Velimir Perasović: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m - kategorija "Košarkaški treneri"; + kategorija "Hrvatski košarkaški treneri" (HotCat)
mNema sažetka uređivanja
Redak 17: Redak 17:
|karijera =
|karijera =
|liga =
|liga =
|klub =
|klub = [[KK Cibona]] ('''trener''')
|broj =
|broj =
|bivši_klubovi =
|bivši_klubovi =
Redak 45: Redak 45:
Kao član reprezentacije [[1992]]. godine dobitnik je [[Nagrada Franjo Bučar|Državne nagrade za šport "Franjo Bučar"]].
Kao član reprezentacije [[1992]]. godine dobitnik je [[Nagrada Franjo Bučar|Državne nagrade za šport "Franjo Bučar"]].


<div class="Boxmerge">{{Sastav Jugoslavija Košarka 1991 EP}}{{Sastav Hrvatska Košarka 1992 OI}}{{Sastav Hrvatska Košarka 1993 EP}}{{Sastav Hrvatska Košarka 1995 EP}}</div>
<div class="Boxmerge">{{Sastav KK Cibona}}{{Sastav Jugoslavija Košarka 1991 EP}}{{Sastav Hrvatska Košarka 1992 OI}}{{Sastav Hrvatska Košarka 1993 EP}}{{Sastav Hrvatska Košarka 1995 EP}}</div>
{{GLAVNIRASPORED:Perasović, Velimir}}
{{GLAVNIRASPORED:Perasović, Velimir}}
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Franjo Bučar]]
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Franjo Bučar]]

Inačica od 9. siječnja 2009. u 01:09

Velimir Perasović
Rođenje 9. veljače 1965.
Split
Klub
Klub KK Cibona (trener)
Trener
Reprezentacija
Nagrade i dostignuća
Košarka
Olimpijske igre
srebro Barcelona 1992. Nepoznata kratica »H« Hrvatska
Svjetska prvenstva
zlato Buenos Aires 1990. Nepoznata kratica »J« Jugoslavija
Europska prvenstva
zlato Rim 1991. Nepoznata kratica »J« Jugoslavija
bronca Njemačka 1993. Nepoznata kratica »H« Hrvatska
bronca Atena 1995. Nepoznata kratica »H« Hrvatska

Velimir Perasović (Split, 9. veljače 1965.), hrvatski košarkaš i košarkaški trener.

Životopis

Bio je član KK Jugoplastike iz Splita. S Tonijem Kukočem i Dinom Rađom, uz trenera Božidara Maljkovića i ostale suigrače, osvojio je naslove Kupa europskih prvaka u sezonama 1988/89., 1989/90., 1990/91. te prvenstva države u iste tri sezone.

S hrvatskom košarkaškom reprezentacijom, osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992.

Sa 27 godina otišao je u Španjolsku i tamo odigrao 11 košarkaških sezona. Igrao je jednu godinu za Breoganu, četiri za Taugres, pet za Fuenlabradu i posljednju u Alicanteu. Pet puta bio je najbolji strijelac španjolske lige. Nakon završetka igračke karijere, prvo je bio sportski direktor KK Split. Zatim je započeo trenersku karijeru. U španjolskom košarkaškom klubu Caja San Fernando, nije se dugo zadržao. Kao trener, kluba Tau Cerámica, osvojio je španjolski Kup Kralja 2006. U veljači 2007. završio je u bolnici zbog prevelikog stresa.

Kao član reprezentacije 1992. godine dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar".