Ministarsko vijeće Crne Gore: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 26: Redak 26:
==Premijeri 1916. - 1921.g.==
==Premijeri 1916. - 1921.g.==


* [[1916.]]-[[1917.]] premijer je [[Andrija Radović]] (rezignirao i stavio se u službu interesima ''Kraljevine Srbije'');
* [[1916.]]-[[1917.]] premijer [[Andrija Radović]] (rezignirao i stavio se u službu interesima ''Kraljevine Srbije'');


* [[1917.]] premijer je ''Milo Matanović''
* [[1917.]] premijer ''Milo Matanović''


* [[1917.]]-[[1918.]] premijer je ''Evgenije Popović'';
* [[1917.]]-[[1918.]] premijer ''Evgenije Popović'';


* [[1919.]]-[[1921.]] premijer je [[Jovan Plamenac]] (sjedište je ''Mnistarskog vijeća'' iz Francuske je premješteno u Italiju, [[Rim]]).
* [[1919.]]-[[1921.]] premijer je [[Jovan Plamenac]] (sjedište je ''Mnistarskog vijeća'' iz Francuske je premješteno u Italiju, [[Rim]]).

*[[1921.]] premijer [[general]] [[Milutin Vučinić]];


Premijer Plamenac, jedan od inspiratora [[Božićna pobuna|Božićne pobune]], poveo je snažnu diplomatsku akciju (tijekom [[Versajska konferencija|Versajske konferencije]]) u pokušaju da poništi nasilni razur crnogorske državne neovisnosti. Diljem [[Europa|Europe]], zatim u [[SAD]] i [[Argentina|Argentin]]i , osnovani su komiteti od stranih uglednika koji su vodili vrlo živu promidžbu za crnogorsku stvar. Paralelno s tim nastojanjima, organizirao je Plamenac logistiku za [[Crnogorska vojska 1919.-1921.|Crnogorsku vojsku]] u vojarnama na talijanskom teritoriju (''Kave, Gaeta, Formia'') odakle su postrojbe u tajnosti upućivane radi oružanih borbi protivu Vojske [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] u Crnoj Gori.
Premijer Plamenac, jedan od inspiratora [[Božićna pobuna|Božićne pobune]], poveo je snažnu diplomatsku akciju (tijekom [[Versajska konferencija|Versajske konferencije]]) u pokušaju da poništi nasilni razur crnogorske državne neovisnosti. Diljem [[Europa|Europe]], zatim u [[SAD]] i [[Argentina|Argentin]]i , osnovani su komiteti od stranih uglednika koji su vodili vrlo živu promidžbu za crnogorsku stvar. Paralelno s tim nastojanjima, organizirao je Plamenac logistiku za [[Crnogorska vojska 1919.-1921.|Crnogorsku vojsku]] u vojarnama na talijanskom teritoriju (''Kave, Gaeta, Formia'') odakle su postrojbe u tajnosti upućivane radi oružanih borbi protivu Vojske [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] u Crnoj Gori.
Redak 38: Redak 40:
U ožujku [[1921.]] umro je ''Nikola I.'' a na vladarskome prijestolu u egzilu nasljeđuje ga kraljica [[Milena Petrović]] , njegova supruga. ''Plamenac'' je dao ostavku [[20. lipnja]] [[1921.]] a ''kraljica Milena'' je ukazom [[28. lipnja]] iste godine za premijera postavila generala [[Milutin Vučinić|Milutina Vučinića]].
U ožujku [[1921.]] umro je ''Nikola I.'' a na vladarskome prijestolu u egzilu nasljeđuje ga kraljica [[Milena Petrović]] , njegova supruga. ''Plamenac'' je dao ostavku [[20. lipnja]] [[1921.]] a ''kraljica Milena'' je ukazom [[28. lipnja]] iste godine za premijera postavila generala [[Milutin Vučinić|Milutina Vučinića]].


Tijekom mandata ''generala Vučinića'', koncem [[1921.]] godine, povučena su i posljednja diplomatska veleposlanstva s crnogorskoga Dvora i/ili su pristigle note iz onih preostalih zemalja koje dotad još uvijek nisu priznavale [[Kraljevina SHS|Kraljevinu SHS]] da su to u međuvremeno učinile. Tako je ''Ministarsko vijće Kraljevine Crne Gore'' izgubio svaki međonarodno-pravni legitimitet.
Tijekom mandata ''generala Vučinića'', koncem [[1921.]] godine, povučena su i posljednja veleposlanstva s crnogorskoga ''Dvora'' i/ili su pristigle note iz onih preostalih zemalja koje dotad još uvijek nisu priznavale [[Kraljevina SHS|Kraljevinu SHS]] da su to u međuvremeno učinile. Tako je ''Ministarsko vijće Kraljevine Crne Gore'' izgubio svaki međonarodno-pravni legitimitet.


