Cebuano (jezik): razlika između inačica
m Cebuano jezik premješteno na Cebuano (jezik) |
|||
Redak 35: | Redak 35: | ||
[[Datoteka:Distribution-ceb.png|Left|mini|]] |
[[Datoteka:Distribution-ceb.png|Left|mini|]] |
||
{{Mrva}} |
{{Mrva-jezik}} |
||
[[Kategorija:Filipini]] |
[[Kategorija:Filipini]] |
||
[[Kategorija:Jezici]]{{kat?}}<!-- --> |
|||
[[bcl:Tataramon na Cebuano]] |
[[bcl:Tataramon na Cebuano]] |
Inačica od 22. travnja 2009. u 11:34
{{{1}}}. {{{2}}}
Cebuano jezik (Binisayang Sinugboanon) je drugi po značaju jezik na Filipinima, poslije jezika tagalog. Pripada grupi austronezijskih jezika.
Ime jezika potiče od imena pokrajine Cebu i španjolskog sufiksa -ano.
Jezik cebuano ima 16 suglasnika: p, t, k, ʔ (bezvučni glotalni ploziv), b, d, g, m, n, ng, s, h, w, l, r i y. Tu su i tri samoglasnika: i, a, i u/o. Slovo e su donjeli Španjolci i ono se koristi samo za strane riječi. Mjesto accenta utiče na značenje riječi. Redoslijed riječi je glagol-subjekt-objekt. Jezik cebuano razlikuje inkluzivno i ekskluzivno „mi“. Za suglasnike d i r, kao i za samoglasnike u i o, primjenjuje se princip alofonije (smatraju se istim glasom pri izgovoru).
Jezici koji su dali dio jezičkog fonda jeziku cebuano su: španjolski i engleski.
Primjeri
- Maayong adlaw! - Dobar dan
- Kumusta ka? - Kako si?
- Maayo - Dobro
- Salamat - hvala
- Oo - da
- Dili - ne
- Kumusta - zdravo