Zemnoalkalijski metali: razlika između inačica
m robot Dodaje: cv:Сĕлтĕ çĕр металлĕсем |
dopunio podatke |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
|- style="background:#ffdead;" |
|- style="background:#ffdead;" |
||
! [[Redni broj kemijskog elementa|Redni broj]] |
! [[Redni broj kemijskog elementa|Redni broj]] |
||
! [[Kemijski element]] |
! [[Kemijski element|Ime]] |
||
! [[Kemijski simbol]] |
! [[Kemijski simbol|Simbol]] |
||
|- |
|- |
||
| 4 || [[Berilij]] || Be |
| 4 || [[Berilij]] || Be |
||
| Redak 18: | Redak 18: | ||
|} |
|} |
||
'''Zemnoalkalijski metali''' su [[kemijski element|elementi]] |
'''Zemnoalkalijski metali''' su [[kemijski element|elementi]] 2. [[kemijska skupina|skupine]] [[Periodni sustav elemenata|periodnog sustava elemenata]]: [[berilij]], [[magnezij]], [[kalcij]], [[stroncij]], [[barij]] i [[radij]]. |
||
| ⚫ | |||
Zemnoalkalijski metali u zadnjoj ljusci svog [[elektronski omotač atoma|elektronskog omotača]] imaju po dva [[elektron]]a. Zato se njihova [[energija ionizacije]] dijeli na prvu i drugu – prva energija ionizacije je [[energija]] potrebna da bi im se oduzeo jedan elektron, a druga je energija potrebna da bi se oduzeo i drugi elektron. Druga energija ionizacije je obično dva do tri puta veća od prve. Njihova je ukupna energija ionizacije mala, ali ipak veća od energije ionizacije [[alkalijski metali|alkalijskih metala]]. Prema tome, manje su [[kemijska aktivnost|kemijski aktivni]] od alkalijskih pa se ne moraju čuvati u posebnim uvjetima. Kao i kod alkalijskih metala, kemijska im aktivnost raste s porastom [[atomski broj|atomskog broja]], pa berilij uopće ne reagira s [[voda|vodom]], reakcija magnezija treba poticaj u vidu [[toplina|topline]], dok ostali reagiraju i s hladnom vodom pri čemu nastaju [[lužine]]. U prirodi su samo u obliku [[spojevi|spojeva]], od kojih su najznačajniji [[vapnenac]], [[magnezit]], [[dolomit]], sadra ili [[gips]] te [[barit]], koji ulaze u [[sastav Zemljine kore]]. |
|||
| ⚫ | |||
| ⚫ | |||
Zemnoalkalijski metali u zadnjoj ljusci svog [[elektronski omotač atoma|elektronskog omotača]] imaju po dva [[elektron]]a, stoga imaju dvije [[energija ionizacije|energije ionizacije]]. Ukupna energija ionizacije im je mala, ali ipak veća od energije ionizacije [[alkalijski metali|alkalijskih metala]]. |
|||
Reaktivnost im raste s porastom relativne atomske mase. |
|||
U prirodi se zato nalaze samo u spojevima. U elementarnom stanju pokazuju znatne različitosti. Berilij ne reagira s vodom i stabilan je na zraku, magnezij reagira s vrućom vodom, dok je na zraku stabilan i presvučen karbonatom, kalcij reagira s hladnom vodom, ali se može čuvati u suhom zraku u kojem se prekrije karbonatom, dok stroncij, barij i radij brzo reagiraju s vodom i moraju se čuvati pod mineralnim uljem. |
|||
Općenita reakcija s vodom glasi: |
|||
:::M<sub>(s)</sub> + 2 H<sub>2</sub>O → M<sup>2+</sup> + 2 OH<sup>-</sup> + H<sub>2(g)</sub> |
|||
U svim spojevima dolaze u stupnju oksidacije +2, a najčešće u obliku klorida. Svi spojevi su im ionski, a njihovi kationi ne hidroliziraju ili hidroliziraju vrlo malo. |
|||
Zbog dvaju elektrona u zadnjoj ljusci, [[metalna veza]] je jača nego kod alkalijskih metala, pa zemnoalkalijski imaju više [[talište]] i [[tvrdoća|tvrdoću]]. Porastom atomskog broja, raste im [[gustoća]], a opadaju [[talište]] i [[vrelište]]. |
|||
| ⚫ | Svi imaju negativne [[redukcijski elektrodni potencijal|redukcijske elektrodne potencijale]] pa se [[elektroliza|elektrolizom]] vodenih [[otopine|otopina]] njihovih [[soli]] na [[katoda|katodi]] [[redukcija|reducira]] voda u vodik. Zato se zemnoalkalijski metali dobivaju elektrolizom [[taline|talina]] njihovih soli, najčešće [[klorid|klorida]]. |
