Ernst Theodor Amadeus Hoffmann

Ernst Theodor Amadeus Hoffmann
Puno ime	Ernst Theodor Wilhelm Hoffmann
Rođenje	24. siječnja 1776.. Kalinjingrad, Rusija
Smrt	25. lipnja 1822.. Berlin, Njemačka
Književni period	romantizam
Važnija djela :::Vitez Gluck
Portal o životopisima

Ernst Theodor Wilhelm Hoffmann (Kalinjingrad, 24. siječnja 1776. - Berlin, 25. lipnja 1822.) poznatiji pod pseudonimom E. T. A. Hoffmann (Ernst Theodor Amadeus Hoffmann) je najpoznatiji predstavnik njemačke romantičarske novelistike. Pisao je pripovijetke sa elementima strave i fantazije. Bio je svestran umjetnik, koji je bio i skladatelji, glazbeni kritičar, slikar i karikaturist. Hoffmannovo je stvaralaštvo izvršilo znatan utjecaj i na mnoge europske pripovjedače XIX. stoljeća (Scott, Balzac, Gogolj, Poe, Baudelaire, Kafka i dr.)

Mladost

Njegovi preci i sa majčine i sa očeve strane bili su pravnici. Otac mu je bio pravnik, ali također i pjesnik i glazbenik amater. Ernst se rodio kao najmlađi od troje djece. Roditelji su mu se rastali 1778. Otac mu je živio sa najstarijim sinom, a majka je ostala u Kalinjingradu sa rođacima, dvije tetke i sa ujakom.

Do 1792. pohađao je luteransku školu u kojoj se dosta pažnje poklanjalo klasicima. Pokazao je talent i za slikanje i za klavir, ali nije pokazivao veliki entuzijazam. Nije pokazivao ni entuzijazam za nove umjetničke ideje koje su se tada pojavile u Njemačkoj. No, ipak je rado čitao Scillera, Goethea, Swifta, Sternea, Rousseua i Jean Paula, a napisao je i dio romana.

Oko 1787. sprijateljio se sa Theodorom Gottliebom von Hippelom. Tijekom 1792. pohađao je i neka Kantova predavanja.

Provincija

Tijekom 1794. zaljubio se u udatu ženu Doru Hatt, koja je bila deset godina starija od njega. Njena obitelj je 1796. protestirala protiv njega, pa je morao otići u provinciju kod jednoga ujaka u Šleskoj.

Nakon polaganja ispita posjetio je Dresden, gdje je bio oduševljen slikama u galeriji, posebno Rafaelom i Corregiom. Njegov ujak je 1798. dobio promaknuće i posao na dvoru u Berlinu, pa je Hoffman otišao sa njim u grad. Tu je Hofman po prvi put pokušao postati skladatelj, pa je napisao operetu Maske i poslao ju je kraljici Luizi od Prusije. Službeni odgovor da se obrati kraljevskom teatru stigao mu je sa izvjesnim zakašnjenjem. Do vremena kada je stigao odgovor Hoffman je položio treći krug ispita i sa svojim prijateljem Hippelom je putovao u Poznań, a usput su se zaustavili i u Dresdenu da vide galeriju.

Od 1800. do 1803. radio je u pruskim provincijama u području Mazovije. Tu je brzo napravio skandal nakon karnevala 1802. Na balu su podijeljene karikature časnika, koje je on nacrtao., što se ubrzo i saznalo. Poslali su prijavu protiv njega u Berlin, ali u Berlinu nisu htjeli oštro kazniti mladog službenika, pa ga premiještaju u Płock u Novoj Istočnoj Prusiji. Kada se smjestio u zabačenom Płocku, vratio se u Poznań da se oženi sa Mariannom Teklom Rorer. U Płock su se vratili u kolovozu 1802. Płock je bio dosta izoliran, pa je Hoffman iskoristio izolaciju za pisanje i skladanje. Tu se natjecao i za nagradu u jednom časopisu.

Početkom 1804. dobio je službu u Varšavi.

Varšava

Hoffmanova statua u Bembergu.

Hoffman je vrijeme provedeno u Poljskoj smatrao najljepšim dijelom svoga života. U Varšavi je bila ista atmosfera koju je osjećao u Berlinu. Tu je obnovio prijateljstvo sa Zachariasom Wernerom, a sreo se i sa Juliusom Itzigom, koji je bio član berlinske književne grupe Nordstern (njemački sjeverna zvijezda).

Nažalost po njega, Napoleon je 28. studenog 1806. zauzeo Varšavu, pa je Hoffman, kao službenik Prusije, odmah izgubio posao. Vratio se u Poznań i tu je razmišljao o odlasku u Beč ili u Berlin. Bolest je odložila put, a francuske vlasti su zahtijevale da svi bivši službenici prisegnu na odanost ili da napuste zemlju. Pošto mu nisu dali putovnicu do Beča morao je u Berlin.

Berlin i Bamberg

Sljedećih petnaest mjeseci predstavljali su njegov najgori period života. Napoleonova vojska je okupirala i Berlin, pa je živio od vrlo oskudnih prihoda. Stalno je posuđivao novce od prijatelja, no i dalje je bio gladan. Sa suprugom je 1. rujna 1808. došao u Bamberg, gdje je dobio posao upravitelja kazališta. Hoffman nije uspijevao poboljšati standarde izvođenja. Kasnije su se pojavile i intrige protiv njega te je izgubio taj posao. Poslije toga bio je glazbeni kritičar u jednim novinama u Leipzigu.

Hoffman je ostvario uspjeh 1809. kada je objavio priču Vitez Gluck, o jednom luđaku koji je vjerovao da je skladatelj Christoph Willibald Gluck. Tada je počeo koristiti pseudonim E.T.A. Hofman, tvrdeći da je ono "A" u čast Amadeusa Mozarta.

Zapošljava se 1810. u kazalištu u Bambergu kao dekorater i scenarist, a davao je i privatne satove glazbe.

Dresden i Leipzig

Prusija je 16. ožujka 1813. objavila rat Francuskoj, tako da je putem imao poteškoća. Opera u kojoj se zaposlio premjestila se u Leipzig. Nije mogao naći transport do Leipziga jer je bio rat. Stigao je konačno 23. svibnja. Pošto je primirje proglašeno 4. lipnja, opera se vratila u Dresden. Međutim nakon završetka primirja 22. kolovoza morali su se seliti iz predgrađa u sam grad jer trajala je bitka kod Dresdena. Grad se predao 11. studenog, a opera je 9. prosinca putovala u Leipzig. U veljači 1814. posvađao se sa direktorom opere koji mu onda dao otkaz.

Berlin

U rujnu 1814. vratio se u Berlin i ponovo je dobio dobar položaj.

Hoffman je alkoholom uništavao zdravlje, a imao je i sifilis. Takvo stanje ga je 1822. dovelo do paralize. Svoje posljednje radove diktirao je tajnici ili ženi. Umro je 25. lipnja 1822. u 46. godini života.