Juraj Baraković: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
dodaci
Redak 1: Redak 1:
{{radovi24}}

[[Datoteka:Juraj Barakovic (Zadar).JPG|mini|Kip Jurja Barakovića u [[Zadar|Zadru]]]]
[[Datoteka:Juraj Barakovic (Zadar).JPG|mini|Kip Jurja Barakovića u [[Zadar|Zadru]]]]
'''Juraj Baraković''' ([[Plemići, Rtina]] kraj [[Zadar|Zadra]], [[1548]]. - [[Poličnik]], [[1. kolovoza]] [[1628]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[renesansa|renesansni]] pjesnik iz [[Zadar|Zadra]].


'''Juraj Baraković''' ([[Plemići, Rtina]] kraj [[Zadar|Zadra]], [[1548]]. - [[Poličnik]], [[1. kolovoza]] [[1628]].) [[Hrvatska|hrvatski]] je [[renesansa|renesansni]] pjesnik iz [[Zadar|Zadra]].
Napisao je više djela (''"[[Jarula]]"'', Mletci [[1618]]-prepričano [[Biblija|Sveto pismo]] starog i novog zavjeta; ''"[[Draga, rapska pastirica]]"''), ali ostao je u [[književnost]]i zapamćen po jednom djelu: kao pjesnik velikog spjeva u 13 pjevanja ''"[[Vila slovinka]]"'' ([[1613]]).


== Biografija ==
Metričke i kompozicijske novosti opravdavaju i tematska otkrića, koja su ispunila Barakovićevu pjesmu, napisanu ponajprije u slavu [[Zadar|Zadra]], s jakim osloncem na prvog Zadranina u [[hrvatska književnost|hrvatskoj književnosti]], [[Petar Zoranić|Petra Zoranića]].


Barakovićev život oskudno je istražen. Većinu je podataka o sebi iznio sam autor u svojim djelima, a poslije su ih nadopunili njegovi biografi s nekoliko oskudnih podataka. Prema [[autobiografija|autobiografskim]] podacima pjesnik je rođen [[1548.]] godine u okolici [[grad]]a [[Zadar|Zadra]], u [[selo|selu]] [[Plemići]], na posjedu svojih roditelja. Iako često spominje svoje plemićko podrijetlo, kritičari njegova života i rada sumnjaju u istinitost tih tvrdnji zbog tendencije naših renesansnih pisaca da traže korijene svojih početaka u dalekoj prošlosti, čak i u [[antika|antici]].
''"Vilu slovinku"'', spjev u slavu Zadra, odlikuju dvije osobine: u svojoj raznolikosti, ona donosi u osmom pjevanju i jedanaest osmeračkih [[sonet]]a, a to su, uz onih nekoliko anonimnih u [[Ranjinin zbornik|Ranjininu zborniku]], jedini soneti u hrvatskom pjesništvu prije [[hrvatski narodni preporod|preporoda]]. U istom pjevanju čitamo i savršeno izbrušenu i stiliziranu [[bugarštica|bugaršticu]] o majci Margariti, koja već stoljećima izaziva divljenje i znanstvenokritičke i šire čitateljske javnosti, a da još nije utvrđeno s punom sigurnošću, je li riječ o narodnoj pjesmi koju Baraković preuzima u svoje djelo po primjeru [[Petar Hektorović|Petra Hektorovića]] ili je to njegova pjesma, stihom i stilskim figurama prilagođena duhu narodnog pjevanjaili pak narodna pjesma koju je Baraković, vješt stihotvorac, pjesnički razvio do punog simboličkog smisla i neponovljivog artističkog sjaja.

Elementarnu i humanističku školu završio je u Zadru, a visoke škole u [[Italija|Italiji]]. Baraković se školovao za svećenika, dobro je poznavao klasične pisce i talijansku [[književnost renesanse|renesansnu književnost]], kao i hrvatske renesansne književnike.

U arhivima se prvi put spominje kao klerik [[1564.]] godine, a zatim kao svećenik [[1586.]] godine. Desetak je godina službovao kao župnik u [[Novigrad]]u, a kao kanonik je [[1602.]] godine, iz dosad neutvrđenih razloga, protjeran u [[Šibenik]] i lišen crkvenih činova. Podaci koji su nam poznati prije njegova izgona u Šibenik govore nam kako je pjesnik [[1582.]] godine tiskao svoju prvu pjesmu uz [[Šime Budinić|Budinićeve]] prijevode [[psalam]]a, da je [[1606.]] nakanio tiskati ''[[Jarula|Jarulu]]'', a [[1613.]] je An'jelu Justinijanoviću povjerio ''[[Vila Slovinka|Vilu Slovinku]]'' za tiskanje.

Umro je u [[Rim]]u [[1628.]] godine, za vrijeme svog trećeg hodočašća. Pokopan je u crkvi [[sveti Jeronim|sv. Jeronima]], gdje mu je prijatelj Ivan Tomko Mrnavić postavio nadgrobnu ploču s [[epitaf]]om iz kojeg saznajemo o starini Barakovićeva podrijetla i o njegovu sudjelovanju u borbi protiv [[Osmansko Carstvo|Turaka]].


