Asanaginica: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dopuna s dopusnicom, fotografija
dopuna
Redak 1: Redak 1:
[[Datoteka:Asanaginica_prvo_izdanje.jpg|mini|350px|desno|Prvo pismeno izdanje Asanaginice iz [[1774.]] u djelu [[Alberto Fortis|Alberta Fortisa]] Put po Dalmaciji.]]
[[Datoteka:Asanaginica_prvo_izdanje.jpg|mini|350px|desno|Prvo pismeno izdanje Asanaginice iz [[1774.]] u djelu [[Alberto Fortis|Alberta Fortisa]] Put po Dalmaciji.]]


'''Asanaginica''' (''Hasanaginica'') [[Hrvati|hrvatska]] je usmena [[balada]], koja je nastala između [[1646]]. i [[1649|49]]. u [[Imotski|Imotskoj krajini]] i prepričavala se s koljena na koljeno po Imotskom i okolini, postojeći tako u usmenom obliku, dok je nije zapisao [[1774]]. godine [[Italija|talijanski]] [[putopis|putopisac]] i [[etnografija|etnograf]] [[Alberto Fortis]] nazivajući je "morlačka balada" (morlačka = ilirička). Prvi je put objavljena u njegovoj knjizi "Put po [[Dalmacija|Dalmaciji]]" u [[Mletci|Mletcima]]. Od tog su se trenutka počeli nizati prijevodi ove pjesme na raznim svjetskim jezicima. Veliki umovi toga vremena kao [[Goethe|Johann Wolfgang Goethe]] ([[1775]].), [[Walter Scott]] ([[1798]].), [[Aleksandar Sergejevič Puškin]] ([[1835]].), [[Adam Mickiewicz]] ([[1841]].) samo su neka od imena koja su prevodila "Asanaginicu". Za "Asanaginicu" se s pravom može reći da je jedna od najljepših i najzadivljujućih balada, koja je ikad nastala.
'''Asanaginica''' (''Hasanaginica'') [[Hrvati|hrvatska]] je usmena [[balada]], koja je nastala između [[1646]]. i [[1649|49]]. u [[Imotski|Imotskoj krajini]] i prepričavala se s koljena na koljeno po Imotskom i okolini, postojeći tako u usmenom obliku, dok je nije zapisao [[1774]]. godine [[Italija|talijanski]] [[putopis|putopisac]] i [[etnografija|etnograf]] [[Alberto Fortis]] nazivajući je "morlačka balada" (morlačka = ilirička).
== Povijest ==
Balada je prvi put objavljena u Fortisovoj knjizi "Put po [[Dalmacija|Dalmaciji]]" u [[Mletci|Mletcima]]. Od tog su se trenutka počeli nizati prijevodi ove pjesme na raznim svjetskim jezicima. Veliki umovi toga vremena kao [[Goethe|Johann Wolfgang Goethe]] ([[1775]].), [[Walter Scott]] ([[1798]].), [[Aleksandar Sergejevič Puškin]] ([[1835]].), [[Adam Mickiewicz]] ([[1841]].) samo su neka od imena koja su prevodila "Asanaginicu". Za "Asanaginicu" se s pravom može reći da je jedna od najljepših i najzadivljujućih balada, koja je ikad nastala.

Ta hrvatska narodna epsko-lirska pjesma do u naše vrijeme u južnim predjelima zabilježena je osam ili devet puta. "''Fortis nije toliko poznavao hrvatski jezik kako bi u pjesmi mogao do kraja prepraviti ikavske oblike, već se pretpostavlja da mu je u prijevodu vjerojatno pomagao neki domaći čovjek. Dakle, što se tiče jezičnih osobitosti, Fortis je ostvario jedino tu preinaku ikavizama u jekavizme, ali ne do kraja pjesme. Fortisovu Asanaginicu do kraja je poijekavijo [[Vuk Karadžić]]. On je glasovno, oblično, sintaktički poštokavio Asanaginicu po vlastitom ukusu. Preveo ju je proglasivši je srpskom književnošću.''" <ref>http://www.centar-fm.org/index.php/component/content/article/122 Dafne Vidanec, Hasanaginica od Fortisa do Ogrizovića </ref>

