Cvijet 1001 noći (1974.): razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m bot_dodaje_pripovjedač
Redak 8: Redak 8:
| producenti = [[Alberto Grimaldi]]
| producenti = [[Alberto Grimaldi]]
| scenarij = [[Dacia Maraini]]<br>Pier Paolo Pasolini
| scenarij = [[Dacia Maraini]]<br>Pier Paolo Pasolini
| pripovjedač =
| glavne uloge = [[Franco Merli]]<br>[[Ines Pellegrini]]<br>[[Ninetto Davoli]]<br>[[Franco Citti]]<br>[[Tessa Bouche]]<br>[[Margaret Clementi]]<br>[[Francelise Noel]]<br>[[Ali Abdulla]]
| glavne uloge = [[Franco Merli]]<br>[[Ines Pellegrini]]<br>[[Ninetto Davoli]]<br>[[Franco Citti]]<br>[[Tessa Bouche]]<br>[[Margaret Clementi]]<br>[[Francelise Noel]]<br>[[Ali Abdulla]]
| glazba = [[Ennio Morricone]]
| glazba = [[Ennio Morricone]]

Inačica od 20. srpnja 2009. u 13:21

Cvijet 1001 noći
Naslov izvornika
Il fiore delle mille e una notte
RedateljPier Paolo Pasolini
ProducentAlberto Grimaldi
ScenaristDacia Maraini
Pier Paolo Pasolini
Glavne ulogeFranco Merli
Ines Pellegrini
Ninetto Davoli
Franco Citti
Tessa Bouche
Margaret Clementi
Francelise Noel
Ali Abdulla
GlazbaEnnio Morricone
SnimateljGiuseppe Ruzzolini
MontažaNino Baragli
Tatiana Casini Morigi
DistributerUnited Artists
Godina izdanja1974.
Trajanje155 min. (Francuska)
135 min. (Argentina)
131 min. (SAD i Australija)
129 min. (Italija)
Država Italija
Francuska
Jeziktalijanski
Prethodni
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Cvijet 1001 noći (tal. Il fiore delle mille e una notte) je talijanska pustolovno fantastična epizodična drama iz 1974. koju je režirao Pier Paolo Pasolini, a kojemu je to 15. film. Film je snimljen po arapskim bajkama iz 1001 noći. Za film je odabrano 6 priča koje slave mladost i užitak u životu.

Filmska ekipa

Režija: Pier Paolo Pasolini

Glume: Franco Merli (Nur Er Din), Ninetto Davioli (Aziz), Ines Pellegrini (Zumurrud), Francesco Paolo Governale (Princ Tagi), Salvatore Sapienza (Princ Yunan) i dr.

Radnja

Srednji vijek. U nekoj arapskoj zemlji siromašni Nur Er Din na tržnici kupuje crnoputu ropkinju Zumurrud koja je mu je za to posudila novac. Oni se zaljube i provedu par ljubavnih noći zajedno. No tada Zumurrud biva oteta od nekog Krščanina koji ju sveže za stub, ali se ona oslobodi. Slučajno zaluta u neko kraljevstvo gdje biva okrunjena kao kralj. Nur Er Din ju nakon dugo vremena pronađe i ona ga sretno zagrli… Neki stariji muškarac u Africi voli ljubiti muškarce i filozofirati... Ženskar Aziz napušta zaručnicu te ju vara sa puno ljubavnica, pa mu žene iz osvete iščupaju penis… Neki čovjek u nekoj podzemnoj pečini otkrije ženu koju neki demon drži zarobljenom. Oni postane intiman sa njom te ju odluči osloboditi. No, demon ga pretvori u majmuna i premjesti u Nepal. Ipak, kasnije se opet pretvori u čovjeka…Moreplovac Yunan na nekom otoku sretne dječaka s kojim se sprijatelji. No u snu ga slučajno ubije.

Nagrade

  • Nominacija za Zlatnu palmu u Cannesu (osvojen grand prix žirija).

Zanimljivosti

  • Filmske lokacije na kojima je film sniman su bile smiještene u raznim državama: Indija, Iran, Jemen, Etiopija i Jemen.
  • Ovo je treći i zadnji film iz Pasolinijeva „triologije života“. Prvi je bio "Dekameron" a drugi "Canterburyske priče".

Kritike

Kritičar Leo Goldsmith je napisao: "Cvijet 1001 noći" je posljednji film u triologiji života a koji dalje razvija Pasolinijevo razmišljanje o odnosu idealiziranog i ispričanog svijeta srednjeg vijeka. Ovo je širok opseg Bliskog istoka, od sjeverne Afrike pa sve do Nepala, predstavljenim sa znatiželjnim spojem etnografskog detalja i orijentalne egzotike; srednjovjekovne ruševine, pustinjski krajolici, maštoviti kostimi i glazba...U uvodu piše: "Istina se ne može naći u jednom snu, nego u više njih", a priče u ovom filmu se doimaju poput beskrajnog kolektivnog sna jedne kulture. Ako je "Cvijet 1001 noći" najšareniji i estetski najljepši film triologije, onda je ujedno i najslobodniji što se tiče narativne strukture po svojem izvornom materijalu. Po svojoj ljepoti boja i lokacija, to je poput Paradžanova filma "Sajat Nova" ili Scorseseova "Kunduna", apstraktan sa baroknim prizorima i neuhvatljivim smislom za mjesto i vrijeme".

Jeremy Heilman je zaključio: "Mnoge priče su seksualno nabijene, a većina njih predstavlja likove koji se okreču spolnom odnosu tako spontano, i gotovo jednako grafički, kao da su u nekom pornografskom filmu. Međutim, za razliku od pornografskih filmova, Pasolini predstavlja svoje scene spolnog odnosa sa dozom potpune iskrenosti, tako da se nikada ne doimaju eksploativnim ili neugodnim. Kombinacija ovakve spolne otvorenosti i priča sa temama koje se čine djetinjasto nevinima stvaraju veseli medij u kojem se spolni odnos doima nedužniji nego što je, a ove "dječje priče" su odjednom vrijedne odraslog razmatranja. Pasolinijev "Cvijet 1001 noći" većinom uspijeva jer nikada ne pretpostavlja da su spolnost ili iluzija nešto što je niže vrijednosti".

Vanjske poveznice