Razlika između inačica stranice »Mirko Vidović«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodano 29 bajtova ,  prije 11 godina
bez sažetka
m (razdvojbe-Jugoslavija)
[[Datoteka:Mirko_vidovic_vietnam_memorial_washington.jpg|200px|desno|mini|Mirko Vidović]]
'''Mirko Vidović''' ([[Bila (Livno, BiH)]] kraj [[Livno|Livna]], [[31. prosinca]] [[1940]].), [[Hrvatska|hrvatski]] književnik iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]].
 
== Rani život i obrazovanje ==
Nakon završenog Filozofskog fakulteta, oženjen Francuskinjom Lucienne rođ. Ravit, privremeno je zaposlen kao urednik Kulturne kronike u zadarskom '[[Narodni list|Narodnom listu]]', u očekivanju da službeno bude imenovan asistentom u tamošnjem [[JAZU|Institutu JAZU]] kao znanstveni istraživač na području povijesti pismenosti na Jadranskoj obali. U njegovom domu u Zadru počeo je s radom Pokret nezavisnih intelektualaca koji je okupio oko načela mišljenja po savjesti, a ne po ideološkim načelima i taj ustvari jedini takav pokret u ondašnjem komunističkom svijetu, doživio je zabranu, izbacivanje s posla njegovih pripadnika, neki su morali emigrirati, a nekoliko njih je osuđeno i išlo na robiju. No, zbog vođenja ankete o populacijskoj problematici u Zadru, pao je u nemilost i morao je hitno napustiti zemlju sa ženom i djetetom i otići u [[Francuska|Francusku]], kako bi izbjegao proces zbog navodnog odavanja državnih tajni u korist [[Vatikan]]a.
 
Po dolasku u Francusku, upisao je ponovno književnost i ruski jezik na Sveučilištu u [[Lyon]]u i opet postigao diplomu (do stupnja [[magistarski rad|magisterij]]a). Nakon toga upisao je i Čistu filozofiju, no nije taj fakultet uspio završiti, jer je s francuskom putovnicom morao hitno ići u posjet teško bolesnoj majci u Livno. Po povratku iz Livna, izdao ga je u Zadru nekadašnji kolega s Fakulteta i bio je uhićen. Suđeno mu je u Zadru [[3. rujna]] [[1971.]] zbog knjige pjesama "Hram nade" i osuđen je na četiri godine strogog zatvora. Kad je dospio u KPD Stara Gradiška, [[UDBA|udba]]ški inspektori su pod međunarodnim pritiskom ponudili Vidoviću da svjedoči protiv dva intelektualca koji su nakon pada [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]] zatvoreni i da nakon tog svjedočenja bude oslobođen. Vidović je odbio. Njemu samomu su ponovo sudili u Zagrebu i [[31. ožujka]] [[1973.]] je osuđen na još tri i pol godine robije zbog toga sto je prilikom boravka u Francuskoj objavljivao svoje radove u izdanjima ''Hrvatske revije'', pod motivacijom da je bio povezan s "neprijateljskom emigracijom".
 
Nakon teške tri godine zatočeništva u logoru [[Stara Gradiška]], prebačen je u [[Srijemska Mitrovica|Srijemsku Mitrovicu]], gdje je zadržan još više od dvije godine na izdržavanju kazne. Nakon osobnog zauzeća ondašnjeg predsjednika Francuske, pušten je nakon izdržanih pet godina i dva mjeseca robije na uvjetnu slobodu i administrativno protjeran iz [[SFRJ|Jugoslavije]].

Navigacijski izbornik