Hannah Arendt: razlika između inačica
m Bot: standardizacija |
m razdvojbe |
||
Redak 6: | Redak 6: | ||
1929. seli u [[Berlin]], gdje se udaje za publicista Günthera Sterna, koji kasnije stječe slavu kao filozof pod pseudonimom [[Günther Anders]]. Razvodi se 1937. [[Gestapo]] je uhićuje 1933., a Arendt bježi u Francusku. Do 1940. godine djeluje kao socijalna radnica u raznim židovskim organizacijama. Članica je World Zionist Organization (do 1943.). Započinje prijateljstvo s [[Walter Benjamin|Walterom Benjaminom]]. 1940. se udaje za Heinricha Blüchera, s kojim 1941. emigrira u [[SAD]], gdje se uključuje u rad izbjegličkih organizacija i glasila. |
1929. seli u [[Berlin]], gdje se udaje za publicista Günthera Sterna, koji kasnije stječe slavu kao filozof pod pseudonimom [[Günther Anders]]. Razvodi se 1937. [[Gestapo]] je uhićuje 1933., a Arendt bježi u Francusku. Do 1940. godine djeluje kao socijalna radnica u raznim židovskim organizacijama. Članica je World Zionist Organization (do 1943.). Započinje prijateljstvo s [[Walter Benjamin|Walterom Benjaminom]]. 1940. se udaje za Heinricha Blüchera, s kojim 1941. emigrira u [[SAD]], gdje se uključuje u rad izbjegličkih organizacija i glasila. |
||
Od 1953. godine drži predavanja na [[Princeton]]u, [[Harvard]]u, na New School, Brooklyn College u New Yorku i na University of California, [[Berkeley]]. Od 1961. izvještava sa suđenja [[Adolf Eichmann|Adolfu Eichmannu]] u [[Jeruzalem]]u. Od 1963. je profesor na University of Chicago, profesor na New School for Social Research u New Yorku, "Gifford Lectures" na University of Aberdeen. Umire 4. prosinca 1975. u svom stanu u New Yorku. |
Od 1953. godine drži predavanja na [[Princeton]]u, [[Sveučilište Harvard|Harvard]]u, na New School, Brooklyn College u New Yorku i na University of California, [[Berkeley]]. Od 1961. izvještava sa suđenja [[Adolf Eichmann|Adolfu Eichmannu]] u [[Jeruzalem]]u. Od 1963. je profesor na University of Chicago, profesor na New School for Social Research u New Yorku, "Gifford Lectures" na University of Aberdeen. Umire 4. prosinca 1975. u svom stanu u New Yorku. |
||
"Bez sumnje je sposobnost djelovanja najopasnija od svih ljudskih sposobnosti i mogućnosti." |
"Bez sumnje je sposobnost djelovanja najopasnija od svih ljudskih sposobnosti i mogućnosti." |
Inačica od 29. travnja 2009. u 16:03
Hannah Arendt (Linden, Hannover, 14. listopada 1906. - New York, 4. prosinca 1975.), njemačka filozofkinja.
Odrasta u socijaldemokratskoj asimiliranoj židovskoj obitelji u Königsbergu. Od 1924. do 1929. studira filozofiju, teologiju i grčki jezik kod Martina Heideggera i Rudolfa Butmanna u Marburgu, kod Edmunda Husserla u Freiburgu i kod Karla Jaspersa u Heidelbergu. Promovirana je 1928. kod Jaspersa na temu Pojam ljubavi kod Augustina.
1929. seli u Berlin, gdje se udaje za publicista Günthera Sterna, koji kasnije stječe slavu kao filozof pod pseudonimom Günther Anders. Razvodi se 1937. Gestapo je uhićuje 1933., a Arendt bježi u Francusku. Do 1940. godine djeluje kao socijalna radnica u raznim židovskim organizacijama. Članica je World Zionist Organization (do 1943.). Započinje prijateljstvo s Walterom Benjaminom. 1940. se udaje za Heinricha Blüchera, s kojim 1941. emigrira u SAD, gdje se uključuje u rad izbjegličkih organizacija i glasila.
Od 1953. godine drži predavanja na Princetonu, Harvardu, na New School, Brooklyn College u New Yorku i na University of California, Berkeley. Od 1961. izvještava sa suđenja Adolfu Eichmannu u Jeruzalemu. Od 1963. je profesor na University of Chicago, profesor na New School for Social Research u New Yorku, "Gifford Lectures" na University of Aberdeen. Umire 4. prosinca 1975. u svom stanu u New Yorku.
"Bez sumnje je sposobnost djelovanja najopasnija od svih ljudskih sposobnosti i mogućnosti."
Djela
- O nasilju (1970) (dt. 1970: Macht und Gewalt)
- Ljudi u mračnim vremenima (1968.) (dt. 1989: Menschen in finsteren Zeiten)
- Izvještaj o banalnosti zla (dt. 1964: Eichmann in Jerusalem)
- O revoluciji (1963) (dt. 1963: Über die Revolution)
- Ljudsko stanje (1953) (dt. 1960: Vita Activa oder Vom tätigen Leben)
- Porijekla totalitarizma (1951) (dt. 1955: Elemente und Ursprünge totaler Herrschaft)