Znanstveno proučavanje i bavljenje Asanaginicom započinje tek sredinom druge polovice 19. stoljeća, čemu je najviše pridonio slovenski filolog Frane Miklošič, koji je nakon dvadesetak godina proučavanja potvrdio svoje pretpostavke da je ipak riječ o jezičnom izričaju osobitom za područje Imotske krajine, te je na osnovu te pretpostavke, a kasnije i potvrde zaključio da je i sama balada nastala na spomenutom mjestu. <ref>http://www.centar-fm.org/index.php/component/content/article/122 Dafne Vidanec, Hasanaginica od Fortisa do Ogrizovića </ref>


== Pozadina i stvarni likovi balade ==
== Pozadina i stvarni likovi balade ==
Jezik balade prepun je [[turcizam]]a, što je i logično, uzme li se u obzir da i drama i balada počivaju na predlošku stvarnoga događaja koji se dogodio za vrijeme tzv. [[Kandijski rat|kandijskoga rata]] ([[1645]].-[[1669]].), a kao "''dugotrajan i tegotan po svojim razaranjima, ostao je duboko upamćen u svijesti stanovništva [[dalmacija|Dalmacije]] zahvaćenog ratnim vihorima. Ratna zbivanja i njihovi protagonisti, poglavito vojni zapovjednici domaćega podrijetla, svoje su trajno mjesto pronašli u narodnoj epici junačkoga obilježja. <ref>http://www.zrs-kp.si/konferenca/govorica/avtorji/Lovorka_C.htm Lovorka Čoralić, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, HR</ref>
Povijesno se može ustvrditi da je pri kraju toga rata čovjek zvan Asan-aga Arapović, velmoža i vlasnik sela Zagvozda, Župe i Grabovca bio teško ranjen. On je muž nesretne žene koja se po njemu zvala Asanaginica. <ref>http://www.centar-fm.org/index.php/component/content/article/122 Dafne Vidanec, Hasanaginica od Fortisa do Ogrizovića</ref>


Ova je balada nastala u [[Imotska krajina|Imotskoj krajini]], na mjestu odakle se u daljini naziru sjeverni visovi planine [[Biokovo]] (1762 m). Radnja se zbiva u Vrdolu, današnjem [[Zagvozd]]u i [[Župa (selo)|Župi]] gdje je Asan-aga Arapović imao velika imanja. Temelji Asan-agine kule postoje i danas, kao i mjesto gdje je Asanagica sahranjena. Njen grob leži u blizini ruševina kule, kraj tri bunara odakle je zahvaćala vodu.
Balada je nastala u [[Imotska krajina|Imotskoj krajini]], na mjestu odakle se u daljini naziru sjeverni visovi planine [[Biokovo]] (1762 m). Radnja se zbiva u Vrdolu, današnjem [[Zagvozd]]u i [[Župa (selo)|Župi]] gdje je Asan-aga Arapović imao velika imanja. Temelji Asan-agine kule postoje i danas, kao i mjesto gdje je Asanagica sahranjena. Njen grob leži u blizini ruševina kule, kraj tri bunara odakle je zahvaćala vodu.


Povrede koje se spominju u baladi, Asan-aga je zadobio u borbi s kršćanskim odmetnicima ([[1645]].-69.). Dok je ležao ranjen, njegova žena Fatima Arapović (rođ. Pintorović) nije ga nijednom posjetila, "od stida" kako navodi pjesma. To je bilo u jednom jako patrijarhalnom vremenu gdje se smatralo da je ženino mjesto u kući s djecom. No, Asan-aga se naljutio i poslao ženi poruku da da ga ne čeka na dvoru te da se vrati svojoj majci u [[Klis]]. Ona ga ipak čeka i nada se da će se predomisliti, no on je, pošto je došao, tjera s dvora.
Povrede koje se spominju u baladi, Asan-aga je zadobio u borbi s kršćanskim odmetnicima ([[1645]].-69.). Dok je ležao ranjen, njegova žena Fatima Arapović (rođ. Pintorović) nije ga nijednom posjetila, "od stida" kako navodi pjesma. To je bilo u jednom jako patrijarhalnom vremenu gdje se smatralo da je ženino mjesto u kući s djecom. No, Asan-aga se naljutio i poslao ženi poruku da da ga ne čeka na dvoru te da se vrati svojoj majci u [[Klis]]. Ona ga ipak čeka i nada se da će se predomisliti, no on je, pošto je došao, tjera s dvora.

Inačica od 10. ožujka 2009. u 12:18

Prvo pismeno izdanje Asanaginice iz 1774. u djelu Alberta Fortisa Put po Dalmaciji.

