Indoeuropski prajezik: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 24. ožujka 2009. u 12:39

Indoeuropski prajezik hipotetski je zajednički predak indoeuropskih jezika. Postojanje takvog jezika generalno je prihvaćeno od lingvista, iako se vodi debata oko mnogo specifičnih detalja.

Indoeuropeistika je poredbeno-povijesna lingvistička disciplina koja proučava povijesni razvoj indoeuropskih jezika i jezičnih porodica te rekonstrukciju indoeuropskog prajezika. Također proučava kulturu, mitologiju, društva i književnost.

Rekonstrukcija

Nema direktnih dokaza indoeuropskog prajezika jer nikad nije zapisan. Svi glasovi i riječi rekonstruirani su upotrebom komparativne metode. Zvjezdica (asterisk) rabi se kao oznaka rekonstruiranih riječi, kao što su *wódr "voda", *k`won "pas" ili *tréyes "tri (3)". Mnoge riječi u suvremenim indoeuropskim jezicima potječu iz takvih "prariječi" kroz regularne glasovne promjene.

Svi su indoeuropski jezici flektivni jezici (iako su mnogi, kao engleski jezik, izgubili većinu fleksije). Pomoću komparativne metode, vrlo je vjerojatno da je bar posljednji stadij indoeuropskog prajezika bio flektivan jezik, koji se više koristio sufiksima nego prefiksima.

Međutim, pomoću interne rekonstrukcije i morfološke (re)analize rekonstruiranog, nedavno je pokazano da je vrlo vjerojatno da je davnija faza indoeuropskog prajezika mogla biti jezik s fleksijom korijena, kao semitski prajezik.

Kronologija i porodice

Indoeuropski prajezik vjerojatno se govorio od 6000. p. n. e. do 3000. p. n. e., a vjerojatno se dezintegrirao između 3500. i 2500. p. n. e. Baltoslavenski jezik izdvojio se oko 1500. p. n. e., a praslavenski oko 500. p. n. e.

Neki su pretpostavili da je indoeuropski prajezik bio samo dio nostratičkog prajezika, a tu je teoriju postavio danski lingvist Holger Pedersen, a potom razradio Vladislav Iljič Svityč 1971. Nostratički prajezik govorio se prema toj teoriji negdje oko 15 000 p.n.e., a dijelio se na sljedeće skupine:

Kentumski i satemski jezici

Indoeuropski se jezici dijele na kentumske i satemske jezike. Isprva su kentumski smatrani zapadnim, a satemski istočnim, no ta je gruba dijalektalna podjela ukinuta otkrićem toharskog koji je bio najistočniji, a ipak kentumski jezik.

Ova je podjela temeljena na odrazu praindoeuropskog fonema *k`. Naime vrijedi sljedeća formula:

kentumski jezici (lat. centum): *k` = *k ≠ *k^w
satemski jezici (av. satəm): *k` ≠ *k = *k^w.

Znači, u kentumskim se jezicima razlikuju odrazi običnih i labijaliziranih velara, a palatalizirani se velari stapaju s običnim velarima.

Kentumski jezici:

Satemski jezici:

Indoeuropljani

Analizom leksika utvrđene su neki podaci o praindoeuropskim govornicima. Poznavali su poljoprivredu, trgovinu, život u zajednici i srodstvo, kovine, domaće i divlje životinje, planinski kraj i bjelogoricu, odjeću, vjeru itd. Vjerojatno su bili ratnički nastrojeni (zbog pojedinog dijela leksika i njihove ekspanzije)

Postojalo je nekoliko hipoteza o njihovu izvornu položaju. Neki su tvrdili da su bili između Balkana i Irana u Maloj Aziji na što je upućivao leksik vezan uz planinski kraj, a i poznavanje riječi za neke životinje južnije od tog prostora. Drugi su tvrdili da su živjeli u sjeveroistočnom Iranu uz jezero Urmia, a treći da su bili u dunavskom području. Danas je najprihvaćenija teorija arheologinje Marije Gimbutas koja je dokazala da je posebna kultura pokapanja mrtvih nadrgrobnim humcima - kurgani - raširena baš kuda i indoeuropski jezici.

Istraživači

William Jones 1786. upozorio je na sličnost sanskrta s grčkim, latinskim, gotskim, keltskim i staroperzijskim te je pretpostavio zajednički izvor.

Filip Vezdin 1790. napisao je prvu sanskrtsku gramatiku, a 1798. prvu studiju o srodnosti Jonesovih jezika, a dodao je još avestički, germanski i druge te primjere paradigmi i leksika.

Franz Bopp 1816. u svom je djelu O konjugacijskom sustavu sanskrta u usporedbi s istim u grčkom, latinskom, perzijskom i germanskom pretpostavio zajednički prajezik smatrajući sanskrt najbliži tom prajeziku. Bopp postaje utemeljiteljem poredbene lingvistike.

