Juliette Gréco: razlika između inačica
m pravopis |
m pravopis |
||
| Redak 35: | Redak 35: | ||
Kao glumica debitirala je u [[Pariz]]u [[1943]]. u ''Le Soulier de satin'' P. Claudela, pridružila se [[Egzistencijalizam|egzistencijalistima]], a šansonijersku karijeru započela šansonom ''Les blancs manteaux'' (na tekst [[Jean Paul Sartre|J. P. Sartrea]]). Ugled jedne od najboljih francuskih pjevačica stekla je potkraj [[1940-ih|1940-ih]] u klubu St. Germain. Najčešće je izvodila šansone na stihove Apollinairea, Laforqua, [[Jacques Prévert|Préverta]] i [[Francoise Sagan]]. |
Kao glumica debitirala je u [[Pariz]]u [[1943]]. u ''Le Soulier de satin'' P. Claudela, pridružila se [[Egzistencijalizam|egzistencijalistima]], a šansonijersku karijeru započela šansonom ''Les blancs manteaux'' (na tekst [[Jean Paul Sartre|J. P. Sartrea]]). Ugled jedne od najboljih francuskih pjevačica stekla je potkraj [[1940-ih|1940-ih]] u klubu St. Germain. Najčešće je izvodila šansone na stihove Apollinairea, Laforqua, [[Jacques Prévert|Préverta]] i [[Francoise Sagan]]. |
||
Od [[1966]].-[[1977]]. bila je u braku s francuskim glumcem [[Michel Piccoli]]jem. Iz prvog braka s Philippe Lemaire-om ima kći Laurence Marie. Tijekom jednog nastupa Gréco je [[2001]] |
Od [[1966]].-[[1977]]. bila je u braku s francuskim glumcem [[Michel Piccoli]]jem. Iz prvog braka s Philippe Lemaire-om ima kći Laurence Marie. Tijekom jednog nastupa Gréco je [[2001.]] doživjela infarkt na pozornici. Danas živi u blizini [[Pariz]]a te od [[2004]]. ponovno nastupa u zemlji i inozemstvu. |
||
[[1982]]. objavljena je njezina [[autobiografija]] pod nazivom ''Jujube''. |
[[1982]]. objavljena je njezina [[autobiografija]] pod nazivom ''Jujube''. |
||
| Redak 45: | Redak 45: | ||
* ''Maléfices'', režija [[Henri Decoin]] ([[1962]].) |
* ''Maléfices'', režija [[Henri Decoin]] ([[1962]].) |
||
* ''Jedermanns Fest'' s [[Klaus Maria Brandauer]]om, režija [[Fritz Lehner]] ([[1996]].) |
* ''Jedermanns Fest'' s [[Klaus Maria Brandauer]]om, režija [[Fritz Lehner]] ([[1996]].) |
||
* ''Belphégor, le fantôme du Louvre'' ([[2001]] |
* ''Belphégor, le fantôme du Louvre'' ([[2001.]]) |
||
== Šansone == |
== Šansone == |
||
Inačica od 30. lipnja 2009. u 06:16
| Juliette | |
 | |
| Rodno ime | Juliette Gréco |
|---|---|
| Rođenje | 7. veljače 1927., Montpellier, Hérault, Languedoc-Roussillon, Francuska |
| Suprug | Philippe Lemaire (1953.-1956.) Michel Piccoli (1966.-1977.) Gérard Jouannest (1988.-) |
| Portal o životopisima | |
| Portal o filmskoj umjetnosti | |
Juliette Gréco (Montpellier, 7. veljače 1927. - ) francuska šansonijerka i glumica.
Životopis
Kao glumica debitirala je u Parizu 1943. u Le Soulier de satin P. Claudela, pridružila se egzistencijalistima, a šansonijersku karijeru započela šansonom Les blancs manteaux (na tekst J. P. Sartrea). Ugled jedne od najboljih francuskih pjevačica stekla je potkraj 1940-ih u klubu St. Germain. Najčešće je izvodila šansone na stihove Apollinairea, Laforqua, Préverta i Francoise Sagan.
Od 1966.-1977. bila je u braku s francuskim glumcem Michel Piccolijem. Iz prvog braka s Philippe Lemaire-om ima kći Laurence Marie. Tijekom jednog nastupa Gréco je 2001. doživjela infarkt na pozornici. Danas živi u blizini Pariza te od 2004. ponovno nastupa u zemlji i inozemstvu.
1982. objavljena je njezina autobiografija pod nazivom Jujube.
Filmovi
- Orfej, režija Jean Cocteau (1950.)
- Dobar dan, tugo (Bonjour tristesse), režija Otto Premineger (1958.)
- The Roots of Heaven, režija John Houston (1958.)
- Maléfices, režija Henri Decoin (1962.)
- Jedermanns Fest s Klaus Maria Brandauerom, režija Fritz Lehner (1996.)
- Belphégor, le fantôme du Louvre (2001.)
Šansone
- Si tu t'imagines
- Parlez-moi d'amour
- Paris Canaille
- Accordéon