Ranko Marinković: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m Uklonjena promjena suradnika 92.36.199.90, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Ale jrb
Redak 3: Redak 3:
== Životopis ==
== Životopis ==


Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. na [[Vis]]u gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u [[Split]]u i Zagrebu. U Zagrebu je završio [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofski fakultet]]. Tokom [[2. svjetski rat|2. svjetskog rata]] u Splitu je uhićen je od Talijana, te je interniran u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. odlazi u [[Bari]], i prebacuje se u sinajski zbjeg [[El Shatt]]. Nakon rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje između [[1946]]. i [[1950]]. Godinu poslije [[1951]]. postaje profesorom na Zagrebačkoj akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. Umire 2001. godine
Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. na [[Vis]]u gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u [[Split]]u i Zagrebu. U Zagrebu je završio [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofski fakultet]]. Tokom [[2. svjetski rat|2. svjetskog rata]] u Splitu je uhićen je od Talijana, te je interniran u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. odlazi u [[Bari]], i prebacuje se u sinajski zbjeg [[El Shatt]]. Nakon rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor je Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje između [[1946]]. i [[1950]]. Godinu poslije [[1951]]. postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. Umire 2001. godine


== Djela ==
== Djela ==

Inačica od 17. veljače 2009. u 09:27

Ranko Marinković (Vis, 22. veljače 1913. - Zagreb, 28. siječnja 2001.) hrvatski književnik i dramski pisac.

Životopis

Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. na Visu gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u Splitu i Zagrebu. U Zagrebu je završio Filozofski fakultet. Tokom 2. svjetskog rata u Splitu je uhićen je od Talijana, te je interniran u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. odlazi u Bari, i prebacuje se u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor je Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje između 1946. i 1950. Godinu poslije 1951. postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. Umire 2001. godine

Djela

  • Albatros (1939.)
  • Proze (1948.)
  • Ni braća ni rođaci (1949.)
  • Oko Božje (1949.)
  • Pod balkonima (1953.)
  • Ruke (1953.)
  • Glorija (1955.)
  • Poniženje Sokrata (1959.)
  • Kiklop (1965.)
  • Politeia (1977.)
  • Zajednička kupka (1980.)
  • Pustinja (1982.)
  • Never more (1993.)

Eseji:

  • Geste i grimase (1951.)
  • Nevesele oči klauna (1986.)

Poveznice

Vanjske poveznice

e-knjiga Ruke