Renco Posinković: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 11: | Redak 11: | ||
Renco je prvi sportaš u Hrvatskoj koji je napustio reprezentaciju Jugoslavije, u društvu Bezmalinovića, [[Perica Bukić|Bukića]], [[Dubravko Šimenc|Šimenca]] i Vasovića. S [[Vaterpolski klub Jadran|“Jadranom”]] osvaja Kup prvaka Europe, što je i prvi trofej našeg kluba u Europi. Taj uspjeh ponavljaju i godinu kasnije u legendarnom finalu protiv [[HAVK Mladost (vaterpolo)|“Mladosti”]] iz [[Zagreb|Zagreba]]. U oba finala Renco brani ključne lopte te biva proglašen za najboljeg igrača finala Kupa prvaka. Četiri godine je igrao za reprezentaciju [[Hrvatska|Hrvatske]] (1992.-1996.), a nakon toga završava profesionalnu igračku karijeru. Međutim, s time ne završava njegova sportska karijera jer se odnedavno vraća vaterpolu kao pomoćni trener u [[Vaterpolski klub Mornar|VK “Mornar”]]. |
Renco je prvi sportaš u Hrvatskoj koji je napustio reprezentaciju Jugoslavije, u društvu Bezmalinovića, [[Perica Bukić|Bukića]], [[Dubravko Šimenc|Šimenca]] i Vasovića. S [[Vaterpolski klub Jadran|“Jadranom”]] osvaja Kup prvaka Europe, što je i prvi trofej našeg kluba u Europi. Taj uspjeh ponavljaju i godinu kasnije u legendarnom finalu protiv [[HAVK Mladost (vaterpolo)|“Mladosti”]] iz [[Zagreb|Zagreba]]. U oba finala Renco brani ključne lopte te biva proglašen za najboljeg igrača finala Kupa prvaka. Četiri godine je igrao za reprezentaciju [[Hrvatska|Hrvatske]] (1992.-1996.), a nakon toga završava profesionalnu igračku karijeru. Međutim, s time ne završava njegova sportska karijera jer se odnedavno vraća vaterpolu kao pomoćni trener u [[Vaterpolski klub Mornar|VK “Mornar”]]. |
||
Paralelno s igračkom karijerom završava i Elektrotehnički fakultet u [[Split|Splitu]]. Nikad nije radio u struci, već 1996. počinje raditi kao sportski novinar [[Vjesnik (novine)|“Vjesnika”]], za kojeg radi punih 10 godina. Nakon toga kratko vrijeme piše za [[Sportske novosti|“Sportske novosti”]]. Početkom ove godine sudjeluje u osnivanju novina i internetskog portala "[[Glas Dalmacije]]". U ljeto 2009. sa grupom suradnika radi na izradi službenog portala HNK Hajduk iz Splita. S njim su na portalu radili i Davor Pavić, Ante Bilić, Ivan Aras, Miro Gabela, Daniel Durdov, Nikica Vukašin, Željen Prkić i ostali... |
Paralelno s igračkom karijerom završava i Elektrotehnički fakultet u [[Split|Splitu]]. Nikad nije radio u struci, već 1996. počinje raditi kao sportski novinar [[Vjesnik (novine)|“Vjesnika”]], za kojeg radi punih 10 godina. Nakon toga kratko vrijeme piše za [[Sportske novosti|“Sportske novosti”]]. Početkom ove godine sudjeluje u osnivanju novina i internetskog portala "[[Glas Dalmacije]]". |
||
U ljeto 2009. sa grupom suradnika radi na izradi službenog portala HNK Hajduk iz Splita. S njim su na portalu radili i Davor Pavić, Ante Bilić, Ivan Aras, Miro Gabela, Daniel Durdov, Nikica Vukašin, Željen Prkić i ostali... |
|||
Portal je službeno online od 9. srpnja 2009. i prvi je takve vrste u Hrvatskoj. Od svog otvaranja ruši sve postavljene rekorde u posjetama. Možete ga posjetiti na [www.hajduk.hr]. |
Portal je službeno online od 9. srpnja 2009. i prvi je takve vrste u Hrvatskoj. Od svog otvaranja ruši sve postavljene rekorde u posjetama. Možete ga posjetiti na [http://www.hajduk.hr www.hajduk.hr]. |
||
[[1993]]. godine dobitnik je [[Nagrada Franjo Bučar|Državne nagrade za šport "Franjo Bučar"]]. |
[[1993]]. godine dobitnik je [[Nagrada Franjo Bučar|Državne nagrade za šport "Franjo Bučar"]]. |
||
Inačica od 22. srpnja 2009. u 20:22
| Osvojene medalje | |||
|---|---|---|---|
| Center Renco Posinković | |||
| Vaterpolo | |||
| Olimpijske igre | |||
| zlato | Los Angeles 1988. | SFR Jugoslavija | |
Renco Posinković (Split, 4. siječnja 1964.) je bivši hrvatski vaterpolist (vratar).
S 14 godina počinje trenirati vaterpolo u VK “Mornar”. Za prvu momčad nastupa već dvije godine poslije. Prvi poziv za reprezentaciju bivše države dobiva 1985., nakon čega započinje plodno razdoblje osvajanja trofeja. Između ostalog, 1986. osvaja Kup Kupova s “Mornarom”. Svjetski Kup s reprezentacijom osvaja '87., '89. i '91. U Seulu 1988. ostvaruje san svih sportaša – zlato na Olimpijskim igrama. Godinu kasnije, iz “Mornara” prelazi u “Jadran”. Te iste godine osvaja srebro s reprezentacijom na Europskom prvenstvu, a '91. postaje prvak svijeta.
Renco je prvi sportaš u Hrvatskoj koji je napustio reprezentaciju Jugoslavije, u društvu Bezmalinovića, Bukića, Šimenca i Vasovića. S “Jadranom” osvaja Kup prvaka Europe, što je i prvi trofej našeg kluba u Europi. Taj uspjeh ponavljaju i godinu kasnije u legendarnom finalu protiv “Mladosti” iz Zagreba. U oba finala Renco brani ključne lopte te biva proglašen za najboljeg igrača finala Kupa prvaka. Četiri godine je igrao za reprezentaciju Hrvatske (1992.-1996.), a nakon toga završava profesionalnu igračku karijeru. Međutim, s time ne završava njegova sportska karijera jer se odnedavno vraća vaterpolu kao pomoćni trener u VK “Mornar”.
Paralelno s igračkom karijerom završava i Elektrotehnički fakultet u Splitu. Nikad nije radio u struci, već 1996. počinje raditi kao sportski novinar “Vjesnika”, za kojeg radi punih 10 godina. Nakon toga kratko vrijeme piše za “Sportske novosti”. Početkom ove godine sudjeluje u osnivanju novina i internetskog portala "Glas Dalmacije".
U ljeto 2009. sa grupom suradnika radi na izradi službenog portala HNK Hajduk iz Splita. S njim su na portalu radili i Davor Pavić, Ante Bilić, Ivan Aras, Miro Gabela, Daniel Durdov, Nikica Vukašin, Željen Prkić i ostali... Portal je službeno online od 9. srpnja 2009. i prvi je takve vrste u Hrvatskoj. Od svog otvaranja ruši sve postavljene rekorde u posjetama. Možete ga posjetiti na www.hajduk.hr.
1993. godine dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar".