Programsko inženjerstvo

Programsko inženjerstvo je primjena sistematičnog, discipliniranog i kvantifabilnog pristupa razvoju, operiranju i održavanju programske podrške. Naziv programsko inženjerstvo (engl. software engineering) je populariziran tokom NATO konferencije o programskom inženjerstvu 1968. (održane u Garmischu, Njemačka) od strane predsjednika konferencije F.L. Bauera, i u naširokoj je uporabi sve otad. Disciplina programskog inženjerstva obuhvaća znanje, alate i metode za definiranje zahtijeva programske podrške, i obavljanja zadataka dizajna programske podrške, konstrukcije programske podrške, testiranja programske podrške i održavanja programske podrške. Programsko inženjerstvo također vuče znanje iz polja kao što je računalno inženjerstvo, računarstvo, menadžment, matematika, upravljanje projektom, upravljanje kvalitetom, ergomonika programske podrške i sustavsko inženjerstvo.

Od 2004., SAD-ov biro za statistiku rada nabraja 760 840 programskih inženjera zaposlenih u SAD-u - za usporedu, navedimo da postoji 1.4 milijuna zaposlenih u svim ostalim inženjerskim disciplinama zajedno. Naziv programski inženjer (engl. software engineer) se u korporativnom svijetu koristi vrlo liberalno. Tek nekolicina prakticirajućih programskih inženjera zaista posjeduje inženjerske titule akreditiranih sveučilišta. Procjenjuje se da postoji oko 1.5 milijuna prakticirajućih programskih inženjera u EU, Aziji i drugdje^{[nedostaje izvor]}. Pioniri programskog inženjerstva su, između ostalih, Barry Boehm, Fred Brooks, C. A. R. Hoare, i David Parnas.

Reference

Nedovršeni članak Programsko inženjerstvo koji govori o računarstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.