Križari: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 23. travnja 2009. u 23:23

Križari su bili kršćanski vojnici koji su sudjelovali u križarskim ratovima, ali i u drugim vojnim pohodima radi širenja kršćanstva protiv pogana (npr. Njemački viteški red u baltičkim zemljama), ili protiv krivovjeraca (albingezi, patareni, husiti i dr.)

Povijest

Podrobniji članak o temi: Križarski ratovi

U studenom 1095. godine Papa je na koncilu u Clermontu zagovarao prvi križarski rat protiv Turaka koji su zauzeli Malu Aziju. Oduševljenje tim pozivom na kršanski rat, među plemićima i vitezovima, bilo je ogromno. Oni su dragovoljno žrtvovali sebe i svoje obitelji da bi išli u rat, koji je bio poput popularne duhovne aktivnosti.

Prvi križarski rat doveo je do osnivanja Latinskog Jeruzalemskog Kraljevstva. Drugi križarski rat poveden je protiv muslimanskih vladara Alepa koji su zauzeli Edesu, a treći križarski rat poveden je kao odgovor na Saladinova osvajanja i završio je gubitkom Jeruzalema. Križarski ratovi u Španjolskoj (rekonkvista) je imala lokalni karakter i nije dobivala pomoć izvana. Ugled križarskog pokreta znatno je narušen 1204. godine, kada su latinski kršćani, u svom pohodu na Palestinu, počinili pokolj zarobljenika iz Carigrada. Križarske države na istoku opstale su do kraja 13. stoljeća, a posljednje uporište, Akra, izgubljeno je 1291. godine.

Odlike

Križari su javno prisezali da će se pridružiti vojnom pohodu koji je bio odgovor na Papin poziv u Kristovo ime. Prisega je bila pravno obvezujuća i križari su bili pod zakonodavnom vlašću crkvenog suda. Zauzvrat su dobivali posebne povlastice, koje su uključivale zaštitu interesa njihovih obitelji i imovine za vrijeme njihove odsutnosti te znatne duhovne povlastice u obliku indulgencija, kako bi se skratilo vrijeme koje će provesti u čistilištu okajavajući svoje grijehe počinjene na Zemlji.

S križarskim su pokretom usko vezani i vojni crkveni redovi: templari i hospitalci, čiji su se pripadnici zauvijek zavjetovali na vođenje svetog rata. Sjedište i jednih i drugih bilo je u Jeruzalemu, ali su uskoro stekli i velike posjede na zapadu. Vladari križarskih država, često gladni moći, povjeravali su vojnim redovima uporišta i velike komade zemlje pa su ti redovi do 13. stoljeća činili okosnicu vojne snage tih država.

Izvori

Opća i nacionalna enciklopedija, Večernji list d.d., Zagreb, 2006. ISBN 953-7224-11-2
Povijest svijeta, The Times, Hena com, Zagreb, 2002. ISBN 953-6510-62-6

Poveznice

Vanjske poveznice

@@ Redak 7: / Redak 7: @@
 {{glavni|Križarski ratovi}}
-U studenom [[1095.]] godine [[Papa]] je na [[koncil]]u u [[Clermont]]u zagovarao prvi križarski rat protiv [[Turci|Turaka]] koji su zauzeli [[Mala Azija|Malu Aziju]]. Oduševljenje tim pozivom na kršanski rat, među plemićima i [[vitez]]ovima, bilo je ogromno. Oni su dragovoljno žrtvovali sebe i svoje obitelji da bi išli u rat, koji je bio poput popularne duhovne aktivnosti.
+U studenom [[1095.]] godine [[Papa]] je na [[koncil]]u u [[Clermont]]u zagovarao prvi križarski rat protiv [[Turci|Turaka]] koji su zauzeli [[Mala Azija|Malu Aziju]]. Oduševljenje tim pozivom na kršanski rat, među plemićima i [[vitez (titula)|vitez]]ovima, bilo je ogromno. Oni su dragovoljno žrtvovali sebe i svoje obitelji da bi išli u rat, koji je bio poput popularne duhovne aktivnosti.
 [[Prvi križarski rat]] doveo je do osnivanja [[Jeruzalemsko Kraljevstvo|Latinskog Jeruzalemskog Kraljevstva]]. [[Drugi križarski rat]] poveden je protiv muslimanskih vladara [[Alep]]a koji su zauzeli [[Edesa|Edesu]], a [[treći križarski rat]] poveden je kao odgovor na [[Saladin]]ova osvajanja i završio je gubitkom [[Jeruzalem]]a. Križarski ratovi u [[Španjolska|Španjolskoj]] ([[rekonkvista]]) je imala lokalni karakter i nije dobivala pomoć izvana.