Mamurluk: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: Mamurluk ili veisalgia je skup simptoma povezanih s konzumacijom alkoholnih pića. Najčešći simptomi su glavobolja, nausea, dehidracija, umor i osjetljivost na svjetlo i zv...
(Nema razlike inačica)

Inačica od 19. lipnja 2009. u 19:45

Mamurluk ili veisalgia je skup simptoma povezanih s konzumacijom alkoholnih pića. Najčešći simptomi su glavobolja, nausea, dehidracija, umor i osjetljivost na svjetlo i zvuk. O tome koliko jak i neugodan ce mamurluk biti ovisi koliko se alkohola unijelo, kojeg alkohola; o općem stanju organizma, spolu i obroku prije unosenja alkohola. Razlozi nastajanja mamurluka još nisu potpuno poznati.

Etimologija

Veisalgia dolazi od norveške riječi kveis, što znači „osjećaj boli nakon razvrata“, i grčke riječi algia, što znači „bol“.

Uzroci

Etanol spriječava lučenje ADH-a (antidiruetski hormon), pa apsorbcija vode, koja se inače događa, nije moguća. Skupa s vodom (oko 400 mL vode po 150 mL alkoholnog pica) odlaze i tijelu prijeko potrebni elektroliti – natrij i kalij. To uzrokuje snažan osjećaj suhoće uustima sljedeće jutro, mučninu i gubitak koordinacije, a nedostatak elektrolita moze izazvati neugodu, dezorijentiranost i mučninu.

Neka alkoholna pića, poglavito ona jeftinija, u sebi imaju raznorazne ostatke loše provedene fermentacije. Najčešće su to alkoholi višeg reda,, a takve se tvari razgrađuju prije samog etanola, i pri njihovoj razgradnji mogu nastati štetni spojevi. To je vjerojatno razlog zbog čega mamurluk izostaje nakon čišćih alkoholnih pića, posebno votke.

Kada jetra razgrađuje alkohol, ona koristi enzim alhohol-dehidrogenazu, pri čemu nastaje acetaldehid. Acetaldehid se zatim pretvara u bezopasni acetat, uz djelovanje dvaju enzima: acetaldehid-dehidrogenaze i glutationa. Kako jetra ima tek ograničene zalihe ovih enzima, kada veća količina alkohola uđe u krv, te se rezerve potroše, pa se acetaldehid nagomilava (a on je sam 10 do 30 puta otrovniji od samog etanola).

Enzimi koji se luče, poput CYP2E1 enzima, mogu stvarati dodatne slobodne radikale što može dovesti do pojačanog lučenja ciklooksigenaza, upalnih enzima.