Dubravko Dujšin: razlika između inačica
m Hrvatski kazališni glumci |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 3: | Redak 3: | ||
Svoje glumačke vrhunce postiže ulogama [[William Shakespeare|Shakespeareovih]] Marca Antonia, Macbetha i Kralja Leara, te tumačenjem [[Milan Begović|Begovićevih]], [[Henrik Ibsen|Ibsenovih]] i [[Marin Držić|Držićevih]] likova. Uspješan je bio i u pučkoj, te salonskoj komediji, što pridonosi njegovoj popularnosti. |
Svoje glumačke vrhunce postiže ulogama [[William Shakespeare|Shakespeareovih]] Marca Antonia, Macbetha i Kralja Leara, te tumačenjem [[Milan Begović|Begovićevih]], [[Henrik Ibsen|Ibsenovih]] i [[Marin Držić|Držićevih]] likova. Uspješan je bio i u pučkoj, te salonskoj komediji, što pridonosi njegovoj popularnosti. |
||
Zvonki baršunasti glas, prelijepa pojava, izvanredna dikcija i nadasve kultiviran govor, to su značajke i odlike umjetnika koji je naprečac osvajao publiku. U recitaciji je znao snažnim interpretacijama potpuno zaokupiti gledalište, sa smislom za psihološke složenosti karaktera koje je tumačio, Dujšin je zacrtao kazališni stil ''"zagrebačke glumačke škole"''. Okušao se desetak puta i kao redatelj. Predavao je glumu, neko vrijeme bio ravnatelj [[HNK |
Zvonki baršunasti glas, prelijepa pojava, izvanredna dikcija i nadasve kultiviran govor, to su značajke i odlike umjetnika koji je naprečac osvajao publiku. U recitaciji je znao snažnim interpretacijama potpuno zaokupiti gledalište, sa smislom za psihološke složenosti karaktera koje je tumačio, Dujšin je zacrtao kazališni stil ''"zagrebačke glumačke škole"''. Okušao se desetak puta i kao redatelj. Predavao je glumu, neko vrijeme bio ravnatelj Drame [[HNK u Zagrebu|Hrvatskog narodnog kazališta]], a igrao je i na [[film]]u. |
||
{{GLAVNIRASPORED:Dujšin, Dubravko}} |
|||
[[Kategorija:Hrvatski kazališni glumci]] |
Inačica od 26. travnja 2009. u 14:50
Dubravko Dujšin (Zadar, 12. rujna 1894. - Zagreb, 30. siječnja 1947.), hrvatski glumac
Svoje glumačke vrhunce postiže ulogama Shakespeareovih Marca Antonia, Macbetha i Kralja Leara, te tumačenjem Begovićevih, Ibsenovih i Držićevih likova. Uspješan je bio i u pučkoj, te salonskoj komediji, što pridonosi njegovoj popularnosti.
Zvonki baršunasti glas, prelijepa pojava, izvanredna dikcija i nadasve kultiviran govor, to su značajke i odlike umjetnika koji je naprečac osvajao publiku. U recitaciji je znao snažnim interpretacijama potpuno zaokupiti gledalište, sa smislom za psihološke složenosti karaktera koje je tumačio, Dujšin je zacrtao kazališni stil "zagrebačke glumačke škole". Okušao se desetak puta i kao redatelj. Predavao je glumu, neko vrijeme bio ravnatelj Drame Hrvatskog narodnog kazališta, a igrao je i na filmu.