Šavija: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m pravopis
Redak 11: Redak 11:
Populacija Shawiya po nekima izvorima iznosi oko 2,202,000 <ref>[http://www.joshuaproject.net/peoples.php?rop3=108925 Shawiya]</ref>, od čega 1,838,000 u Alžiru a ostali u Francuskoj (185,000), nadalje [[Belgija]], [[Njemačka]], [[Tunis]], [[Italija]], [[Maroko]].
Populacija Shawiya po nekima izvorima iznosi oko 2,202,000 <ref>[http://www.joshuaproject.net/peoples.php?rop3=108925 Shawiya]</ref>, od čega 1,838,000 u Alžiru a ostali u Francuskoj (185,000), nadalje [[Belgija]], [[Njemačka]], [[Tunis]], [[Italija]], [[Maroko]].


== Reference ==
== Izvori ==
{{reflist}}
{{reflist}}



Inačica od 6. lipnja 2009. u 10:27

Šavija (Shawiya), berbersko pleme u Maghrebu sa platoa Aures u gorju Atlas na sjeveru Alžira. Šavije su danas poglavito stočari, uzgajivači ovaca i koza, a drže i mule i magarce, a u novije doba počeli su se baviti i farmerskim poslovima. Kao nomadi sa svojim stadima kraću se između planinskog područja i Sahare. Mule i magarci služe im kao tovarne životinje. Tijekom zime spuštaju se sa stadima u toplije ravnice, dok proljeće i ljeto provode na planinskim pašnjacima.

Šavija-sela sastoje se od proširenih obitelji čije se nasljeđe vodi kroz mušku liniju, a smještena su ispod gorskih vrhunaca. Tradicionalna vlast sastoji se od seoskog vijeća jamaa, u koji mogu biti uključeni svi odrasli muškarci.

Godine 1993. dolazi do oružanih muslimanskih napada na berberska sela Kabila i Šavija, što će dovesti do berberskih represija kroz sljedećih nekoliko godina.

Službeno oni se vode kao sunitski muslimani, ali oni imaju malo znanja o Kuranu i islam nikad nije u potpunosti izbrisao njihove stare tradicije i pred-islamska vjerovanja [1].

Jezik kojim govore, tachawit, chaouia, chawi, shawiya, shawia ili tacawit, pripada skupini sjevernih berberskih jezika, podskupini zenati, a ima oko 1,400,000 govornika (1993) [2].

Populacija Shawiya po nekima izvorima iznosi oko 2,202,000 [3], od čega 1,838,000 u Alžiru a ostali u Francuskoj (185,000), nadalje Belgija, Njemačka, Tunis, Italija, Maroko.

Izvori