August Schleicher 1861. rekonstruirao je indoeuropski prajezik. Osnivač je teorije rodoslovnog stabla prema kojoj se svi jezici granaju iz jednog izvora, uključivši u svoju teoriju divergencije i darvinistički pristup.

Johannes Schmidt i Hugo Schuchardt upotpunjuju Schleicherovu teoriju rodoslovnog stabla koja je vremenski orijentirana svojom valnom teorijom. Ona prikazuje prostorno širenje promjena i nadopunjuje prethodnu teoriju.

Karl Brugmann 1886. - 1893. objavljuje pet svezaka Grundriss der vergleichenden Grammatik der indogermanischen Sprachen koja govori o fonologiji, morfologiji i sintaksi praindoeuropskog te indogermanskih jezika.

Unutarnje poveznice

Izvori

Beekes, Robert S. P. (1995): Comparative Indo-European Linguistics. Amsterdam: Benjamins.
Kapović, Mate (2008): Uvod u indoeuropsku lingvistiku: pregled jezika i poredbena fonologija. Zagreb: Matica hrvatska.
Mallory, James Patrick (2006): Indoeuropljani : zagonetka njihovog podrijetla. Zagreb: Školska knjiga.
Matasović, Ranko (1997): Kratka poredbeno-povijesna gramatika latinskoga jezika. Zagreb: Matica hrvatska.
Matasović, Ranko (2008): Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Matica hrvatska.
Mihaljević, Milan (2002: Slavenska poredbena gramatika. 1. dio: Uvod i fonologija. Zagreb: Školska knjiga.

