Dora Pejačević

Dora Pejačević
Životopisni podatci
Rođenje	10. rujna 1885., Budimpešta, Mađarska
Smrt	5. ožujka 1923., München, Njemačka
Djelo
Razdoblje	romantizam
Poznatija djela	Glasovirski kvintet u h-molu op. 40 Gudački kvartet u C-duru op. 58 Simfonija u fis-molu op. 41
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Dora Pejačević (Budimpešta, 10. rujna 1885. - München, 5. ožujka 1923.), hrvatska skladateljica.

Životopis

Kći hrvatskog bana, grofa Teodora Pejačevića i mađarske barunice Lille Vay de Vaya, glazbu je počela učiti kao dijete u Budimpešti kod znanog mađarskog orguljaša Károlya Noszede, nastavila u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, a kasnije i privatno kod Percyja Sherwooda u Dresdenu te kod Waltera Courvoisiera (kompozicija) te Henria Petria (violina) u Münchenu. Većim je dijelom ipak bila samouka, a umjetnički talent prije svega razvijala je kroz kontakte s vodećim ličnostima svoga doba. Među njezinom “braćom po duhu” našli su se tako pijanistica Alice Ripper, likovna umjetnica Clara Rilke-Westhoff, književnica Anette Kolb, Rainer Maria Rilke, Karl Kraus i druge istaknute osobnosti europske kulturne scene toga doba. Bila je pretplaćena na Krausov "Die Fackel" (Baklja) i živo zainteresirana za socijalne probleme svojega doba. Vlastiti je umjetnički senzibilitet razvijala pod utjecajima intelektualnih svjetova Wildea, Ibsena, Dostojevskog, Manna, Schopenhauera, Rilkea, Kierkegaarda, Krausa i Nietzschea, čija je djela između ostalih zabilježila u svom, naslovima, uistinu nesvakidašnje bogatom dnevniku pročitanih knjiga. U Hrvatskoj je Dora Pejačević obitavala u obiteljskom dvorcu u Našicama, ali su je česta putovanja vodila i u velike europske kulturne centre poput Budimpešte, Münchena, Praga i Beča u kojima je znala boraviti duže vrijeme. Posljednje godine života, od udaje za Ottomara Lumbea 1921. do smrti 1923. godine, provela je uglavnom u Münchenu.

Za života, osim u Hrvatskoj, njezina su djela vrlo često izvođena u inozemstvu (London, Dresden, Budimpešta, Stockholm, Beč, München i dr.) u interpretaciji glasovitih svjetskih glazbenika njenog doba kao što su pijanisti Walther Bachmann, Svetislav Stančić i Alice Ripper, violinisti Joan Manén, Václav Huml i Zlatko Baloković, dirigenti Oskar Nedbal i Edwin Lindner, te ansambli Thomán trio, Hrvatski gudački kvartet, Zagrebačka filharmonija, Wiener Tonkünstlerorchester te Dresdenska filharmonija.

Iza Dore Pejačević ostalo je 58 opusa s područja orkestralne, vokalno-instrumentalne, komorne i glasovirske glazbe. Među njima se posebno ističu četiri pjesme za ženski glas i orkestar (Verwandlung op. 37b, Liebeslied op. 39, Zwei Schmetterlingslieder op. 52), Tri pjesme op. 53 na tekstove F. Nietzschea, niz glasovirskih minijatura, Glasovirski kvintet u h-molu op. 40, Gudački kvartet u C-duru op. 58, Simfonija u fis-molu op. 41, Koncert u g-molu za glasovir i orkestar op. 33, Phantasie concertante u d-molu za glasovir i orkestar op. 48 te Sonata za glasovir u As-duru op. 57.

»Mnogostruko nadarena, povremeno i sama literarno aktivna, Pejačevićeva prvenstveno živi u glazbi i za glazbu« (K. Kos). Po kasnoromantičnom idiomu, obogaćenom impresionističkim harmonijama, ekspresionističkim izražajnim sredstvima i bogatim orkestralnim bojama, Dora Pejačević pravo je dijete europskog fin-de-sièclea i njezin rad razvijao se usporedo s europskim modernističkim kretanjima u literaturi i Jugendstilom u vizualnim umjetnostima. Skladateljičine zrele opuse u podjednakoj mjeri određuje oduševljenje glazbom Johannesa Brahmsa i Richarda Wagnera, ali i majstorsko, virtouzno ovladavanje instrumentima za koje sklada. Hipersenzibilne naravi, stvarala je »poput seizmografa koji reagira na najfinije poticaje« (K. Kos), u - po skladateljičinim riječima - »transu glazbene opsjednutosti«. U posljednjim dovršenim opusima Dore Pejačević zrcali se intenzivni glazbeni razvoj koji smrt naprasito prekida u njegovom najljepšem cvatu: u njima otkrivamo tragove svjesne potrage za vlastitim izražajem i glazbenim jezikom, i nalazimo originalnu, duboko proživljenu i formalno majstorski oblikovanu glazbu. Zajedno s nekolicinom glazbenika svoje generacije, u kojoj su po visokim umjetničkim dometima svojih opusa prednjačili Josip Hatze i Blagoje Bersa, Dora Pejačević je »otvorila nove obzore hrvatske glazbe i u njoj uspostavila nove standarde profesionalizma« (K. Kos).

