Demosten

Bista Demostena u Louvreu

Demosten, grčki: Δημοσθένης, Dēmosténēs (384., Atena – 322. pr. Kr., otok Poros) je bio grčki govornik i vođa demokratske stranke u Ateni. Njegovi govori se smatraju važnim izrazom atenske inteligencije i daju sliku politike i kulture Stare Grčke u 4. stoljeću prije Krista.

Demosten je učio retoriku čitajući govore prijašnjih velikih govornika. Održao je prvi veliki pravni govor kada je imao 20 godina, i u njemu je učinkovito obrazložio kako mu treba pripasti ono što je ostalo od njegova naslijeđa prije no što i to potroše njegovi skrbnici. Dugo je zarađivao za život kao odvjetnik i pisac govora (logograf), pišući govore za privatnu i pravnu uporabu.

Ubrzo se zainteresirao za politiku i 354. pr. Kr. dao je svoj prvi politički govor. Za vrijeme uspona Filipa II. on je držao govore protiv njega, tzv. filipike. Filip II. je htio prijevarom osvojiti grčke polise, na što je Demosten upozoravao i posvetio je većinu svog života borbi protiv Makedonske ekspanzije. Svojim govorima je veličao Atenu i nastojao je očuvati slobodu grada, ali i uspostaviti savez protv Makedonije. No, u tome nije uspio i naposljetku je Grčka pala pod makedonsku vlast.

Nakon Filipove smrti odigrao je vodeću ulogu u ustanku protiv novog makedonskog kralja, mladog Aleksandra Velikog. Ta pobuna je okrutno ugašena, a kako se ne bi ponovilo nešto slično, Aleksandrov upravitelj Antipater je poslao svoje ljude da uhite Demostena. Demosten ih je preduhitrio i sam sebi oduzeo život.

Aleksandrov Kanon, koji su sastavili Aristofan iz Bizanta i Aristarh sa Samotrake, prepoznaje Demostena kao jednog od deset najvažnijih atenskih govornika i logografa. Prema Longinu, Demosten je "usavršio uzvišeni, strastveni, britak i brz govor". Ciceron ga navodi kao "svršenog govornika" kojemu ništa nije nedostajalo, a Kvitilijan ga uzdiže do titule lex orandi ("standard govorništva") i ističe kako on inter omnes unus excellat ("stoji sam među gvornicima").