Jeanne Moreau: razlika između inačica

	Jeanne Moreau
	Jeanne Moreau; Jeanne Moreau na San Sebastian Film Festivalu 2006.
Rođenje	23. siječnja, 1928., Pariz, Francuska
Zanimanje	glumica, scenaristica i redateljica
Godine rada	1949. -
Suprug	Jean-Louis Richard (1949. - 1951.); Teodoro Rubanis (1966.); William Friedkin (1977. - 1979.)
Važniji filmovi	Dizalo za stratište (1958.); Jules i Jim (1962.); Eva (1962.); Dnevnik jedne sobarice (1964.); Viva María ! (1965.); Nevjesta u crnom (1968.)
Nagrade
Nagrade BAFTA
	Najbolja strana glavna glumica; 1966. Viva Maria!; Počasna nagrada "Academy Fellowship"; 1996.
Nagrade César
	Najbolja glumica; 1991. La Vieille qui marchait dans la mer; Počasni César; 1995.; 2008.
Ostale nagrade
	Nagrada Filmskog festivala u Cannesu za najbolju glumicu; 1960. Moderato cantabile; Počasni Zlatni lav Filmskog festivala u Veneciji; 1992.; Počasni Zlatni medvjed Berlinskog filmskog festivala; 2000.; Počasna Zlatna palma Filmskog festivala u Cannesu; 2003.
	Portal o životopisima
	Portal o filmskoj umjetnosti

Pregledaj povijest

Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 20. ožujka 2009. u 00:12

Jeanne Moreau (Pariz, Francuska, 23. siječnja, 1928.) je francuska filmska i kazališna glumica i redateljica.

Rođena je u Parizu u obitelji francusko-englesko-irskog porijekla. Majka, engleskinja rodom iz Lancashirea, bila je plesačica u Folies Bergereu. U mladosti studira na pariškom konzervatoriju. 1947. debitira u kazalištu na Avignonskom festivalu, te je već u svojim dvadesetima jedna je od vodećih glumica u Comédie-Française. Nakon 1951. glumi epizodne uloge na filmu, i krajem 1950-ih surađuje s renomiranim redateljima, posebno s Louisom Malleom u filmovima Dizalo za stratište (1958.) i Les Amants (1959.), nakon čega ju mediji proglašavaju novom Brigitte Bardot. Zahvaljujući postignutom uspjehu idućih godina surađuje s nizom redatelja francuskog novog vala, kao Françoisom Truffautom u filmu Jules i Jim (1962.), koji se smatra jednom od njenih najznačajnijih uloga.

Ističu se također i uloge u filmovima Noć (1961.) Michelangela Antonionija, Falstaff (1965.) Orsona Wellesa, Dnevnik jedne sobarice (1964.) Luisa Buñuela, Posljednji tajkun (1976.) Elie Kazana, Querelle Rainera Wernera Fassbindera i Do kraja svijeta (1991.) Wima Wendersa. Osim glumom, na filmu se bavi i režijom, produkcijom i pisanjem scenarija. Kao glazbenica objavila je nekoliko albuma, te je jednom nastupila zajedno s Frankom Sinatrom na pozornici Carnegie Halla u New Yorku.

Jeanne Moreau bila je prijateljica istaknutih pisaca i umjetnika Jeana Cocteaua, Jeana Geneta, Henryja Millera, i Marguerite Duras. Bliska je prijateljica Sharon Stone. Orson Welles svojevremeno nazvao ju je najznačajnijom glumicom na svijetu.

Izabrana filmografija

Dizalo za stratište (1958.)
Les amants (1959.)
Moderato cantabile (1960.)
Noć (1961.)
Jules i Jim (1962.)
Dnevnik jedne sobarice (1964.)
Viva Maria! (1965.)
Nevjesta u crnom (1968.)
Posljednji tajkun (1976.)
Querelle (1982.)
Do kraja svijeta (1991.)
I Love You, I Love You Not (1996.)

Vanjske poveznice

Jeanne Moreau u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)

@@ Redak 31: / Redak 31: @@
 '''Jeanne Moreau''' ([[Pariz]], [[Francuska]], [[23. siječnja]], [[1928]].) je francuska filmska i kazališna glumica i redateljica.
-Rođena je u Parizu u obitelji francusko-[[Engleska|englesko]]-[[Irska|irskog]] porijekla. Majka, engleskinja rodom iz Lancashirea, bila je plesačica u Folies Bergereu. U mladosti studira na pariškom konzervatoriju. [[1947]]. debitira u kazalištu na [[Avignon|Avignonskom]] festivalu, te je već u svojim dvadesetima jedna je od vodećih glumica u [[Comédie-Française]]. Nakon [[1951]]. glumi epizodne uloge na filmu, i krajem [[1950-ih]] surađuje s renomiranim redateljima, posebno s [[Louis Malle|Louisom Malleom]] u filmovima ''Dizalo za stratište'' (1958.) i ''Les Amants'' (1959.), nakon čega mediji ju proglašavaju novom [[Brigitte Bardot]]. Zahvaljujući postignutom uspjehu idućih godina surađuje s nizom redatelja [[Francuski novi val|francuskog novog vala]], kao [[François Truffaut|Françoisom Truffautom]] u filmu ''Jules i Jim'' (1962.), koji se smatra jednom od njenih najznačajnijih uloga.
+Rođena je u Parizu u obitelji francusko-[[Engleska|englesko]]-[[Irska|irskog]] porijekla. Majka, engleskinja rodom iz Lancashirea, bila je plesačica u Folies Bergereu. U mladosti studira na pariškom konzervatoriju. [[1947]]. debitira u kazalištu na [[Avignon|Avignonskom]] festivalu, te je već u svojim dvadesetima jedna je od vodećih glumica u [[Comédie-Française]]. Nakon [[1951]]. glumi epizodne uloge na filmu, i krajem [[1950-ih]] surađuje s renomiranim redateljima, posebno s [[Louis Malle|Louisom Malleom]] u filmovima ''Dizalo za stratište'' (1958.) i ''Les Amants'' (1959.), nakon čega ju mediji proglašavaju novom [[Brigitte Bardot]]. Zahvaljujući postignutom uspjehu idućih godina surađuje s nizom redatelja [[Francuski novi val|francuskog novog vala]], kao [[François Truffaut|Françoisom Truffautom]] u filmu ''Jules i Jim'' (1962.), koji se smatra jednom od njenih najznačajnijih uloga.
 [[Datoteka:Jeanne Moreau à la Cinémathèque française le 6 février 2008.jpg|lijevo|250px|thumb|2008. na proslavi 60 godina karijere u ''Cinémathèque française'']]
 Ističu se također i uloge u filmovima ''Noć'' (1961.) [[Michelangelo Antonioni|Michelangela Antonionija]], ''Falstaff'' (1965.) [[Orson Welles|Orsona Wellesa]], ''Dnevnik jedne sobarice'' (1964.) [[Luis Buñuel|Luisa Buñuela]], ''Posljednji tajkun'' (1976.) [[Elia Kazan|Elie Kazana]], ''Querelle'' [[Rainer Werner Fassbinder|Rainera Wernera Fassbindera]] i ''Do kraja svijeta'' (1991.) [[Wim Wenders|Wima Wendersa]]. Osim glumom, na filmu se bavi i režijom, produkcijom i pisanjem scenarija. Kao glazbenica objavila je nekoliko albuma, te je jednom nastupila zajedno s [[Frank Sinatra|Frankom Sinatrom]] na pozornici ''Carnegie Halla'' u [[New York|New Yorku]].