Djela

Vokalne skladbe

• Solo pjesme
• Ein Lied, op. 11, 1900. (Paul Wilhelm)
• Warum?, op. 13, 1901. (Dora Pejačević)
• Ave Maria, op. 16 za glas, violinu i orgulje, 1903.
• Sieben Lieder, op. 23, 1907. (W. Wickenburg-Almásy)
• Zwei Lieder, op. 27, 1909. (W. Wickenburg-Almásy i Ernst Strauss)
• Vier Lieder, op. 30, 1911. (Anna Ritter)
• Verwandlung, op. 37a za glas, orgulje i violinu, 1915. (Karl Kraus)
• Mädchengestalten, op. 42, 1916. (Rainer Maria Rilke)
• An eine Falte, op. 46, 1918. (Karl Kraus)
• Drei Gesänge, op. 53, 1920. (Friedrich Nietzsche)
• Zwei Lieder, op. 55, 1920. (Karl Henckell i Ricarda Huch)
• Tri dječje pjesme, op. 56, 1921. (Zmaj Jovan Jovanović)
• Pjesme za glas i orkestar
• Verwandlung, op. 37b, 1915. (Karl Kraus)
• Liebeslied op. 39, 1915. (Rainer Maria Rilke)
• Zwei Schmetterlingslieder, op. 52, 1920. (Karl Henckell)

Glasovirske skladbe

• Berceuse, op. 2, 1897.
• Gondellied, op. 4, 1898.
• Chanson sans paroles, op. 5, 1898.
• Papillon, op. 6, 1898.
• Menuette, op. 7, 1898.
• Impromptu, op. 9a, 1899.
• Chanson sans paroles, op. 10, 1900.
• Albumblatt, op. 12, 1901.
• Trauermarsch, op. 14, 1902.
• Sechs Phantasiestücke, op. 17, 1903.
• Blumenleben, op. 19, 1904.-1905.
• Berceuse, op. 20, 1906.
• Valse de concert, op. 21, 1906.
• Erinnerung, op. 24, 1908.
• Walzer-Capricen, op. 28, 1910.
• Vier Klavierstücke, op. 32a, 1912.
• Impromptu, op. 32b, 1912.
• Sonata u b-molu, op. 36, 1914.
• Zwei Intermezzi, op. 38, 1915.
• Zwei Klavierstücke, op. 44, 1918.
• Blütenwirbel, op. 45, 1918.
• Capriccio, op. 47, 1919.
• Zwei Nocturnos, op. 50, 1918., 1920.
• Humoreske und Caprice, op. 54, 1920.
• Sonata u As-duru, op. 57 (u jednom stavku), 1921.

Komorne skladbe

• Reverie za violinu i glasovir, op. 3, 1897.
• Canzonetta za violinu i glasovir, op. 8, 1899.
• Impromptu za glasovirski kvartet, op. 9b, 1903.(preradba glasovirskog opusa 9a)
• Trio u D-duru za violinu, violončelo i glasovir, op. 15, 1902.
• Menuett za violinu i glasovir, op. 18, 1904.
• Romanze za violinu i glasovir, op. 22, 1907.
• Kvartet u d-molu za violinu, violu, violončelo i glasovir, op. 25, 1908.
• Sonata u D-duru za violinu i glasovir, op. 26, 1909.
• Trio u C-duru za violinu, violončelo i glasovir, op. 29, 1910.
• Gudački kvartet u F-duru, op. 31, 1911. (izgubljen)
• Elegie za violinu i glasovir, op. 34, 1913.
• Sonata u e-molu za violončelo i glasovir, op. 35, 1913.
• Kvintet u h-molu za 2 violine, violu, violončelo i glasovir, op. 40, 1915. - 1918.
• Sonata u b-molu za violinu i glasovir, op. 43, Slavenska, 1917.
• Méditation za violinu i glasovir, op. 51, 1919.
• Gudački kvartet u C-duru, op. 58, 1922.

Orkestralne skladbe

• Koncert u g-molu za glasovir i orkestar, op. 33, 1913.
• Simfonija u fis-molu za veliki orkestar, op. 41, 1916. - 1917. (rev. 1920.)
• Phantasie concertante u d-molu za glasovir i orkestar, op. 48, 1919.
• Ouvertura u d-molu za veliki orkestar, op. 49, 1919.

Izbor iz bibliografije

• Koraljka Kos, Dora Pejačević, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1982.
• Koraljka Kos, Dora Pejačević - Leben und Werk, Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, Zagreb 1987. (njemački jezik)
• Koraljka Kos, Dora Pejačević, Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, Zagreb 1998. (hrvatski / engleski jezik)
• Elena Ostleitner, ur., Die Kroatische Komponistin Dora Pejačević 1885 - 1923, Furore Verlag, Kassel 2001. (njemački jezik)
• Karl Kraus, Briefe an Sidonie Nádherny von Borutin 1913-1936, Friedrich Pfäfflin, ur., Kösel Verlag, München 1974.
• Iz klavirske lirike, (priredio Ladislav Šaban), Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb 1978.
• Dora Pejačević, Solo pjesme, (priredio Antun Petrušić), Ars Croatica, Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb 1985.

Vanjske poveznice

• Zavičajni muzej Našice, spomen soba Dore Pejačević
• http://www.mic.hr/skladatelji/dora/records/ Stranice Muzičkog informativnog centra posvećene Dori Pejačević
• Gondellied Op.4 (Dora Pejacsevich)