''General Vučinić'' je umro u kolovozu [[1922.]] a ''Plamenac'' se [[16. rujna]] iste godine proglasio premijerom odbivši da prizna ''kraljicu Milenu'' za legitimnoga namjesnika - vladara. No, ''kraljica Milena'' [[23. rujna]] [[1922.]] za premijera postavila generala [[Anto Gvozdenović|Anta Gvozdenovića]]. Tako su u egzilu nastale dvije crnogorske vlade, ali njih nitko u svijetu nikada nije priznavao.
''General Vučinić'' je umro u kolovozu [[1922.]] a ''Plamenac'' se [[16. rujna]] iste godine proglasio premijerom odbivši da prizna ''kraljicu Milenu'' za legitimnoga namjesnika - vladara. No, ''kraljica Milena'' [[23. rujna]] [[1922.]] za premijera postavila generala [[Anto Gvozdenović|Anta Gvozdenovića]]. Tako su u egzilu nastale dvije crnogorske vlade, ali njih nitko u svijetu nikada nije priznavao.

Inačica od 20. travnja 2009. u 17:32

Ministarsko vijeće Crne Gore (izvorno: Ministarski savjet Crne Gore) imalo je ulogu vlade Kraljevine Crne Gore.

Ministarsko vijeće je ustrojeno 1879. u prijestolnom Cetinja a prestao je stvrno biti djelatno koncem 1921. u Rimu kamo se (nakon što je Kraljevina Srbija anektirala Kraljevinu Crnu Goru) nalazio u egzilu.

Ministarstva

Ministarsko vijeće poglavito se sastojao od šest resora: Ministarstvo obrane (izvorno: Ministarstvo vojno), Ministarstvo inozemnih poslova, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo prosvjete i crkvenih poslova, Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo financija i graditeljstva.

Premijeri 1879. - 1916.g.

  • 1905. premijer dr. Lazar Mijušković;

Egzil

Početkom 1916. kralj Nikola I. Petrović nakon crnogorskoga vojne kapitulacije u Prvom svjetskom ratu , napušta domovinu zemlju i odlazi u egzil, za Francusku. S Nikolom I. je otputovao dio Mijuškovićevog Ministarskog vijeća (u domovini ostala trojica ministara).

Premijeri 1916. - 1921.g.

  • 1917. premijer Milo Matanović

Premijer Plamenac, jedan od inspiratora Božićne pobune, poveo je snažnu diplomatsku akciju (tijekom Versajske konferencije) u pokušaju da poništi nasilni razur crnogorske državne neovisnosti. Diljem Europe, zatim u SAD i Argentini , osnovani su komiteti od stranih uglednika koji su vodili vrlo živu promidžbu za crnogorsku stvar. Paralelno s tim nastojanjima, organizirao je Plamenac logistiku za Crnogorsku vojsku u vojarnama na talijanskom teritoriju (Kave, Gaeta, Formia) odakle su postrojbe u tajnosti upućivane radi oružanih borbi protivu Vojske Kraljevine SHS u Crnoj Gori.

U ožujku 1921. umro je Nikola I. a na vladarskome prijestolu u egzilu nasljeđuje ga kraljica Milena Petrović , njegova supruga. Plamenac je dao ostavku 20. lipnja 1921. a kraljica Milena je ukazom 28. lipnja iste godine za premijera postavila generala Milutina Vučinića.

Tijekom mandata generala Vučinića, koncem 1921. godine, povučena su i posljednja veleposlanstva s crnogorskoga Dvora i/ili su pristigle note iz onih preostalih zemalja koje dotad još uvijek nisu priznavale Kraljevinu SHS da su to u međuvremeno učinile. Tako je Ministarsko vijće Kraljevine Crne Gore izgubio svaki međonarodno-pravni legitimitet.

General Vučinić je umro u kolovozu 1922. a Plamenac se 16. rujna iste godine proglasio premijerom odbivši da prizna kraljicu Milenu za legitimnoga namjesnika - vladara. No, kraljica Milena 23. rujna 1922. za premijera postavila generala Anta Gvozdenovića. Tako su u egzilu nastale dvije crnogorske vlade, ali njih nitko u svijetu nikada nije priznavao.

Vanjske veze