Svarog: razlika između inačica
m robot Dodaje: cu:Сварог |
m robot Mijenja: cu:Сварогъ |
||
| Redak 27: | Redak 27: | ||
[[bs:Svarog]] |
[[bs:Svarog]] |
||
[[cs:Svarog]] |
[[cs:Svarog]] |
||
[[cu: |
[[cu:Сварогъ]] |
||
[[da:Schwayxtix]] |
[[da:Schwayxtix]] |
||
[[de:Svarog]] |
[[de:Svarog]] |
||
Inačica od 4. lipnja 2009. u 02:08
Svarog (Poljski: Swaróg, Ćirilicom: Сварог, Lužičkosrpski jezik: Schwayxtix) je, u slavenskoj mitologiji, bog vatre i neba, stvoritelj svega na nebu i zemlji, prvo božanstvo Sunca kod Slavena.
Etimologija
Korijen svar- indoeuropski Sunce + nastavak og (čert-og = dvorana, brl-og, vrtl-og). Prema tome Svarog znači mjesto Sunca, nebo, personificirano znači i samog boga neba, boga Sunca.
Prema nekim povjesničarima on ima dva sina: Daždbog ili Dabog bog sunca (prema Ipatskim kronikama, pod 1114.god.) i Svarožić. Svarog je povezivan s nebom, kovanjem željeza i vatrom. Uspoređuju ga s grčkim Uran om i Hefestom (božjim kovačem). Prema legendi Svarog je iskovao sunce i postavio ga na nebo.
Narodi i vjerovanja
U ruskoj predaji, najviši je bog bio Perun, ali u starije doba zvali su ga i Svarog i Daždbog. Poljaci, Ukrajinci, Hrvati i još neki prikarpatski narodi štovali su osobito Svaroga, kojeg su smatrali tvorcem neba i zemlje i praocem svih drugih bogova. Postojala su posebni sveti gajevi u kojima se štovalo ovog boga. U predaji istočnih Slavena, Svarog se spominje kao bog kovača (slično grčkom Hefestu)te njegovi sinovi Daždbog kao bog sunca i Svarožić kao bog vatre i ognjišta. Južni Slaveni štovali su Svaroga kao boga sunca, svjetlosti i vatre (topline).[1]
Običaji
Razni žetveni obredi održali su se sve do kraja srednjeg vijeka, a ponegdje i kasnije, pogotovo na selima u Poljskoj, Bugarskoj i Ukrajini. U nekim krajevima, seljaci bi pozdravljali rađanje dana dubokim naklonom i određenom molitvom, dok bi se drugdje bacao pregršt zrnja prema nebu. [1]