Tenor: razlika između inačica
m razdvojbe_za_Bas |
m razdvojbe_za_Zbor_za_značenje_pjevački_zbor |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Tenor''' je najviši muški glas u modalnom registru, tj. vokalni registar najčešće korišten u pjevanju i govorenju. Nalazi se iznad [[Bariton|baritona]]. Tipični tenor glas ima raspon od C-a jednu oktavu ispod [[Note|srednjeg C-a]] (261,6 Hz) do C-a jednu oktavu iznad srednjeg C-a (523,2 Hz). Riječ "tenor" dolazi od latinske riječi ''tenere'', što znači "držati". |
'''Tenor''' je najviši muški glas u modalnom registru, tj. vokalni registar najčešće korišten u pjevanju i govorenju. Nalazi se iznad [[Bariton|baritona]]. Tipični tenor glas ima raspon od C-a jednu oktavu ispod [[Note|srednjeg C-a]] (261,6 Hz) do C-a jednu oktavu iznad srednjeg C-a (523,2 Hz). Riječ "tenor" dolazi od latinske riječi ''tenere'', što znači "držati". |
||
U [[zbor|zbornoj glazbi]], tenor je drugi najniži glas, iznad [[bas (glas)|basa]] i ispod [[alt|alta]] i [[sopran|soprana]]. S obzirom da je pravi tenorski glas rijetak, ponekad viši baritoni ili niže alte pjevaju tenorsku ulogu. |
U [[Pjevački zbor|zbornoj glazbi]], tenor je drugi najniži glas, iznad [[bas (glas)|basa]] i ispod [[alt|alta]] i [[sopran|soprana]]. S obzirom da je pravi tenorski glas rijetak, ponekad viši baritoni ili niže alte pjevaju tenorsku ulogu. |
||
== U operi == |
== U operi == |
||
Inačica od 10. svibnja 2009. u 14:39
Tenor je najviši muški glas u modalnom registru, tj. vokalni registar najčešće korišten u pjevanju i govorenju. Nalazi se iznad baritona. Tipični tenor glas ima raspon od C-a jednu oktavu ispod srednjeg C-a (261,6 Hz) do C-a jednu oktavu iznad srednjeg C-a (523,2 Hz). Riječ "tenor" dolazi od latinske riječi tenere, što znači "držati".
U zbornoj glazbi, tenor je drugi najniži glas, iznad basa i ispod alta i soprana. S obzirom da je pravi tenorski glas rijetak, ponekad viši baritoni ili niže alte pjevaju tenorsku ulogu.
U operi
Ima više vrsta tenora. U klasičnoj glazbi, tenorski glas je ordeđen po vokalnom rasponu, vokalnoj boji, vokalnoj težini, tesituri (raspon gdje je glas najprirodniji i najlakše proizvesti), vokalnoj rezonanci, i mjesta izmjene u glasu (passaggio). Ove razne osobine su upotrebljene u ocijenjivanju vrste svakog vokalnog raspona, ne samo tenora.