Član: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
RedBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: af, br, ca, da, el, eo, fy, gl, hu, ia, id, is, mk, mt, nn, no, ro, simple, uk, yi Mijenja: it, pt
JAnDbot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: bs:Član, tg:Артикл
Redak 35: Redak 35:
[[af:Lidwoord]]
[[af:Lidwoord]]
[[br:Ger-mell]]
[[br:Ger-mell]]
[[bs:Član]]
[[ca:Article]]
[[ca:Article]]
[[cs:Člen (mluvnice)]]
[[cs:Člen (mluvnice)]]
Redak 65: Redak 66:
[[simple:Article (grammar)]]
[[simple:Article (grammar)]]
[[sv:Artikel (grammatik)]]
[[sv:Artikel (grammatik)]]
[[tg:Артикл]]
[[uk:Артикль]]
[[uk:Артикль]]
[[yi:ארטיקל (גראמאטיק)]]
[[yi:ארטיקל (גראמאטיק)]]

Inačica od 30. lipnja 2009. u 16:08

Članovi u jezicima Europe

██ neodređeni i određeni član

██ samo određeni član

██ neodređeni član, a određeni kao nastavak

██ samo određeni član kao nastavak

██ bez članova

Član je vrsta riječi ili morfološki element koji u nekim jezicima označuje određenost imenice.

Mnogi jezici nemaju članove, npr. hrvatski, latinski, japanski. Neki jezici imaju članove, ali ih rijetko koriste (npr. svahili).

Članovi u drugim jezicima

Jezici koji imaju članove mogu ih koristiti na sljedeće načine:

  • neodređeni član označava da se radi o bilo kojem predmetu neke vrste (npr. engleski a, francuski un, mađarski egy)
  • neki jezici imaju partitivni član (npr. francuski du) označava neku količinu (tome u hrvatskom odgovara partitivni genitiv)

Neki jezici koriste samo određeni član (velški), u nekim određeni član ne može doći ispred osobnog imena (engleski, njemački) a u nekima se koristi ispred imena (portugalski).

U nekim je jezicima član nastavak koji se dodaje na riječ:

U razvoju jezika članovi često nastaju od pokaznih zamjenica (npr. hrvatski taj, ta, to).