||
Ionski karakter veza u njihovim spojevima raste s porastom relativne atomske mase, što prati i bazičnost njihovih oksida i hidroksida. Zbog toga je [[berilijev hidroksid]] amfoteran, a [[radijev hidroksid]] vrlo lužnat. Berilijevi spojevi snažno kiselo hidroliziraju, a radijeve su neutralne. |
|||
Kristalne im se rešetke razlikuju: berilij i magnezij imaju heksagonsku, kalcij i stroncij gustu kubičnu, a barij i radij volumno centriranu kocku. |
|||
U prirodi se pojavljuju kao minerali: [[beril]], [[kalcit]] i [[aragonit]], [[magnezit]], [[dolomit]], sadra ili [[gips]] te [[barit]], koji ulaze u [[sastav Zemljine kore]]. |
|||
Berilij i magnezij ne boje plamen, dok ga kalcij boji ciglasto crveno, stroncij karmin-crveno, barij zeleno, a radij grimizno. |
|||
== Uporaba == |
|||
Kao elementarne tvari, neki od njih imaju važne primjene, dok ih neki nemaju. U obliku spojeva, svi osim berilija i radija imaju široku primjenu. |
|||
Inačica od 15. srpnja 2009. u 21:21
| Redni broj | Ime | Simbol |
|---|---|---|
| 4 | Berilij | Be |
| 12 | Magnezij | Mg |
| 20 | Kalcij | Ca |
| 38 | Stroncij | Sr |
| 56 | Barij | Ba |
| 88 | Radij | Ra |
Zemnoalkalijski metali su elementi 2. skupine periodnog sustava elemenata: berilij, magnezij, kalcij, stroncij, barij i radij.
Svojstva
Zemnoalkalijski metali u zadnjoj ljusci svog elektronskog omotača imaju po dva elektrona, stoga imaju dvije energije ionizacije. Ukupna energija ionizacije im je mala, ali ipak veća od energije ionizacije alkalijskih metala.
Reaktivnost im raste s porastom relativne atomske mase.
U prirodi se zato nalaze samo u spojevima. U elementarnom stanju pokazuju znatne različitosti. Berilij ne reagira s vodom i stabilan je na zraku, magnezij reagira s vrućom vodom, dok je na zraku stabilan i presvučen karbonatom, kalcij reagira s hladnom vodom, ali se može čuvati u suhom zraku u kojem se prekrije karbonatom, dok stroncij, barij i radij brzo reagiraju s vodom i moraju se čuvati pod mineralnim uljem.
Općenita reakcija s vodom glasi:
- M(s) + 2 H2O → M2+ + 2 OH- + H2(g)
U svim spojevima dolaze u stupnju oksidacije +2, a najčešće u obliku klorida. Svi spojevi su im ionski, a njihovi kationi ne hidroliziraju ili hidroliziraju vrlo malo.
Zbog dvaju elektrona u zadnjoj ljusci, metalna veza je jača nego kod alkalijskih metala, pa zemnoalkalijski imaju više talište i tvrdoću. Porastom atomskog broja, raste im gustoća, a opadaju talište i vrelište.
Svi imaju negativne redukcijske elektrodne potencijale pa se elektrolizom vodenih otopina njihovih soli na katodi reducira voda u vodik. Zato se zemnoalkalijski metali dobivaju elektrolizom talina njihovih soli, najčešće klorida.
Ionski karakter veza u njihovim spojevima raste s porastom relativne atomske mase, što prati i bazičnost njihovih oksida i hidroksida. Zbog toga je berilijev hidroksid amfoteran, a radijev hidroksid vrlo lužnat. Berilijevi spojevi snažno kiselo hidroliziraju, a radijeve su neutralne.
Kristalne im se rešetke razlikuju: berilij i magnezij imaju heksagonsku, kalcij i stroncij gustu kubičnu, a barij i radij volumno centriranu kocku.
U prirodi se pojavljuju kao minerali: beril, kalcit i aragonit, magnezit, dolomit, sadra ili gips te barit, koji ulaze u sastav Zemljine kore.
Berilij i magnezij ne boje plamen, dok ga kalcij boji ciglasto crveno, stroncij karmin-crveno, barij zeleno, a radij grimizno.
Uporaba
Kao elementarne tvari, neki od njih imaju važne primjene, dok ih neki nemaju. U obliku spojeva, svi osim berilija i radija imaju široku primjenu.