Poveznice

Predložak:Link FA

@@ Redak 3: / Redak 3: @@
 '''Indoeuropski prajezik''' hipotetski je zajednički predak [[Indoeuropski jezici|indoeuropskih jezika]]. Postojanje takvog jezika generalno je prihvaćeno od [[lingvist]]a, iako se vodi debata oko mnogo specifičnih detalja.
-'''Indoeuropeistika''' je poredbeno-povijesna [[lingvistika|lingvistička]] disciplina koja proučava povijesni razvoj indoeuropskih jezika i jezičnih porodica te rekonstrukciju indoeuropskog prajezika. Također proučava kulturu, [[mitologija|mitologiju]], društva i [[književnost]].
+'''Indoeuropeistika''' je poredbeno-povijesna [[lingvistika|lingvistička]] disciplina koja proučava povijesni razvoj indoeuropskih jezika i jezičnih porodica te rekonstrukciju indoeuropskog prajezika. Također proučava [[kultura|kulturu]], [[mitologija|mitologiju]], [[društvo|društva]] i [[književnost]].
 == Rekonstrukcija ==
-Nema direktnih dokaza indoeuropskog prajezika, jer nikad nije zapisan. Svi [[glas]]ovi i [[riječ]]i rekonstruirani su upotrebom [[komparativna metoda|komparativne metode]]. Zvjezdica ([[asterisk]]) koristi se kao oznaka rekonstruiranih riječi, kao što su *''wódr'' "[[voda]]", *''k`won'' "[[pas]]" ili ''*tréyes'' "tri (3)".  Mnoge riječi u suvremenim indoeuropskim jezicima potječu iz takvih "prariječi" kroz regularne [[glasovna promjena|glasovne promjene]].
+Nema direktnih dokaza indoeuropskog prajezika jer nikad nije zapisan. Svi [[glas]]ovi i [[riječ]]i rekonstruirani su upotrebom [[komparativna metoda|komparativne metode]]. [[Zvjezdica (pravopis)|Zvjezdica]] ([[asterisk]]) rabi se kao oznaka rekonstruiranih [[riječ]]i, kao što su *''wódr'' "[[voda]]", *''k`won'' "[[pas]]" ili ''*tréyes'' "tri (3)".  Mnoge riječi u suvremenim indoeuropskim jezicima potječu iz takvih "prariječi" kroz regularne [[glasovna promjena|glasovne promjene]].
-Svi su indoeuropski jezici [[flektivni jezici]] (iako su mnogi, kao [[engleski jezik]], izgubili većinu fleksije). Pomoću komparativne metode, vrlo je vjerojatno da je bar posljednji stadij indoeuropskog prajezika bio flektivan jezik, koji je više koristio [[sufiks]]e nego [[prefiks]]e.
+Svi su indoeuropski jezici [[flektivni jezici]] (iako su mnogi, kao [[engleski jezik]], izgubili većinu fleksije). Pomoću komparativne metode, vrlo je vjerojatno da je bar posljednji stadij indoeuropskog prajezika bio flektivan jezik, koji se više koristio [[sufiks]]ima nego [[prefiks]]ima.
 Međutim, pomoću interne rekonstrukcije i [[morfologija (Jezikoslovlje)|morfološke]] (re)analize rekonstruiranog,  nedavno je pokazano da je vrlo vjerojatno da je davnija faza indoeuropskog prajezika mogla biti jezik s fleksijom korijena, kao [[semitski prajezik]].
@@ Redak 15: / Redak 15: @@
 == Kronologija i porodice ==
-Indoeuropski prajezik vjerojatno se govorio od 6000. p.n.e. do 3000. p.n.e., a vjerojatno se dezintegrirao između 3500. i 2500. p.n.e. Baltoslavenski jezik izdvojio se oko 1500. p.n.e., a [[praslavenski]] oko 500. p.n.e.
+Indoeuropski prajezik vjerojatno se govorio od 6000. p. n. e. do 3000. p. n. e., a vjerojatno se dezintegrirao između 3500. i 2500. p. n. e. Baltoslavenski jezik izdvojio se oko 1500. p. n. e., a [[praslavenski]] oko 500. p. n. e.
-Neki su pretpostavili da je indoeuropski prajezik bio samo dio [[nostratički prajezik|nostratičkog prajezika]], a tu je teoriju postavio danski lingvist [[Holger Pedersen]], a potom razradio [[Vladislav Iljič Svityč]] [[1971.]] Nostratički prajezik govorio se negdje oko 15 000 p.n.e., a dijelio se na sljedeće skupine:
+Neki su pretpostavili da je indoeuropski prajezik bio samo dio [[nostratički prajezik|nostratičkog prajezika]], a tu je teoriju postavio [[Danska|danski]] lingvist [[Holger Pedersen]], a potom razradio [[Vladislav Iljič Svityč]] [[1971.]] Nostratički prajezik govorio se prema toj teoriji negdje oko 15 000 p.n.e., a dijelio se na sljedeće skupine:
 # '''[[afrazijski jezici]]'''
@@ Redak 24: / Redak 24: @@
 # '''[[altajski jezici]]'''
 # '''[[uralski jezici]]'''
-# '''[[indoeuropski jezici]]'''
+# '''[[indoeuropski jezici]]'''.
 == Kentumski i satemski jezici ==
-Indoeuropski se jezici dijele na kentumske i satemske jezike. Isprva su kentumski smatrani zapadnim, a satemski istočnim, no ta je gruba dijalektalna podjela ukinuta otkrićem [[toharski jezik|toharskog]] koji je bio najistočniji, a ipak kentumski jezik.
+Indoeuropski se jezici dijele na kentumske i satemske jezike. Isprva su kentumski smatrani [[zapad]]nim, a satemski [[istok|istočnim]], no ta je gruba [[dijalektologija|dijalektalna]] podjela ukinuta otkrićem [[toharski jezik|toharskog]] koji je bio najistočniji, a ipak kentumski jezik.
 Ova je podjela temeljena na odrazu praindoeuropskog fonema '''*k`'''. Naime vrijedi sljedeća formula:
 * kentumski jezici ([[latinski jezik|lat.]] ''centum''): '''*k`''' = '''*k''' ≠ '''*k<sup>w</sup>'''
