'''Križari''' su bili [[Kršćani|kršćanski]] vojnici koji su sudjelovali u [[Križarski ratovi|križarskim ratovima]], ali i u drugim vojnim pohodima radi širenja [[Kršćanstvo|kršćanstva]] protiv [[Pogani|pogana]] (npr. [[Njemački viteški red]] u [[Baltčiko more|baltičkim]] zemljama), ili protiv [[Krivovjerje|krivovjeraca]] ([[albingezi]], [[patareni]], [[husiti]] i dr.) |
'''Križari''' su bili [[Kršćani|kršćanski]] vojnici koji su sudjelovali u [[Križarski ratovi|križarskim ratovima]], ali i u drugim vojnim pohodima radi širenja [[Kršćanstvo|kršćanstva]] protiv [[Pogani|pogana]] (npr. [[Njemački viteški red]] u [[Baltčiko more|baltičkim]] zemljama), ili protiv [[Krivovjerje|krivovjeraca]] ([[albingezi]], [[patareni]], [[husiti]] i dr.) |
||
==Povijest== |
==Povijest== |
||
[[ |
[[Datoteka:B Urban II2.jpg|mini|lijevo|Papa Urban II. propovijeda [[Prvi križarski rat]] na [[koncil]]u u Klermontu.]] |
||
{{glavni|Križarski ratovi}} |
{{glavni|Križarski ratovi}} |
||
Inačica od 6. siječnja 2009. u 22:06
Križari
»Križari« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Križari (razdvojba).Križari su bili kršćanski vojnici koji su sudjelovali u križarskim ratovima, ali i u drugim vojnim pohodima radi širenja kršćanstva protiv pogana (npr. Njemački viteški red u baltičkim zemljama), ili protiv krivovjeraca (albingezi, patareni, husiti i dr.)
Povijest
Podrobniji članak o temi: Križarski ratoviU studenom 1095. godine Papa je na koncilu u Clermontu zagovarao prvi križarski rat protiv Turaka koji su zauzeli Malu Aziju. Oduševljenje tim pozivom na kršanski rat, među plemićima i vitezovima, bilo je ogromno. Oni su dragovoljno žrtvovali sebe i svoje obitelji da bi išli u rat, koji je bio poput popularne duhovne aktivnosti.
Prvi križarski rat doveo je do osnivanja Latinskog Jeruzalemskog Kraljevstva. Drugi križarski rat poveden je protiv muslimanskih vladara Alepa koji su zauzeli Edesu, a treći križarski rat poveden je kao odgovor na Saladinova osvajanja i završio je gubitkom Jeruzalema. Križarski ratovi u Španjolskoj (rekonkvista) je imala lokalni karakter i nije dobivala pomoć izvana. Ugled križarskog pokreta znatno je narušen 1204. godine, kada su latinski kršćani, u svom pohodu na Palestinu, počinili pokolj zarobljenika iz Carigrada. Križarske države na istoku opstale su do kraja 13. stoljeća, a posljednje uporište, Akra, izgubljeno je 1291. godine.
Odlike
Križari su javno prisezali da će se pridružiti vojnom pohodu koji je bio odgovor na Papin poziv u Kristovo ime. Prisega je bila pravno obvezujuća i križari su bili pod zakonodavnom vlašću crkvenog suda. Zauzvrat su dobivali posebne povlastice, koje su uključivale zaštitu interesa njihovih obitelji i imovine za vrijeme njihove odsutnosti te znatne duhovne povlastice u obliku indulgencija, kako bi se skratilo vrijeme koje će provesti u čistilištu okajavajući svoje grijehe počinjene na Zemlji.
S križarskim su pokretom usko vezani i vojni crkveni redovi: templari i hospitalci, čiji su se pripadnici zauvijek zavjetovali na vođenje svetog rata. Sjedište i jednih i drugih bilo je u Jeruzalemu, ali su uskoro stekli i velike posjede na zapadu. Vladari križarskih država, često gladni moći, povjeravali su vojnim redovima uporišta i velike komade zemlje pa su ti redovi do 13. stoljeća činili okosnicu vojne snage tih država.
Izvori
- Opća i nacionalna enciklopedija, Večernji list d.d., Zagreb, 2006. ISBN 953-7224-11-2
- Povijest svijeta, The Times, Hena com, Zagreb, 2002. ISBN 953-6510-62-6