== Djela ==
== Djela ==

Poznata su mu djela ''[[Vila Slovinka]]'', ''[[Jarula]]'' i ''[[Draga, rapska pastirica]]'', a pripisuju mu se još neka djela. U zadarskom kalendaru ''Il Rammentatore dalmatino'' (za [[1868.]]) navodi se da je Baraković pisao životopis [[Ciceron]]a na [[talijanski jezik|talijanskom]] i životopis [[sveti Jeronim|sv. Jeronima]] na [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]], [[gramatika|gramatiku]] „ilirskog“ jezika, navodno tiskanu [[1614.]] godine, i [[povijest]] „naroda dalmatinskog i hrvatskog“ koju je tiskao pjesnikov nećak Marko Baraković. Pridaje mu se i [[pohvalnica]] ''Čestitom Zadru gradu'' (uz Budinićev prijevod ''Psalama Davidovih'', [[Rim]] [[1582.]]). Odnedavna mu se pripisuje i dio rukopisne zbirke propovijedi na hrvatskom (kupljene [[1966.]] u [[London]]u i pohranjene u [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu|Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu]]). Barakovićevim se smatra dio rukopisa na kraju: himna Zadru, koja se u osnovi podudara s himnom Zadru u V. „petju“ ''Vile Slovinke''.

Napisao je više djela (''"[[Jarula]]"'', [[Mleci]] [[1618.]] - prepričano [[Biblija|Sveto pismo]] [[Stari zavjet|Starog]] i [[Novi zavjet|Novog zavjeta]]; ''[[Draga, rapska pastirica]]''), ali ostao je u [[književnost]]i zapamćen po jednom djelu: kao pjesnik velikog spjeva u 13 pjevanja ''[[Vila Slovinka]]'' ([[1613]]).

== Bibliografija ==


* [[Vila Slovinka]]
* [[Vila Slovinka]]
* [[Jarula]]
* [[Jarula]]
* [[Draga, rapska pastirica]]
* [[Draga, rapska pastirica]]




{{GLAVNIRASPORED:Baraković, Juraj}}
{{GLAVNIRASPORED:Baraković, Juraj}}

Inačica od 11. travnja 2009. u 18:31

Kip Jurja Barakovića u Zadru

Juraj Baraković (Plemići, Rtina kraj Zadra, 1548. - Poličnik, 1. kolovoza 1628.) hrvatski je renesansni pjesnik iz Zadra.

Biografija

Barakovićev život oskudno je istražen. Većinu je podataka o sebi iznio sam autor u svojim djelima, a poslije su ih nadopunili njegovi biografi s nekoliko oskudnih podataka. Prema autobiografskim podacima pjesnik je rođen 1548. godine u okolici grada Zadra, u selu Plemići, na posjedu svojih roditelja. Iako često spominje svoje plemićko podrijetlo, kritičari njegova života i rada sumnjaju u istinitost tih tvrdnji zbog tendencije naših renesansnih pisaca da traže korijene svojih početaka u dalekoj prošlosti, čak i u antici.

Elementarnu i humanističku školu završio je u Zadru, a visoke škole u Italiji. Baraković se školovao za svećenika, dobro je poznavao klasične pisce i talijansku renesansnu književnost, kao i hrvatske renesansne književnike.

U arhivima se prvi put spominje kao klerik 1564. godine, a zatim kao svećenik 1586. godine. Desetak je godina službovao kao župnik u Novigradu, a kao kanonik je 1602. godine, iz dosad neutvrđenih razloga, protjeran u Šibenik i lišen crkvenih činova. Podaci koji su nam poznati prije njegova izgona u Šibenik govore nam kako je pjesnik 1582. godine tiskao svoju prvu pjesmu uz Budinićeve prijevode psalama, da je 1606. nakanio tiskati Jarulu, a 1613. je An'jelu Justinijanoviću povjerio Vilu Slovinku za tiskanje.

Umro je u Rimu 1628. godine, za vrijeme svog trećeg hodočašća. Pokopan je u crkvi sv. Jeronima, gdje mu je prijatelj Ivan Tomko Mrnavić postavio nadgrobnu ploču s epitafom iz kojeg saznajemo o starini Barakovićeva podrijetla i o njegovu sudjelovanju u borbi protiv Turaka.

Djela

Poznata su mu djela Vila Slovinka, Jarula i Draga, rapska pastirica, a pripisuju mu se još neka djela. U zadarskom kalendaru Il Rammentatore dalmatino (za 1868.) navodi se da je Baraković pisao životopis Cicerona na talijanskom i životopis sv. Jeronima na hrvatskom jeziku, gramatiku „ilirskog“ jezika, navodno tiskanu 1614. godine, i povijest „naroda dalmatinskog i hrvatskog“ koju je tiskao pjesnikov nećak Marko Baraković. Pridaje mu se i pohvalnica Čestitom Zadru gradu (uz Budinićev prijevod Psalama Davidovih, Rim 1582.). Odnedavna mu se pripisuje i dio rukopisne zbirke propovijedi na hrvatskom (kupljene 1966. u Londonu i pohranjene u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu). Barakovićevim se smatra dio rukopisa na kraju: himna Zadru, koja se u osnovi podudara s himnom Zadru u V. „petju“ Vile Slovinke.

Napisao je više djela ("Jarula", Mleci 1618. - prepričano Sveto pismo Starog i Novog zavjeta; Draga, rapska pastirica), ali ostao je u književnosti zapamćen po jednom djelu: kao pjesnik velikog spjeva u 13 pjevanja Vila Slovinka (1613).

Bibliografija