Asanaginica (Hasanaginica) hrvatska je usmena balada, koja je nastala između 1646. i 49. u Imotskoj krajini i prepričavala se s koljena na koljeno po Imotskom i okolini, postojeći tako u usmenom obliku, dok je nije zapisao 1774. godine talijanski putopisac i etnograf Alberto Fortis nazivajući je "morlačka balada" (morlačka = ilirička).

Povijest

Balada je prvi put objavljena u Fortisovoj knjizi "Put po Dalmaciji" u Mletcima. Od tog su se trenutka počeli nizati prijevodi ove pjesme na raznim svjetskim jezicima. Veliki umovi toga vremena kao Johann Wolfgang Goethe (1775.), Walter Scott (1798.), Aleksandar Sergejevič Puškin (1835.), Adam Mickiewicz (1841.) samo su neka od imena koja su prevodila "Asanaginicu". Za "Asanaginicu" se s pravom može reći da je jedna od najljepših i najzadivljujućih balada, koja je ikad nastala.

Ta hrvatska narodna epsko-lirska pjesma do u naše vrijeme u južnim predjelima zabilježena je osam ili devet puta. "Fortis nije toliko poznavao hrvatski jezik kako bi u pjesmi mogao do kraja prepraviti ikavske oblike, već se pretpostavlja da mu je u prijevodu vjerojatno pomagao neki domaći čovjek. Dakle, što se tiče jezičnih osobitosti, Fortis je ostvario jedino tu preinaku ikavizama u jekavizme, ali ne do kraja pjesme. Fortisovu Asanaginicu do kraja je poijekavijo Vuk Karadžić. On je glasovno, oblično, sintaktički poštokavio Asanaginicu po vlastitom ukusu. Preveo ju je proglasivši je srpskom književnošću." [1]

Znanstveno proučavanje i bavljenje Asanaginicom započinje tek sredinom druge polovice 19. stoljeća, čemu je najviše pridonio slovenski filolog Frane Miklošič, koji je nakon dvadesetak godina proučavanja potvrdio svoje pretpostavke da je ipak riječ o jezičnom izričaju osobitom za područje Imotske krajine, te je na osnovu te pretpostavke, a kasnije i potvrde zaključio da je i sama balada nastala na spomenutom mjestu. [2]

Pozadina i stvarni likovi balade

Jezik balade prepun je turcizama, što je i logično, uzme li se u obzir da i drama i balada počivaju na predlošku stvarnoga događaja koji se dogodio za vrijeme tzv. kandijskoga rata (1645.-1669.), a kao "dugotrajan i tegotan po svojim razaranjima, ostao je duboko upamćen u svijesti stanovništva Dalmacije zahvaćenog ratnim vihorima. Ratna zbivanja i njihovi protagonisti, poglavito vojni zapovjednici domaćega podrijetla, svoje su trajno mjesto pronašli u narodnoj epici junačkoga obilježja. [3] Povijesno se može ustvrditi da je pri kraju toga rata čovjek zvan Asan-aga Arapović, velmoža i vlasnik sela Zagvozda, Župe i Grabovca bio teško ranjen. On je muž nesretne žene koja se po njemu zvala Asanaginica. [4]

Balada je nastala u Imotskoj krajini, na mjestu odakle se u daljini naziru sjeverni visovi planine Biokovo (1762 m). Radnja se zbiva u Vrdolu, današnjem Zagvozdu i Župi gdje je Asan-aga Arapović imao velika imanja. Temelji Asan-agine kule postoje i danas, kao i mjesto gdje je Asanagica sahranjena. Njen grob leži u blizini ruševina kule, kraj tri bunara odakle je zahvaćala vodu.

Povrede koje se spominju u baladi, Asan-aga je zadobio u borbi s kršćanskim odmetnicima (1645.-69.). Dok je ležao ranjen, njegova žena Fatima Arapović (rođ. Pintorović) nije ga nijednom posjetila, "od stida" kako navodi pjesma. To je bilo u jednom jako patrijarhalnom vremenu gdje se smatralo da je ženino mjesto u kući s djecom. No, Asan-aga se naljutio i poslao ženi poruku da da ga ne čeka na dvoru te da se vrati svojoj majci u Klis. Ona ga ipak čeka i nada se da će se predomisliti, no on je, pošto je došao, tjera s dvora.

To se događa najvjerojatnije između 1645. i 1648. Fatimin brat, beg Pintorović, mimo njene želje, ugovara brak sa "imotskim kadijom". To je bio jedan od bogatijih Imoćana te je beg Pintorović htio izvući osobnu korist iz toga braka.

