Anatole France: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
dodana djela i malo stilskih ispravaka u uvodu
Redak 5: Redak 5:
veličina= |
veličina= |
opis slike = [[Théophile Alexandre Steinlen|Steinlenov]] portret Anatolea Francea |
opis slike = [[Théophile Alexandre Steinlen|Steinlenov]] portret Anatolea Francea |
puno ime = |
puno ime = Jacques Anatole François Thibault |
pseudonim = |
pseudonim = |
rođenje = [[16. travnja]] [[1844]].<br>[[Pariz]], [[Francuska]] |
rođenje = [[16. travnja]] [[1844]].<br>[[Pariz]], [[Francuska]] |
Redak 18: Redak 18:
suprug = |
suprug = |
djeca = |
djeca = |
djela = ''[[Zločin Silvestra Bonnarda]]''<br>''[[Thaïs]]''<br>''[[Otok pingvina]]''<br>''[[Bogovi žeđaju]]'' |
djela = |
nagrade = [[Slika:Nobel prize medal.svg|20px]] [[Nobelova nagrada za književnost]] 1921. |
nagrade = [[Slika:Nobel prize medal.svg|20px]] [[Nobelova nagrada za književnost]] 1921. |
potpis = Signature_Anatole_France.gif |
potpis = Signature_Anatole_France.gif |
Redak 24: Redak 24:
fusnote = |
fusnote = |
}}
}}
'''Anatole France''' ([[Pariz]], [[16. travnja]] [[1844]]. - Saint-Cyr-sour-Loire, [[12. listopada]] [[1924]].), francuski književnik
'''Jacques Anatole François Thibault''', poznatiji pod pseudonimom '''Anatole France''' ([[Pariz]], [[16. travnja]] [[1844]]. - [[Saint-Cyr-sour-Loire]], [[12. listopada]] [[1924]].) francuski je književnik i Nobelovac.


Pravo ime - '''Jacques Anatole François Thibault'''
Rođen u obitelji poznatog pariškog knjižara, rano ulazi u svijet knjiga, među kojima će kao književnik i bibliotekar provesti sav svoj život. Afera [[Alfred Dreyfus]], u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, znači prekretnicu u njegovu životu i stvaranju - izlazi iz knjiške izolacije, pristupa socijalistima i prelazi na ideološki angažiranu književnost.
Rođen u obitelji poznatog pariškog knjižara, rano ulazi u svijet knjiga, među kojima će kao književnik i bibliotekar provesti sav svoj život. Afera [[Alfred Dreyfus]], u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, znači prekretnicu u njegovu životu i stvaranju - izlazi iz knjiške izolacije, pristupa socijalistima i prelazi na ideološki angažiranu književnost.


U prvom razdoblju svog književnog rada France je prije svega estet i deletant, te objavljuje stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i [[roman]]e, u kojima, bez obzira tretira li suvremenu ('''''"Zločin Silvestra Bonnarda"''''', 1881.) ili povijesnu tematiku ('''''"Thais"''''', 1890., '''''"Pečenjarnica kraljice Pédauque"''''', 1893. i dr), dominira [[skepticizam]] i [[esteticizam]].
U prvom razdoblju svog književnog rada France je prije svega estet i deletant, te objavljuje stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i [[roman]]e, u kojima, bez obzira tretira li suvremenu ('''''"[[Zločin Silvestra Bonnarda]]"''''', 1881.) ili povijesnu tematiku ('''''"[[Thaïs]]"''''', 1890., '''''"[[Pečenjarnica kraljice Pédauque]]"''''', 1893. i dr), dominira [[skepticizam]] i [[esteticizam]].


Nakon Dreyfusove afere daje oštru društvenu kritiku u '''''"Suvremenoj historiji"'''''' i u nizu filozofsko-satiričkih romana ('''''"Otok pingvina"''''', 1908., '''''"Bogovi žeđaju"''''', 1912., '''''"Pobuna anđela"''''', 1914.). Napisao je i nekoliko djela autobiografskog karaktera (''''''"Knjiga moga prijatelja"'''''', 1885., ''''''"Mali Pierre"'''''', 1918. i dr.).
Nakon Dreyfusove afere daje oštru društvenu kritiku u '''''"Suvremenoj historiji"'''''' i u nizu filozofsko-satiričkih romana ('''''"[[Otok pingvina]]"''''', 1908., '''''"[[Bogovi žeđaju]]"''''', 1912., '''''"[[Pobuna anđela]]"''''', 1914.). Napisao je i nekoliko djela autobiografskog karaktera (''''''"[[Knjiga moga prijatelja]]"'''''', 1885., ''''''"[[Mali Pierre]]"'''''', 1918. i dr.).


Mada nije nikad postigao široku popularnost, France je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu stoljeća i glas svijesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za ljepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku.
Mada nije nikad postigao široku popularnost, France je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu stoljeća i glas svijesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za ljepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku.
Redak 39: Redak 38:
'''Ostala djela:'''
'''Ostala djela:'''


* "Crveni ljiljan"
* '''''"[[Crveni ljiljan]]"'''''
* "Život u cvatu"
* '''''"[[Život u cvatu]]"'''''


{{Nobelova nagrada za književnost}}
{{Nobelova nagrada za književnost}}

Inačica od 1. veljače 2009. u 12:30

Anatole France

Steinlenov portret Anatolea Francea
Puno ime Jacques Anatole François Thibault
Rođenje 16. travnja 1844..
Pariz, Francuska
Smrt 12. listopada 1924..
Saint-Cyr-sour-Loire, Francuska
Zanimanje romanopisac
Nacionalnost Francuz
Potpis
Portal o životopisima

Jacques Anatole François Thibault, poznatiji pod pseudonimom Anatole France (Pariz, 16. travnja 1844. - Saint-Cyr-sour-Loire, 12. listopada 1924.) francuski je književnik i Nobelovac.

Rođen u obitelji poznatog pariškog knjižara, rano ulazi u svijet knjiga, među kojima će kao književnik i bibliotekar provesti sav svoj život. Afera Alfred Dreyfus, u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, znači prekretnicu u njegovu životu i stvaranju - izlazi iz knjiške izolacije, pristupa socijalistima i prelazi na ideološki angažiranu književnost.

U prvom razdoblju svog književnog rada France je prije svega estet i deletant, te objavljuje stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i romane, u kojima, bez obzira tretira li suvremenu ("Zločin Silvestra Bonnarda", 1881.) ili povijesnu tematiku ("Thaïs", 1890., "Pečenjarnica kraljice Pédauque", 1893. i dr), dominira skepticizam i esteticizam.

Nakon Dreyfusove afere daje oštru društvenu kritiku u "Suvremenoj historiji"' i u nizu filozofsko-satiričkih romana ("Otok pingvina", 1908., "Bogovi žeđaju", 1912., "Pobuna anđela", 1914.). Napisao je i nekoliko djela autobiografskog karaktera ('"Knjiga moga prijatelja"', 1885., '"Mali Pierre"', 1918. i dr.).

Mada nije nikad postigao široku popularnost, France je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu stoljeća i glas svijesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za ljepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku.

Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 1921. godinu.

Ostala djela: