Sukcesija država

Sukcesija država u međunarodnom pravu prema definiciji iz Bečke konvencije o sukcesiji država glede međunarodnih ugovora označava zamjenu jedne države drugom u pogledu odgovornosti za međunarodne odnose nekog područja. Radi se o problemu preuzimanja prava i obveza države prednice na državu sljednicu glede niz pitanja vezanih za to područje, a posljedica su osnivanja ili proširenja vlasti, odnosno uspostave suverenosti te države koje je dotad pripadalo drugoj državi.

Što se tiče slučajeva u kojima dolazi do sukcesije država, razlikuju se:

• ustup ili cesija - oba subjekta međunarodnog prava koja su otprije postojala postoje i dalje, radi se o prijenosu dijela područja jedne države drugoj;
• ujedinjenje - subjekt propada, a njegovo državno područje stječe druga država koja je odprije postojala;
• odvajanje - dotadašnji subjekt ne propada, ali se na dijelu njegovog područja stvorio novi subjekt međunarodnog prava;
• raspad - dotadašnji subjekt propada, a njegovo područje stječe jedan ili više novih subjekata međunarodnog prava;
• novonastala nezavisna država znači državu sljednicu čije je područje, neposredno prije dana sukcesije država, bilo ovisno područje za čije je međunarodne odnose bila odgovorna država prednica.

U pogledu SFRJ radilo se o raspadu, ne o odvajanju kako su to tvrdile Srbija i Crna Gora.

Izvori

• Andrassy - Bakotić - Vukas, Međunarodno pravo 1., Zagreb 1998
• Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2006.