Asanaginica je tada već psihički slomljena žena koja pati za svojom djecom. Zaustavila je svatove kraj dvora da vidi djecu i da se oprosti od njih. Asan-agina surovost tada se primjećuje kad doziva djecu: "sirotice svoje koje majka neće ni da pogleda."

Njeno srce nije moglo više izdržati i pada na zemlju te umire od bola i nepravde gledajući u svoju djecu:

Uput se je s dušom rastavila
Od žalosti gledajuć sirota!

Teško je znati šta se od ovoga stvarno dogodilo, možda sve, a možda samo poneki fragmenti. Ipak, zna se da su sljedeće osobe stvarno postojale:

  • Asan Arapović - Asan-aga
  • Asanaginica - Fatima Arapović (rođ. Pintorović), Asan-agina žena
  • beg Pintorović, brat Fatime Arapović

Također postoje ostatci Asan-aginih dvora i kule, kao i Fatimin grob u blizini.

Književnik iz BiH Alija Isaković iznio je zanimljivu konstataciju, koju ne bi trebalo isključiti, iako je izrečena napola u šali, da je baladu mogla napisati i sama Asanaginica (Fatima Arapović) nemajući kome drugom ispričati svoju bol i patnju za djecom.

Obrade u umjetnosti

Kostim dramske umjetnice Nine Vavre kao Hasanagnice, Zagreb, oko 1909. godine u Muzeju grada Zagreba. Kostim je izrađen za praizvedbu Hasanaginice 9. siječnja 1909. godine, kada je Nina Vavra nastupila u naslovnoj ulozi Hasanaginice, a Andrija Fijan kao Hasan-aga.

Hasanaginica, drama u HNK u Zagrebu

Hasanaginica, drama u stihovima Milana Ogrizovića, ishodišni je tekst na temelju kojeg je glumac i redatelj Mustafa Nadarević napisao svoju verziju slavne balade, zapisane 1774. godine, o tužnoj sudbini žene turskog age. Smještena u bezvremenski okvir, Hasanaginica priča o čaršiji, Hasanaginu dvoru, ljubavi aginice i njezinu ponosu, a u priči se isprepliću dva vremena - sadašnje i vrijeme Hasanage, povezujući ljudske sudbine kroz vrijeme.

Hasanaginica u izvedbi Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu (premijera predstave bila je 21. travnja 2006. godine) jedna je od najizvođenijih dramskih predstava u nekoliko proteklih sezona, izvedbama ne samo u Zagrebu, nego i na brojnim gostovanjima širom Hrvatske.

Osvojene nagrade za predstavu Hasanaginice

  • Nagrada Tito Strozzi Mustafi Nadareviću za režiju i ulogu Hasanage u sezoni 2005./2006.
  • Nagrada publike Milan Begović na 17. Marulićevim danima
  • Nagrada Marul Diani Kosec-Bourek za kostimografiju
  • Nagrada Fabijan Šovagović Almi Prici za najbolju glumicu, Festival glumca u Vinkovcima, 2007.
  • Nagrada Fabijan Šovagović Mustafi Nadareviću za najboljeg glumca, Festival glumca u Vinkovcima, 2007. [5]

Asanaginica, prva bošnjačka opera

Asanaginica je služila i kao predložak za prvu bošnjačku operu, a premijerno je izvedena u Sarajevu 2000. godine. Libreto je napisao Nijaz Alispahić, kompoziciju Asim Horozić, režiju je vodio Sulejman Kupusović, a u naslovnoj ulozi nastupila je primadona sarajevske Opere Amila Bakšić.

Izvori

Predložak:Reference

Vanjske poveznice


Ostali projekti

Wikizvor ima izvorni tekst Asanaginica
  1. http://www.centar-fm.org/index.php/component/content/article/122 Dafne Vidanec, Hasanaginica od Fortisa do Ogrizovića
  2. http://www.centar-fm.org/index.php/component/content/article/122 Dafne Vidanec, Hasanaginica od Fortisa do Ogrizovića
  3. http://www.zrs-kp.si/konferenca/govorica/avtorji/Lovorka_C.htm Lovorka Čoralić, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, HR
  4. http://www.centar-fm.org/index.php/component/content/article/122 Dafne Vidanec, Hasanaginica od Fortisa do Ogrizovića
  5. HNK, drama Hasanaginica s dopusnicom HNK u Zagrebu