-* satemski jezici ([[avestički jezik|av.]] ''satəm''): '''*k`''' ≠ '''*k''' = '''*k<sup>w</sup>'''
+* satemski jezici ([[avestički jezik|av.]] ''satəm''): '''*k`''' ≠ '''*k''' = '''*k<sup>w</sup>'''.
 Znači, u kentumskim se jezicima razlikuju odrazi običnih i labijaliziranih velara, a palatalizirani se velari stapaju s običnim velarima.
@@ Redak 53: / Redak 53: @@
 [[Datoteka:IE expansion.png|mini|Pregled praindoeuropske ekspanzije prema kurganskoj teoriji]]
-Analizom [[leksik]]a utvrđene su neki podaci o praindoeuropskim govornicima. Poznavali su poljoprivredu, trgovinu, život u zajednici i srodstvo, kovine, domaće i divlje [[životinje]], planinski kraj i bjelogoricu, odjeću, vjerovanje itd. Vjerojatno su bili ratnički nastrojeni (zbog pojedinog dijela leksika i njihove ekspanzije)
+Analizom [[leksik]]a utvrđene su neki podaci o praindoeuropskim govornicima. Poznavali su [[poljoprivreda|poljoprivredu]], trgovinu, život u zajednici i srodstvo, [[kovine]], domaće i divlje [[životinje]], [[planina|planinski]] kraj i [[bjelogorica|bjelogoricu]], [[odjeća|odjeću]], [[vjera|vjeru]] itd. Vjerojatno su bili [[rat]]nički nastrojeni (zbog pojedinog dijela leksika i njihove ekspanzije)
-Postojalo je nekoliko hipoteza o njihovu izvornu položaju. Neki su tvrdili da su bili između [[Balkan]]a i [[Iran]]a u [[Mala Azija|Maloj Aziji]] na što je upućivao leksik vezan uz planinski kraj, a i poznavanje riječi za neke životinje južnije od tog prostora. Drugi su tvrdili da su živjeli u sjeveroistočnom Iranu uz jezero Urmia, a treći da su bili u [[dunav]]skom području. Danas je najprihvaćenija teorija arheologinje [[Marija Gimbutas|Marije Gimbutas]] koja je dokazala da je posebna kultura pokapanja mrtvih nadrgrobnim humcima - '''[[kurgani]]''' - raširena baš kuda i indoeuropski jezici.
+Postojalo je nekoliko hipoteza o njihovu izvornu položaju. Neki su tvrdili da su bili između [[Balkan]]a i [[Iran]]a u [[Mala Azija|Maloj Aziji]] na što je upućivao leksik vezan uz planinski kraj, a i poznavanje riječi za neke životinje južnije od tog prostora. Drugi su tvrdili da su živjeli u sjeveroistočnom Iranu uz [[jezero]] [[Urmia]], a treći da su bili u [[dunav]]skom području. Danas je najprihvaćenija teorija [[arheologija|arheologinje]] [[Marija Gimbutas|Marije Gimbutas]] koja je dokazala da je posebna kultura pokapanja mrtvih nadrgrobnim humcima - '''[[kurgani]]''' - raširena baš kuda i indoeuropski jezici.
 == Istraživači ==
@@ Redak 65: / Redak 65: @@
 * '''[[Filip Vezdin]]''' [[1790.]] napisao je prvu [[sanskrt]]sku gramatiku, a [[1798.]] prvu studiju o srodnosti Jonesovih jezika, a dodao je još [[avestički]], [[germanski]] i druge te primjere paradigmi i leksika.
-* '''[[Franz Bopp]]''' [[1816.]] u svom je djelu ''O konjugacijskom sustavu sanskrta u usporedbi s istim u grčkom, latinskom, perzijskom i germanskom'' pretpostavio zajednički prajezik smatravši [[sanskrt]] najbliži tom prajeziku. Bopp postaje utemeljiteljem [[poredbena lingvistika|poredbene lingvistike]].
+* '''[[Franz Bopp]]''' [[1816.]] u svom je djelu ''O konjugacijskom sustavu sanskrta u usporedbi s istim u grčkom, latinskom, perzijskom i germanskom'' pretpostavio zajednički prajezik smatrajući [[sanskrt]] najbliži tom prajeziku. Bopp postaje utemeljiteljem [[poredbena lingvistika|poredbene lingvistike]].
 * '''[[August Schleicher]]''' [[1861.]] rekonstruirao je indoeuropski prajezik. Osnivač je teorije rodoslovnog stabla prema kojoj se svi jezici granaju iz jednog izvora, uključivši u svoju teoriju divergencije i [[Charles Darwin|darvinistički]] pristup.
@@ Redak 80: / Redak 80: @@
 == Izvori ==
+* [[Robert S. P. Beekes|Beekes, Robert S. P.]] (1995): ''Comparative Indo-European Linguistics''. Amsterdam: Benjamins.
-* [[Mate Kapović]]: ''[http://bib.irb.hr/datoteka/268786.Uvod_u_ie._lingvistiku2006pdf.pdf Uvod u indoeuropsku lingvistiku. Pregled jezikâ i poredbena fonologija]'' {{pdf}}
+* [[Mate Kapović|Kapović, Mate]] (2008): ''Uvod u indoeuropsku lingvistiku: pregled jezika i poredbena fonologija''. Zagreb: Matica hrvatska.
-* [[Ranko Matasović]]: ''Kratka poredbeno-povijesna gramatika latinskoga jezika'' ([[Matica hrvatska]], Zagreb 1997) ISBN 953-150-105-X
+* [[James Patrick Mallory|Mallory, James Patrick]] (2006): ''Indoeuropljani : zagonetka njihovog podrijetla. Zagreb: Školska knjiga.
-* [[Milan Mihaljević]]: ''Staroslavenska fonologija''
+* [[Ranko Matasović|Matasović, Ranko]] (1997): ''Kratka poredbeno-povijesna gramatika latinskoga jezika''. Zagreb: Matica hrvatska.
+* Matasović, Ranko (2008): ''Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika''. Zagreb: Matica hrvatska.
+* [[Milan Mihaljević|Mihaljević, Milan]] (2002: ''Slavenska poredbena gramatika. 1. dio: Uvod i fonologija''. Zagreb: Školska knjiga.
 == Poveznice ==